biljoteka
ponedjeljak, 19.11.2007.
ORGANSKA PROIZVODNJA I INFORMBIRO
Kad god se uhvatim da primim zdravo za gotovo ono što mi se nudi sjetim se informbiroa 1948. o kojem sam učila u školi nekoliko rečenica, a zapamtila sam samo to da je Tito rekao velikoj majčici Rusiji ne. Zbog toga „ne“ mnogi nevini su zavrsili na Golom Otoku, a njihova krivnja je bila u tome što su primili zdravo za gotovo ono što im je tada servirala velika Rusija, odnosno bivši SSSR, uvjereni u ispravnost svega što dolazi od jačeg.
Ljudi opet koji nisu stradali u to doba isto su bili podijeljeni: na one koji su vjerovali zdravo za gotovo Titu (kao najjačem u svom okruženju) i na one koji su mislili svojom glavom. Od svih tadašnjih poznatih ličnosti očigledno znamo da jeTito mislio svojom glavom čak i onda kad je pravio greške. Zato je i postao i ostao simbol, ne zbog pogrešaka i pravilnih postupaka (iako ovi pretežu na svakom kantaru) nego zbog samostalnog i neovisnog načina razmišljanja.
Diveći se tome i poštujući svoju samostalnost i neovisnost mišljenja nikad nisam postala Titov komunista niti član bilo kakve partije, stranke i vlasti. Zazirem zato od svih jednoumnih masovnih skupljanja i okupljanja na kojima vas pozivaju da mislite tuđom glavom i slijedite tuđa uvjerenja (čitaj predrasude). Ja sam slobodan čovjek.
Nije me bilo u to doba, a ne bavim se istorijom, poviješću, historijom ni histerijom uopće. Ono što sam zapamtila iz priča starijih i što mi je bilo zanimljivo je da je i tada histerija uvjerenja uzimala svoj danak, ne samo i danas poznati „danak u krvi“, nego onaj svakodnevni u davanju imena djeci ala Volga, Ozna i Traktorka.
I eto nas s Traktorkom u poljoprivredu, odnosno u „organsku proizvodnju“ „zdrave hrane“ i ljekovitog bilja.
Smislio moćni svijet koji je pametno zagadio svoju životnu sredinu da u tom zagađenju nađe korist i izmislio „organsku proizvodnju“. Još su naši preci, tzv. Homo predsapiensi, svojim nerazvijenim mozgom znali razlikovati organsko od neorganskog, a evo našli se neki pametni da nam kažu kako ima organskije od organskog, a mi pametni prihvatili.
Ti pametni su svojim kemikalijama toliko zagadili svoju prirodu da su im šume sterilne ili „kisele“, a livade neupotrebljive za pašu pa su te pejzaže proglasili neorganskim. Organskim su proglasili ono što je koliko toliko nezagađeno i upotrebljivo, a najupotrebljivije im je kad neku poljoprivrednu sirovinu za male pare uvezu i od nje naprave finalni zdravi proizvod. Naravno mi ga onda uvezemo.
Nije im bilo dosta takvo bogaćenje na naš račun nego su nam odnedavno servirali zahtijev da i mi moramo imati organsko. Nije dovoljno to što su naši prostori 90% nezagađeni. Mi moramo njima platiti za tu činjenicu na koju će oni nama dati potvrdu s pečatom, a da bi to bolje zvučalo zove se „organski certifikat“.
I eto nas u stroju majčice Evrope proseći pred njenim vratima za organski certifikat i ulazak u evropu kao da mi nismo u Evropi.
Ja jesam, takva mi je adresa. Pa neće mi valjda zemlju preseliti na neki drugi kontinent jer im se ne sviđam.
Poslušnici majčice Evrope sada po svaku cijenu nastoje da naše „organsko“ proglase „organskim“. Organiziraju seminare, ubiru honorare (dobro i njima), prisustvuju ispiranju mozga kod stranih organizacija, osnivaju katedre i ponašaju se .... očekivano.
Ono što je neočekivano su stalna mijenjanja pravila šta je organsko a šta nije. Nekad je organsko jedno đubrivo, nekad drugo, nekad jedno zaštitno sredstvo nekad drugo. Ukratko organsko je ono ko da više onima koji to odlučuju, što se pristojno zove lobiranje.
Pitam se da li da se pitam kad će neki tamo izlobirati prevoz organskog konjskom zapregom zbog kamionskog zagađenja i sporednim putevima umjesto autocestama jer znam da neće. Jer i ovdje je na snazi licemjerje profitabilnosti.
A koji to odlučuju? Ne zna se. Jedan njemački predstavnik ljekovitobiljne branše reče da su na početku u Briselu za ovo bila zadužena 2 čovjeka, a da ih sad ima skoro 200. Svi oni moraju nešto uraditi da bi zaradili svoje plaće i opravdali važnost svog (ne)radnog mjesta.
Još uvijek se nije pojavio čovjek koji bi rekao NE.
Ni u Evropi
Ni kod nas.
Nema informbiroa.
Nema Tita.
Nema NE.
Moje neorgansko okruženje
