Povodom Dana ž.

Javljam se iz svoje jazbine nakon ovih kišnih dana gdje mi je ponovno
zanimacija pletivo koje nisam primirisala punih dvanaest godina. Meštri
od kostiju savjetovali da to nije loša rabota za vježbanje prstića. Tako
ja namirila materijala i ono vuče. Sada sam u situaciji da se moram liječit
umjesto da mi bude bolje. "Znatiželja je ubila mačku", tako i mene skoro,
jer mi stalno oči letjele na urađeno a zanemarila osnovno, lagana vježba.
Dobro, nije mi baš mrsko, fini su to komadići, samo nema zime, a ja bih
baš rado prošetala svoje uratke. Toliko o samoreklami, ajmo malo na Dan ž.

Prolazim danas pored jedne cvjećarnice, a ove naše cure, cvjećarice, baš
imaju mota za aranžiranje cvijeća. Predivni buketi, aranžmani, a ja je onako
usput upitam nada li se da će bar pola prodat. Kaže, ako bude približno kao
za Valentinovo, past će s nogu jer nema veliku ispomoć. Neka joj je sretno!

Sad se ja pitam, što žene gore stoje "na tržištu rada" (jedan od odvratnijih izraza,
kao i ljudski resursi), što se više brišu po izbornim listama, što neki nazovi muški
sebe više doživljavaju kao "duhovne i ine autoritete u obitelji, one se sve jače
zakopavaju u cvijeće. Zaključujem da ova moderna vremena i nisu loša za žene,
barem kad je kićenje u pitanju. Samo mi se potužite da nemate prava u kući, na
poslu, a ono buketi oko vas kao na posljednjem počivalištu.

Jedna sam od onih što voli cvijeće, luda sam za njim i najviše me boli što moj vrt
koji ima poprilično kvadrata ne mogu održavati i tako moje cvjetne površine sve
više poprimaju obilježja džungle. Radi popravljanja dojma, kad mi netko bane, ja
jednostavno tu zapuštenost predstavljam kao novu kreativnost, eto, ja baš volim
tako malo džunglasto, to mi je fora. Uostalom, ja kao žena imam svako pravo da
svoj vrt uređujem i dajem mu nove dimenzije, kao što imam pravo modernizirati
stare recepte (mislim pojednostaviti, skratiti i sl.), imam pravo koristiti sva dostupna
sredstva za čišćenje, ukratko, ja imam pravo raditi od jutra do kasno u noć bez da
mi se to primijeti a o plaćanju da ne govorim. Moje je raditi, ima tko će misliti i biti
autoritet, bio s duhom ili bez njega. Naravno, ne mislite da ja baš mukotrpno radim,
nisam više u toj fazi, ali govorim iz usta žena koje su na poslu, kod kuće, nema
vremena misliti na sebe. Stoga me to cvijeće koje obožavam jako, jako živcira taj
jedan, dva, tri, dana u godini. Ona se jadnica satire, taman obavi jedno, dolazi druga
faza, a svi se pitaju..., kojega vraga radi, neš ti posla u kući i okolo.

Uzaludna vam borba drage žene, ne dajte da vas tabanaju, neka vam na jedno uho
uđe a na drugo iziđe svaka kritika koja je samo radi kritike, usporite rabote, nemojte
se davati bez ostatka, jer će vam taj ostatak jako dobro doći jednog dana.

Ne režite jedna na drugu, to "oni" baš vole, podržavajte jedna drugu, tako ste jače,
budite, budimo solidarne, ako mi nismo zajedno patrijarhat će trajati još puno
generacija, a to ne želite svojim kćerima. Odgajajte sinove da budu svojim ženama
prijatelji, pomoć, podrška, manje će nevjeste vašim sinovima psovat mater, dapače,
imat će te u njima prijateljice i one u vama.

Malo sam poranila, sutra je Dan žena, ali odlazim na mjesto gdje su eto sutra žene
glavne, gdje su taj jedan dan posluživane od muških, gdje restorani i hoteli uslužuju
samo ženske goste. Već sam ja o tim običajima pisala prije korone, malo smo zastale
i evo nas opet. Znam da ću uživati pa neka sjedeći i šetkajući dok druge plešu, plesala
sam i ja, bilo je lijepo dok je trajalo.

Ujutro prije polaska, kava i kolači s bivšim kolegicama s posla, također prvi Dan ž. nakon
korone i raznih turbulencija u međuprostoru, bit će to lijepa dva dana, imam produžni.

Moje drage dame, neka vam je sretan jedan jedini, zvanično naš DAN ŽENA, a mušketiri...,
što nas bolje čuvate, cijenite, vjerujte, to je za opće dobro rekli bi oni što nam svakodnevno
bruse mozgove. Sretna žena dobra žena:))))