Osluškivanje

Danas nas dvoje sami, čekamo potomstvo pred večer, živim za taj
trenutak. S razlogom su me oslobodili pripreme ručka, ali opet sam
se malo potrudila, ne mogu dicu dočekat praznog stola da je i običan
dan. Nije običan, nikada mi nije bio običan, ni onda kad sam Uskrs
čekala isključivo zbog malo boljeg ručka i materinih sirnica, a pravi
razlog proslave Uskrsa mi se bazirao na nošenju košarice na blagoslov.
Sjećam se da kod jutarnjeg kušanja pogače, sirnice i jaja nije smjela
ispasti ni najmanja mrvica na pod, to je blagoslovljeno i ne smije biti na
podu Bože sačuvaj. Inače nije bilo prosipanja i bacanja, naročito kruha,
čak i kad su se ostaci bacali pred kokoši prije bi se komadić uzeo u ruke
i poljubio, jer kruh je osnovna namirnica o kojoj ovisi život. Do dana današnjeg
zazirem od bacanja hrane, osobito kruha, ostalo je to negdje zabilježeno.
Stoga stalno u kući imam i previše krušnih mrvica nastalih od osušenog kruha,
a i pohani kruh je često na repertoaru. Ono što se dici ureže u pamćenje nema
toga blagostanja koje mogu mijenjati urezano.

Obično o blagdanima ljudi su redovito komentirali, nagađajući što se kuha u
loncu župnika i učitelja, posebno župnika jer je on imao najviše peradi ispred
kuće. "Koliko on jaja može pofrigat za marendu, kakva li je tek juha na Uskrs
od kokoši ili pivca a u kući samo on i domaćica". Ljudi su se pitali i iz drugog
razloga, žene su u svrhu darivanja župnika o blagdanima među ostalim znale
po tjedan skupljat jaja da bi odnijele njemu. Komentari su bili na način i to potiho:
"odnila mu ja ono svoje sirotinje, zna koliko nas je u kući, ali ne reče de ti to vrati
imam ja dovoljno".

Baš mi dođu u glavu te misli i povezujem ih s današnjom situacijom kad je riječ
empatija više u rječniku nego u životu. Tada kao i danas su mi u oči upadali svijetli
primjeri nesebičnosti ljudi koji su bili dovoljno siti ali u toj sitosti nisu zaobilazili one
kojima se želudac steže. Pitam se koliko danas o tomu razmišljaju oni što se bore
za fotelje i vlast, koliko su njima u glavama ljudi koji su do kraja stegli remenje, osim
deklarativno. oni će sve reći, sve obećati, ali će pokupiti sva ponuđena "jaja". Rijetki
će se upitati kako omogućiti većini da žive od svog rada, a onima koji raditi ne mogu
omogućiti egzistencijalni minimum da bi se mogli osjećati kao ljudi.

Eeeh, prema pričama iz Isusovog života on je razmišljao i djelovao prema najslabijima,
zato mi nije jasno da najveći propagatori njegovog lika i djela ne prijeđu na djela?
Zašto danas na Uskrs potežem ta pitanja, umjesto da uživam u životu i očekivanju
onih zbog kojih mi je srce k'o kuća, zašto stalno osluškujem druge i preispitujem sebe,
kad su možda i na nekom drugom mjestu ako ga ima, podijeljene fotelje i pozicije.

Opet mi dođu riječi moje matere..." neka sinko, nije sve u imanju, duša je važna", ili
ćaćinoj čestoj: "živite dico pošteno, da se utapaš a nudi ti se konop od vraga a končić
od anđela..., u'vati se za končić jer u njemu je spas". Sve je to simbolika, ali dite sluša
i pamti. Opet se pitam, da li sam nekada posegnula za konopom umjesto končića..., na
tebi je uskrsli da to ocijeniš i nemoj strogo:)))

Svima vam želim SRETAN USKRS, više mira i razumijevanja barem na ovom prostoru,
lako se to proširi:))))