Kaloper pripada krizantemama, pa je jedno od njegovih službenih naziva Chrysanthemum balsaminta L., a drugo Tanacetum balsaminta L. kako se opet zove i jedna druga ljekovita biljka vratić (Tanacetum vulgare).
Kaloper nije jedina biljka s dva službena naziva, ali je jedna od rijetkih kojoj je oba imena dao isti autor L. (Line) i oba su još uvijek u upotrebi. Meni manje liči na krizantemu, a više na tanacetum zbog malih žutih cvjetova, dok list nema veze s vezom. Možda navučem i gnjev botaničara zbog ovih bogohuljenja, ali eto. U svakom slučaju balsaminta ovoj biljci zaista pripada jer ima aromatičan i romantičan miris.
Zbog tog mirisa je list kalopera i začinska biljka, a čim je začinska lako je zaključiti da se njeno ljekovito djelovanje odnosi na stimuliranje probave. Zvanično ona je antispazmodik (protiv grčeva), aromatik, karminativ (za plinski cunami iz debelog crijeva), holagog (sredstvo za tjeranje žuči na rad), diuretik (izmokravator), sedativ.
Ipak, potražnja za kaloperom kao ljekovitom biljkom ne ide u zvaničnom pravcu. Ide u dva veoma različita muško-ženska pravca:
Mlade žene ga traže da bi zanijele na brzinu jer kruži priča da se u roku od 15 dana može zanijeti pijući čaj od lista kalopera.
Izvor iz kojeg je priča počela teći je nepoznat, ali pretpostavljam da se radi o nekoj staroj babi koja se sjeća iz svoje mladosti da su djevojke, udavače, na seoska sijela i vašare odlazile sa zataknutim strukom kalopera. Struk kalopera je bio znak da je djevojka spremna za udaju i za rađanje, a kako je to biljka koja pušta svoje mlade izdanke od ranog proljeća do kasne jeseni djeluje veoma plodno. Uz sve to imalo ju je svako seosko domaćinstvo u svojoj bašti, a uz to je i romantično i balzamično mirisala.
S druge strane većinom muškarci, ali i žene, traže kaloper zbog liječenja hemeroida! I ponovo nova priča o kaloperu. Ukoliko se svaki dan žvače svjež list kalopera čovjek izliječi hemeroide. Zato se u novije vrijeme među ukrasnim cvijećem po stanovima nalazi i saksija s kaloperom. Jest da je list kalopera pogorak zbog eteričnog ulja u svom sastavu, ali kako se kaže sve se za zdravlje pretrpi.
Jedan uvaženi reditelj često tvrdi kako mu je gore kad ga boli stražnjica zbog hemeroida nego glava. Sudeći po njegovim (zlo)djelima ne može mu se ne vjerovati. Uostalom, čovjek ne mora misliti, ali mora sjediti ili se isjeđavati.
Pa ukoliko vidite djevojku sa strukom kalopera ona sad, pored tradicionalnih poruka o spremnosti na udaju i rađanje, šalje i poruku da je spremna svom izabraniku liječiti i hemeroide.
Pa, neka bude romantika!
Za odoljen se i kod nas sve češće upotrebljava prilagođeni latinski naziv valerijana od latinskog Valeriana officinalis L.
To je pokrupna i povelika biljka mokrih terena, moćne stabljike i listova, bijelog (a ne ljubičastog kao kod štampara iliti tiskara) cvijeta s laganim roskastim prelivom, raskošno razbacana duž šumskih potoka. Kad je iščupate ili otkopate ne možete vjerovati da se tolika biljka oslanja na tako beznačajno mali podanak okićen tankim korijenjem. I ta mala stopica s korijenjem je upravo ono što nam treba i zbog čega uništimo raskoš nadzemnog dijela biljke. I uvijek mi je žao kad to uradim.
Taj zemljom zamrljani dio podzemlja usput rečeno se veoma teško pere od zemlje, pri sušenju su još više skupi i od toga s određeno procentnim alkoholom pripremate kapi valerijane. Jedna važna gospođa mi je jednom prilikom rekla da ne troši ljekovito bilje nego klasične lijekove i kao jedan od tih klasika navela kapi valerijane. Bila je vrlo samouvjerena pa mi bilo žao da joj kažem kako je valerijana biljka bez obzira što ima oblik kapi.
Valerijana je u stvari aromatska biljka i sasvim ugodno miriše dok je korijen svjež. Što suhi korijen više stari poprima smrad smrdljivih nogu. Po tom ćete znati da li ste kupili dobru ili staru valerijanu.
Osim smrada nogu valerijana nema ništa s nogama
O smradu nogu se brine u prvom redu sapun i voda, pa onda određeno bilje koje ima antimikotično djelovanje i pamučne čarape ( metro gospodini će se morati odreći lijepe sintetike). Malo upozorenje u dane minusa osobama smrdljivih nogu. Neoprane noge puno brže i lakše dobiju promrzline od opranih. Neke od ovih osoba su se sigurno već u to uvjerile.
Dakle valerijana se brine radije o glavi, odnosno o misaonom haosu koji nas čini nervoznim, histeričnim, frustriranim i napornim za okolinu. Upravo je taj misaoni nered krivac i za nesanice pa valerijana služi da uljuljka te misli i priušti nam san. Tako smanjuje nadražljivost centralnog nervnog sistema i oslobađa ga za funkcionalnije djelovanje.
Općenito valerijana ne voli nikakvu nadražljivost i razdražljivost pa tako opušta grčeve glatke muskulature što pomaže kod grčeva u želucu i crijevima, popuštanju „stezanja oko srca“, odnosno nervoze srca, ubrzanog bila, a i razdražljivost usljed pojačanog rada štitne žlijezde. Čak ni službena medicina ne zaobilazi ovu biljku. Možda i bi rado, ali ne može.
Ipak ono što službena medicina često ne zna je da valerijana dugom upotrebom stvara ovisnost, a to znači da ne smije postojati kontinuitet u korištenju valerijane. Mora se s vremena na vrijeme pauzirati, makar samo zbog toga da stvorena ovisnost ne umanji njeno djelovanje.
U pauzi pokušajte mirisati nečije smrdljive noge . Možda pomogne.
Ako ne znate kako mirišu stjenice i ne možete naći kuću u kojoj stjenice žive da ih onjušite, vaše čulo mirisa je propustilo iskusiti jedan od najodvratnijih smradova koji ga može snaći.
Imate šansu za takav doživljaj ako pomirišite nezrelo sjeme korijandra. Zvučno i privlačno ime ove biljke potiče u stvari od grčke riječi koris što znači stjenica, a i službeni latinski naziv ove biljke Coriandrum sativum L. je pun stjenica.
Kod nas korijandar nije ni puno poznat ni puno popularan, ali svaki turista iz Indije: hare krišna, sai babist ili normalni svat nakon putovanja po indokini počinje koristiti ovu biljku kao začin jelima.
Korijandar je u stvari vrlo aromatična biljka koja je i začinska i ljekovita, pa iako se kao začin koristi i trava, sjeme korijandra je osnovni proizvod ove biljke. Naravno samo zrelo sjeme koje, za razliku od nezrelog, prekrasno miriše. U nezreloj fazi sjeme je ružno pače koje se zrelošću pretvara u labuda. I s nekim ljudima je tako.
Sjeme korijandra je pronađeno još u faraonskim grobnicama, a koristili su ga i u staroj Kini, staroj Grčkoj, starom Rimu, starim arapskim zemljama, elem sve staro i antikno služilo se ovom biljkom. Za pretpostaviti je da su u tim starinama postojale i stjenice, ali nije zabilježeno da je korijander korišten protiv ovih mirišljavih nametnika.
Mračni srednji vijek našeg kontinenta također je slijedio naslijeđe ovih starina pa je korišten i kao začin i kao lijek, a bogme i kao ljubavni napitak.
I korijander ima više varijeteta kao i većina bilja koje se kultivira, da ne kažem uzgaja, a štitci sa zrelim sjemenom se sijeku tik pred potpunu zriobu, ranim jutrom za vrijeme rose kako bi se sjeme manje rasipalo. Štitci se suše, zatim omlate, a sjeme prosije.
Da budemo načisto, sakuplja se plod korijandra. Plod izgleda poput okruglog zrna koje se pri sušenju razdvaja na dvije polovice. Svaka ta polovica je sjeme. Tako se negdje prodaje plod (fructus), a negdje sjeme (semen), a sve je to nama isto osim botaničarima koji žele precizirati šta je šta. Nama je važno da je zrelo i da privlačno miriši.
Korijander ima više namjena zbog sastava svog eteričnog ulja.
Medicina mu priznaje djelotvornost kod gastritisa uzrokovanih nedostatkom želučane kiseline, kod proljeva, nadutosti i bolova u probavnom traktu. S obzirom na fungicidno i baktericidno svojstvo utiče na sve zločeste mikroorganizme koji su protuzakonito naselili probavni trakt i uzrokovali probavne smetnje.
Narod mu vjeruje da je i sredstvo protiv glista, sredstvo za uspješno spriječavanje zadaha od bijelog luka i sredstvo za smirivanje nervoze.
Konzumirati se može kao čaj, a stučene i samljevene sjemenke se koriste u kulinarstvu kod pripremanja peciva, kolača, likera i piva, kiselih krastavaca i cikle, dodaje se u marinade za ribu i pajc za pripremu divljači.
Meni je najdraže konzumiranje u vinu i rakiji. Alkohol dobija svojstven šmek kada se desetak grama izdrobljenog sjemena namoči u litar vina ili rakije. Nakon što odstoji 7 dana piće se procijedi i koristi kao ukusan lijek u vrijeme prazničnih prežderavanja koja nam uskoro prijete.
A praznične ludorije možete upotpuniti smradom zelenih plodova.
Ljekovito bilje se nalazi u 60% farmaceutskih proizvoda koje se zovu tablete, kapsule, sirupi, kreme itd.
Od ostalih procenata 20% proizvoda je sintetika koja je falsificirala ljekovite komponente iz ljekovitog bilja.
20 % sintetike je rezultat ljudskog nastojanja da se suprotstavi bolesti.
Sintetika je popularna za farmaceutsku industriju jer podrazumijeva kontroliranu proizvodnju koja se može podvesti pod proizvodne zakone, propise i štanc.
Priroda je neukrotiva, a s njom i svaka ljekovita biljka. Ona zahtijeva pažnju a ne štancanje, pa tako i teže donosi profit.
Ali naš organizam voli prirodu. Pamuk, lan i prirodni materijali više prijaju našoj koži nego sintetika. Naš organizam lakše podnosi čaj nego tabletu.
Tableta ima uvijek isti oblik, istu težinu, isti sastav, istu ambalažu i može potpuno da se opiše, upiše, etiketira, certificira, izolira, sterilizira, prouči, nauči, dozira i lako koristi.
Biljka je živo biće. I kao što ne postoje dva ista čovjeka ne postoje ni dvije iste biljke. Svaki ružin cvijet s istog ružinog grma je različit, svaki ružin grm je različit, svaki teren na kojem grmovi rastu je različit, različit je sastav zemljišta, nadmorska visina, zagađenje zraka, vlažnost... Ljudi se od pamtivijeka muče da upoznaju i definiraju prirodu, pomaka ima ali ... prije će je uništiti nego potpuno upoznati.
Te nepoznanice određuju i odnos prema ljekovitom bilju.
Ipak, činjenica da ljekovito bilje pomogne tamo gdje tableta zataji, da djeluje na svoj još do kraja neotkriveni način, prisiljava nas da ga ne izbacimo iz upotrebe. Sinergizam ili međusobno djelovanje ljekovitih komponenti u sadržaju jedne biljke kao i usporedno djelovanje više ljekovitih biljaka je osnovna karakteristika djelovanja ljekovitog bilja koje ni jedna tableta ne može oponašati.
Prof. dr. Zdravko Devetak (1920 - 2007) je cijeli svoj dugi radni vijek posvetio proučavanju ljekovitog bilja. Dio njegovog znanja nalazi se u njegovim recepturama za čajne mješavine koje su mnogima pomogle da se riješe zdravstvenih problema. Prema tim recepturama PLANTA je formirala i svoju proizvodnu liniju. No, mnogo znanja o ljekovitom bilju ne može stati u proizvodnu liniju neke firme, posebno ne na deklaraciju na čaju ili čajnoj mješavini ili na nekom biljnom preparatu.
Ove stranice trebaju nadoknaditi taj nedostatak
Dva tri desetljeća poslije II svjetskog rata se na našim prostorima insistiralo na obrazovanju u održavanju higijene. Insistiralo se da na kupanju jednom sedmično, uz preporuku da to bude subota. Tada je kružio i vic u kojem se jedan čovjek hvali:
- Ja se kupam svakog 1. maja trebalo ne trebalo -
Malo koja porodica je imala uvjete za jednostavno kupanje. U pitanju je bila prava procedura koja je zahtijevala obimne pripreme.
Danas kada je ta procedura pojednostavnjena skoro svakodnevno se može čuti kao jedna od društvenih tema poza o svakodnevnom tuširanju u stilu:
- Ja ne mogu izaći ujutro iz kuće a da se ne istuširam. –
Nekako mi razgovor o tome zvuči malo budalasto jer se valjda podrazumijeva da čovjek vodi računa o svojoj higijeni, sve dok ne ustanovih da masa tih osoba voli i lagati, a da je priča ustvari poza kojom se stiče status u društvu.
Status u društvu je i inače obilježen gomilom bezvrijednosti: kravata, odjeća s markom, najnoviji model naočala, pas s pedigreom, vrsta auta, namještaja, šminke, parfema itd stvari na kojima se u stvari može dobro zaraditi.
Tako se zarađuje i na svakodnevnom tuširanju, koje se veže uz gađenje nad svojim tijelom, kompleksom nad svakom bubuljicom, depresijom nad peruti u kosi i sl.
Svakodnevnim tuširanjem čovjek u stvari lijepo muči svoju kožu i sve svoje žlijezde koje se jadne polomiše da izluče dovoljno tvari i održe kožu elastičnom. Poštovanje vlastitih žlijezda zamijenjeno je prezirom prema vlastitim izlučevinama pa se koža elasticizira raznim preparatima „bez kojih se ne može živjeti“ i za koje kozmetička industrija tvrdi da su bolje od onih odvratnoća koje posjedujemo rođenjem.
I tada stupa na snagu neven. Calendulae officinalis L.
Police kozmetičkih shopova (jer domaća riječ prodavnica, dućan, radnja zvuči „vulgarno“) pretrpane su preparatima s nevenom jer neven pospješava epitelizaciju kože koju ste zgulili do ranjivosti svojom statusnom higijenom.
Neven nije samo kozmetička biljka. Pored poboljšavanja izgleda kože neven se koristi za liječenje ekcema, lišaja, opekotina, posjekotina i infekcija kože, gnojnih rana, fistula i proširenih vena. Neven sadrži i supstance koje djeluju na bakterije, gljivice i viruse tako što spriječavaju njihov razvoj.
Kako djeluje izvana, tako djeluje i iznutra na saniranje tkiva oštećenih mikroorganizmima pa tako i na čir na želucu i dvanaestopalačnom crijevu, upalu debelog crijeva, oštećenu sluzokožu tankog crijeva, upalu želučane sluznice, upalu žučne kesice i žučnih puteva, upalu limfnog tkiva, materice kod bolnih menstruacija, abortusa, infekcija, a ispitivanja su potvrdila i njegovo antikancerogeno djelovanje. Neki mu daju i prednost u liječenju raka nad kantarionom žutim.
Tako je neven biljka koja krpa sve što mi u svom neznanju i nemaru uništimo, a krpa i boljke u nastanku kojih još nismo svjesni. Zato nije loše s vremena na vrijeme popiti čaj od cvijeta nevena, kao zakrpu, makar svakog 1. maja trebalo ne trebalo.
Najčešći kućni ljubimci su psi i mačke. I dok su psi poslušni obožavatelji svog vlasnika, mačke su samovoljni vlasnici svog kućanstva. Njima se ne može narediti, nad njima se ne može gospodariti, ali imate ih obavezu voljeti, hraniti, njegovati i pomilovati onda kad one hoće.
Vlasnici pasa su prikriveni diktatori koji su u psu našli vijernog podanika i u zamjenu za to podaništvo pružaju mu ono što smatraju da mu treba. Imaoci mačaka su anarhisti koji poštuju samosvojnost. I odlična su terapija egoistima da vide šta radi sebičnost i egocentričnost.
U starom Egiptu mačke su bile svete kao i faraoni u stilu „ne može mi niko ništa kao ni bogovima“. Mačke nisu naravno slušale ni faraone. Kod nas nisu svete, ali su bile prve koje su nas uputile na macinu metvicu ili kako je još zovu macinu travu.
Nekoliko biljaka nosi ovaj narodni naziv, ali mačke kidišu samo na onu koja se zove Nepeta cataria L.
Ne zna se zašto je mačke vole, ali lijepo miriše i lijepo izgleda dok cvjeta, a mirisno joj je i eterično ulje. Mačke je ne vole radi estetike nego je sa zadovoljstvom pasu.
Na Zapadu je koriste kao travu koja djeluje na pozitivna raspoloženja, a kod nas je najpoznatija kao trava protiv ženske neplodnosti. Možda postoji, ali ja još ne vidjeh neplodnu mačku.
Zapad neplodnost uglavnom liječi vrlo opasnom hormonskom terapijom, vještačkim oplođivanjem, surogat majkama, trgovinom djece itd, sve skupim postupcima koji ne garantiraraju dobar rezultat, a i prilično su ponižavajući za ženu. Hormonska terapija npr. mijenja osobnost žene pa od pitome žene dobijate čangrizavu vješticu s kojom više ne želite imati dijete. Vještačka oplodnja od žene pravi „grlo“ kao u slučaju kad veterinar evidentira koliko je grla stoke oplodio (Ne čuh da se društva za zaštitu životinja bune protiv ovoga. Pa kad već onemogućavamo životinji da uživa u životu možemo je i ubiti i praviti od njih bunde protiv čega se bune!) . Surogat majke su teški bed za ženu kad gleda kako drugoj ženi umjesto njoj raste stomak, a trgovina djecom je teški kriminal. Elem, taj razvijeni Zapad se i nije baš proslavio svojim krvoločnim metodama.
Macina trava je je mnogim ženama elegantno pomogla tako što su samo pile čaj. Znam da žene koje žele bebu piju sve i svašta, koriste i bajanja i gatke i zapise i blagoslove i ne žale dati novac. Macina trava prema dugogodišnjem iskustvu s travama ima 60% zasluge za rođenje beba. Sve ostale trave zajedno dijele ostatak procenata. A i najjeftiniji je izvor za proizvodnju beba.
A ako ne ide, ne ide. Pa nije valjda da žene koje nemaju djece pate kao da su obilježene. Ovo je ipak 21. vijek. A u životu ima toliko drugih sadržaja da mogu ispuniti i više od jednog života. Pitajte za te sadržaje žene koje imaju djecu i koje ih propuštaju jer nemaju vremena da se njima bave zbog djece.
Ako ništa, čaj od macine metvice podići će vam raspoloženje. Dajte i životnom saputniku pa budite oboje raspoloženi. I uživajte u onom što imate.
Iako je crni pelin kako mu i latinski naziv kaže Artemisia vulgaris L., bezvezna biljka koju ne biste iz prirode nikad ubrali i stavili u vazu, priroda mu je dala drugu, važniju namjenu. Da li zbog izgeleda ove biljke koja se zna poput šikare naseliti pored seoskih puteva, koje ima na svakom koraku, i koja i kad cvjeta ne izgleda da se oko toga trudi, i kad miriše ne izgleda da je to neki miris, biljka kao ljekovita biljka i nema neku popularnost. Ali samo ona i još poneko drugi zna koliko je važna.
Na slici je samo vršak biljke jer cijela ne može stati na papir, a na crtežu su dočarani crvenkasti cvjetići iako kad ih gledate u prirodi ostavljaju dojam da su zeleni, neprimijetni i neugledni. Ni listovi nisu tako otvoreno zeleni pa se sumnja na štampariju da nije složila kako treba boje pri štampanju. Šta je tu je. Ako neko ima bolju sliku ili ilustraciju neka pošalje, zahvaliti ću. Ni kao fotograf nisam neki stručnjak, pa izvolite.
Kod crnog pelina se beru ovi vršci, tanke postrane grančice i listovi s debljih stabljika. Debele stabljike se dobro ne suše pa je bolje ne brati ih. Uostalom, biljke ima dovoljno da se izaberu oni kvalitetni dijelovi za sušenje.
Iako artemizija, slaže se s bejturanom kao što se slažu kruške i jabuke.
Crni pelin je dušu dao za žene. Žene su i inače sklone bezveznjacima pa i bezveznjaci njima.
Koristi se kod apsolutno svih ginekoloških problema: problema sazrijevanja, neredovne menstruacije, bolne menstruacije, neplodnosti, klimaksa, izostajanja menstruacije, psihičkih klimakteričnih kriza itd.
I muškarci imaju svoje klimakse i antiklimakse iako ih kriju kao zmija noge. Zato ni njima ne škodi krijući popiti čaj od crnog pelina. I kad je klim i kad je anti.
Crni pelin je i sastavni dio čajeva za smirenje, protiv depresije, protiv nesanice, protiv nervoze, melankolije i stresa.
Eto biljke koja će smiriti napete duhove u porodici, smanjiti nasilje u porodici i rasteretiti policiju i sudstvo. A sve radi kao da neće, jer ima niz biljaka koji djeluju na nervni sistem i psihu, mnogo prodornijih i popularnijih.
Crni pelin nema ambicije da se reklamira. Nema nikakve ambicije, jer da ima ne bi bio takav kakav jeste. Samo ležerna biljka za ležerne trenutke.
< | prosinac, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ljekovito bilje i okolo njega bez vegetarijanskih pobuda kao dodatak kvalitetu života
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Blog sa ulica Kabula
za koji drugi ne moraju znati pisite na
plantadoo@hotmail.com