biljoteka
utorak, 06.05.2008.
ZOB ZOBUJEM I MALO KONJUJEM
Kad se spomene zob prva asocijacija je konj. Kod nas je zob hrana rezervirana za konje, posebno za one plemenite, moćne, rasne i krasne koji ispunjavaju život svoj trčanjem. Jer kao što stari dobri Brem u „Životu životinja“ kaže: „Jedina i prava radost za konje je trčanje“. S tim se baš i ne bi složili naši seoski konji kojima je osnovni životni posao tegljenje, pa je njihova jedina i prava radost kad im neko povjeruje da spadaju u tegleću marvu.
Otuda i fraza „teglim kao konj“, a uskoro će i fraza „jedem zob kao konj“ postati svakodnevnica. Konja je sve manje, neko treba utrošiti proizvedene zalihe zobi, gladni u Aziji i Africi skloniji su riži.
Mi smo opet skloniji EU-u, trčimo za tim čarobnim slovima poput konja i to nam je postala „jedina i prava radost“. Takoreći konjujemo. A tamo u EU zob se obilno koristi za ishranu pa i mi dižemo kopito.
Ta Avena sativa L. ima veliki broj vrsta, a još veći broj sorti koji se razlikuju po svemu pa i po boji zrna (bijelo, žuto, sivo i smeđe). Ističem boju jer je trenutno jagma za sivim i smeđim zrnom, da ne kažem pravopisno zrnetom. Možda se vremenom moda promijeni ali za sad je tako.
Za razliku od ostalih žitarica zob ima tzv. pljevice koje čvrsto drže ukliješteno golo zrno, a ne kao ostale stisnute. Za ljekovite svrhe golo zrno se koristi skupa s pljevicama pa je golotinja u odnosu na pljevice zastupljena s oko 70 – 80 %, a ni slama se ne baca. U poslijednje vrijeme se dapače spominje i korijen koji bi mogao poslužiti za liječenje gljivičnih oboljenja kože jer korijenje ima saponine s kreativnim nazivom avenacin A i avenacin B . I tu mi dođe žao konja! Ni strnjiku da popasu!
Naša službena medicina još uvijek nije stala na stranu zobi. Još uvijek kaže konju konjsko, a ljudima ljudsko. Ipak ne može a da ne preporuči zob u dijetetskim proizvodima kod probavnih smetnji jer sluz iz zobi štiti sluznicu crijeva, korisno djeluje na resorptivne procese, a vrlo je upotrebljiva za dijabetičare kojima ne diže šećer kod konzumiranja.
Kao veoma hranjiva hrana (za razliku od nehranjive hrane) daje se rekonvalescentima, u slučajevima opće slabosti, te fizičke, ali i nervne iscrpljenosti. Za razliku od žitarica koje služe za stimulaciju lijenih crijeva kod zatvora, zob pomaže kod proljeva, enterokolitisa, gastroenteritisa, povišene kiseline u želucu, a onda slijedi i ostalo čega je zaista puno.
Za nevjerovati je ali zob je značajan restaurator nervne iscrpljenosti, antidepresiv, anti melanholik, anti potištenotik, anti labilnotik, anti nesanicotik anti klimakterinotik.
Uz to korisna je kod pojačanog rada štitne žlijezde, povoljno djeluje na rad srčanog mišića, oživljava slab rad mokraćnog mjehura i mokraćnih puteva.
Ukratko, zob je zaista restaurator organizma. Konji znaju zašto je vole. Za razliku od konja mi je trebamo konzumirati tako da je navečer natopimo (oko 2 jušne žlice na ˝ litre vode), a ujutro kuhamo dok voda ne ispari za jednu trećinu. Nakon toga se procijedi i propasira. I naravno popije. A uvečer opet nova tura. I tako dok nam ne dozlogrdi ili dok ne postanemo konju nalik.
Slamu zobenu koju je konjušar pripremio za timarenje konja otmemo, prokuhamo u vodi i banjamo se protiv oboljenja kože, celulita, reume, upale zglobova, slabe cirkulacije i uzetosti.
Pri svemu tome možda se i odviknemo od divne navike pušenja. Naime, tinktura od zrna zobi smanjuje želju za uživanjem duhana.
Kad se bolje promisli – logično je. Još ne vidjeh konja da puši. Zato, pušačima na znanje: zob je opasna po ovu divnu naviku.
