biljoteka
srijeda, 23.07.2008.
ZABORAVLJENA MEDUNIKA
Apsurdi po kojima se kreću linije ljudskih života ne zaobilaze ni biljke.
Ne jednom smo se uvjerili koliko su beznačajni ljudi čija imena su nam poznata iz politike, sporta, je(s)t seta, crne hronike... Čak i kad se i ne trudimo da ih pamtimo toliko nam se nameću kroz medije da ih i zapamtimo. Većina tih imena ni ne zaslužuje da ih znamo, a kamo li da o njima razmišljamo ili da trošimo svoje dragocjeno vrijeme zauzimajući o njima stav. Ali... tako je. Neko nam lagano sustavno ispire mozak.
S druge strane ne jednom smo se uvjerili u veličinu nekog anonimusa kojeg smo sreli u prolazu, upoznali u autobusu, kojeg poznajemo iz susjedstva, koji s nama dijeli sudbinu malog čovjeka, a svjesni smo kako je svijet lijep što takvi postoje, ponosni što čovjek može biti tako velik.
Postoje i ljudi koji su nepravedno odbačeni, namjerno uzdignuti, namjerno bojkotirani, namjerno reklamirani ili namjerno zaboravljeni. A sve to nema veze s kvalitetom. Termin „ljudski potencijal“ tako smiješno zvuči, dok termin „tržište ljudskim potencijalima“ veoma nalikuje pijacama robljem dok su po zemlji hodali ljudi koji su nazivali stvari pravim imenima.
U svjetlu ljudskih apsurda predstavljam vam meduniku.
Njen latinski naziv Filipendula ulmaria (L.) Maxim. = Spirea ulmaria L. poslužio je aspirinu za dobivanje imena. Naime iskorišteno je ono „spirea“ i od tog vremena aspirin preuzima mjesto ove biljke, a biljka je zaboravljena. Do pojave aspirina medunika se vrlo koristila za sve ono čemu danas služi aspirin, pa kad kažem da je medunika prirodni aspirin služim nepravdi jer je u stvari aspirin vještačka medunika.
Salicilati su osnovni sadržaj ove biljke, oko 70%, a sve ono ostalo što pojačava sinergičko djelovanje biljke aspirin ne posjeduje. U odnosu na meduniku aspirin je jednostavna kemijska tvorevina pa ipak su laboratorijska ispitivanja ustanovila značajne promjene od jedne do druge tablete iz iste kutije. Prije jedno 2 godine pročitah da su vršene spektralne analize tableta aspirina i da je svaka tableta imala drukčiji spektar. Jednostavno rečeno, koliko god izgledale iste svaka je tableta individualac. To i jest najveći problem farmaceutskih industrija. Ma koliko napredovala nauka, tehnika i industrija lijek je samo ljudska tvorevina za razliku od one božije, a neujednačenim tabletama još nije pronašla lijeka.
Za to vrijeme pored potoka, u gnjecavom blatu, do košarkaških visina raste ova biljka čiji cvijet miriše na med. Cvijet se i bere, odnosno otima od pčela, a pčele ga zdušno brane. I kad im ponudite aspirin za zamjenu ne pristaju. One znaju šta je dobro.
Ova velika biljka ima svog malog, beznačajnog rođaka koji raste po livadama. To je Filipendula heksapetala L. koja također miriše na med, ali je falsifikat – nije ljekovita.
Zato se ljekovitost ulmarie može primijeniti kod prehlada, gripe, temperature, reumatskih bolova, raznih upala do uroloških upala, a utiče i na razrijeđivanje krvi, ali ne utiče na stvaranje želučanih problema.
Veoma rijetko se može pronaći u ljekarnama, biljarnama i travarnama pa ako je želite koristiti morate je nabrati sami. Prema zadnjim pravljenim statistikama u svijetu se godišnje potroši preko 3.000 tona aspirina. Nisam pronašla statistiku koliko se proizvelo čiraša, ovisnika o aspirinu, a ni koliko se proizvelo sredstava za pomoć čirašima, koliko operacija čira, a koliko rakova proisteklih iz čira.
Medunika nema interes da se petlja u te ljudske apsurde. Zaboravljena, pa šta.
