biljoteka
nedjelja, 21.09.2008.
SPINOZA TRNOVITI
Spinoza na latinskom znači trnoviti. Ovaj holandski filozof rođen davne 1632. godine, jevrejskog porijekla, dobro poznaje trnovitost koja je obilježila cijeli njegov kratki život jer umire od tuberkuloze u 45 godini. Do tada je napravio priličan rusvaj svojim, za to vrijeme ateističkim stavovima (iako je bogohulno svu njegovu filozofiju svesti pod taj pojam ateistički) pa je lijepo proklet. Neodoljiv mi je tekst te kletve
„ Neka je proklet danju i neka je proklet noću. Neka je proklet kad liježe i neka je proklet kad ustaje. Neka je proklet kad polazi i neka je proklet kad se vraća... Naređujemo vam da nitko s njim ne progovori ni usmeno ni pismeno, da nitko ne boravi s njim pod istim krovom, ili četiri lakta bliže od njega, da nitko ne čita spis koji je on sastavio.“
Neodoljivo je i njegovo ustrajavanje na slobodi mišljenja zbog čega je odbio katedru i izdržavao se brušenjem optičkih stakala.
Sve u svemu, uopće nije za karijeristu.
Karijeristima je bliža riječ onon, grčka riječ u kojoj prepoznajemo našeg domaćeg magarca, pri čemu smo magarci mi koji ga ne zaustavljamo.
A kad se magarac i trn nađu zajedno dobijemo Ononis spinosa L., biljku koju rado jedu magarci, gdje ih ima, i zečevi gdje ih ima pa otuda i domaći naziv zečiji trn. Ipak ovu biljku najčešće zovemo gladišika ili gladušac. Riječ je bliža je narodu u prvom redu jer raste na gladnim zemljištima koja po pravilu pripadaju gladnom seljaku koji ne može nahraniti ni sebe a kamo li zemlju. U takvim okolnostima se još događalo da mu čvrsti korijen ove biljke zaustavi plug, izmori kljuse i navede ga na proklinjanje: „... neka je proklet danju i neka je proklet noću...“ ispred i iza čega imamo naše uobičajene riječi seksa sa zemljom, konjem, plugom ili trnovitom biljkom uz „ajoj, ubode me!“ dok ona izgleda roza nevino...
Iako postoji kod nas još jedan ononis, a u svijetu i još jedan, dakle arvensis i repens, s ljekovitim djelovanjem Spinozin imenjak ima tu prednost da ga zbog Spinoze lakše trpim. Naime korjen u kojemu je ljekovitost ove biljke je veoma težak za obradu do upotrebne vrijednosti. Prvo se mora iskopati tako da ne viri iz zemlje tamo gdje se kosi da ne uništi kosu. Onda se pere od zemlje, a što ga više perete klizaviji biva. Ako vam dozlogrdi okačite ga tako u komadu na sušenje, a on se tako stvrdne da ga ne možete rezati i postane neupotrebljiv. Tako uradite samo jednom, a onda se prisilite da izmoreni kopanjem i pranjem režete poprijeko korijen na 10 cm duge komade, a one deblje komade i uzdužno.
Kad se korjen osuši još ste nesretniji jer usitnjavanje ovog korjena proizvodi oblak prašine koji se sliježe u svaku poru, boru, udubljenje i otvor koji posjeduje vaš organizam, a lijepo si napunite i pluća i grlo. Uspješno kašljete nekoliko dana, govorite promuklo jer vam je prašina oblijepila glasnice i stalno odlazite u WC na pražnjenje mjehura. „neka je proklet....“
Gladišika je naime diuretik. Voli izlučivanje mokraće, a posebno soli pa se koristi za upalna oboljenja bubrega i mokraćnog mjehura, sklona je smanjivanju količine krvi u mokraći, krvavim hemeroidima i krvavim proljevima, ali je ne spriječava da utiče na izvjesna razmekšavanja kod zatvora. Voli reumatičare i pomaže im kod bezbolnijih pokretanja zglobova izbacivanjem soli mokraćne kiseline, kao što radi s pijeskom i kamencima u bubrezima i mjehuru. Oslobađa od natečenih udova, viška vode u organizmu, a znam i pojedine gospođe koje su postale i lakše i vitkije nakon čaja od korjena gladišike.
30 grama smrvljenog korjena gladišike zalije se s 1 litar hladne vode i kuhucka dok se voda ne spusti na ˝ litre. Tada se ohladi, procijedi kroz višeslojnu gazu i spremi u bocu od tamnog stakla na hladnom mjestu. Uzima se 3 puta dnevno po pola šolje ovog čaja 15 do 30 dana.
I u tom periodu držite se četiri lakta od WC-a.
