biljoteka
subota, 24.05.2008.
LIJEPI ANIS
Rado koristim anis. Prvo što je koristan, a drugo što je lijep.
Anis je bio jedan 16 godišnjak, pravilnih crta lica, duge, valovite i
vrlo čiste kose. Djelovao je kao neko romantično stvorenje, upalo
greškom u kraj 20. vijeka i zaradilo prozaično-histeričnu majku i
sirovog oca. Nažalost, Anis je odrastao, ošišao se na kratku poslovnu frizuru, popunio se, poružnio i postao koristan član društva.
Pouka: lijepo je prolazno, korisno je vječno.
Lijepo je i ovo piće za koje se koristi anis, odaziva se na ime
pastis, najviše ga vole profinjeni francuzi, priprema se tako što se u dvije trećine pića doda jedna trećina vode kako bi dobilo mliječnu boju, te se pije do vrlo nekorisnog pijanstva.
Tada izvučemo drugu pouku: lijepo je štetno, korisno je ... dosadno.
Ali anis i kad je koristan nije dosadan. Dosadno ga je sakupljati, jer se od anisa koristi positno sjeme. Sjeme raste u štitcima a malo prije nego sazrije režu se štitici, suše, omlate, prosijavaju itd. Ukoliko zakasnite sa skupljanjem štitaca izgubite dio sjemena koje je potpuno sazrelo i otpalo. Ukoliko prosijavanje vršite na neodgovarajućim sitima također gubite dio sjemena. Ukoliko ste toliko jako mlatili pljevu i usitnili je do veličine zrna anisa, dobijate nečist anis jer sa sjemenom anisa prosijete i sitnu pljevu. I sve tako. Nije ni čudo što se zove Pimpinela anisum L. Ime asocira na pipav rad dok dobijete ono što želite.
I sama biljka je pipava sama po sebi. Em što je jednogodišnja pa je stalno morate sijati, em što je neodlučna sama po sebi hoće li neće li, kao što je bila neodlučna da izabere listove po volji. Zato i ima 3 vrste listova: donje široke, srednje razabrane i najviše jednostavnije.
Al kad ste savladali svu proceduru uživate u privlačnom aromatskom mirisu.
Stari rimljani su pronijeli slavu ove biljke po svim osvojenim
zemljama jer su starorimskim vojničinama njihove vijerne ljube
pripremale omiljene anisove kolačiće da im se nađu na putu dok su ih opremale za pohode.
Anis je toliko lijep, ugodan, koristan i upotrebljiv da čovjek
naprosto ne zna odakle da počne. Naši ga travari, biljari i prirodari najčešće spominju kao biljku koja liječi pluća, čisti pluća, pomaže iskašljavanju jer potiče otapanje sluzi u dišnim organima. A pomaže i astmatičarima koji kašlju tek onako ili zato što moraju.
Toliko je dobar i za želudac da je s jedne strane preporučljiv za
dojenčad protiv grčića u stomačiću (kako bi mladi roditelji morali
manje nosati to malo plačljivo stvorenje), a s druge strane protiv
staračkih nadimanja o kojim ova penzionerska sorta može da vodi beskonačne razgovore. Razumijem kako to može mučiti, dotle da proizvede poremećaj rada srca, pa je onima koji imaju krhko srce vrlo korisno da, uz bilje kojim ga štite, dodaju i malo anisa.
Anis prija i probavi općenito. S obzirom na vrla francuska jela nije
ni čudo da je piće od anisa uz njih dobro došlo, a ni našim gurmanima koji vole naša teška jela iako im škode dobro će doći čaj od anisa kad dođe do „škodnje". Može i kao preventiva, naravno, jer su takve osobe sklone i zatvoru, a anis i tu može pomoći. Zatvor je čest i kod osoba koje se "zdravo" hrane pa im je ta zdrava hrana ulijenila crijeva. Anis nema predrasuda ni prema tim osobama.
Anis se svugdje petlja, pa se upetljava i u čajeve koji utiču na
pojačano izmokravanje, a to znači da ga trebaju koristiti i oni koji
imaju uroloških problema, oni koji imaju probleme sa skupljanjem vode oko srca, naticanjem nogu, ali i oni (uglavnom one) koji pojačanim izlučivanjima žele spustiti kilažu.
I dok sve to radite što treba da radite uživate u aromi anisa. Meni
osobno je u nosu još uvijek iz djetinjstva predivna aroma sirupa za kašalj s dobrim dodatkom anisa. Toliko dobra i lijepa aroma da čovjek jednostavno poželi kašljati što duže može.
