Pamuk, vuna, svila, polisvašta

Smiješim se samoj sebi u brk, posjetila sam uglavnom zanimljive
blogo-destinacije. Shvatila sam da smo mi najsretniji portal pod
ovom zvjezdanom kapom (nebo nad mojim gradom osuto zvijezdama).
Koliko samo zaželjene sreće jedni drugima..., tako treba, volite se ljudi.
Ima raznih prognoza za ovu godinu, neke ne obećavaju, čak ni anketa
nešto ne obećava, ima skeptika, pesimista i tek neki poluoptimist, a to
je vjerojatno još posljedica ludo provedenih proteklih noći.

Svi smo je dočekali kako smo mogli, htjeli i kako nam je "grah pao",
a bitno je da smo uselili i da je barem netko s nama bio na
useljenju, a to je ipak najvažnije..., teško mi je ići sama i na "ono misto".
Najsretnije situacije su udvoje i dalje, samoća nije sretno rješenje,

Neki od nas su nakuhavali, neki su se od nakuhavanja napuhavali, jer
su takvi dani..., jedaći i pijaći, a ostatak mjeseca mnogima i cvileći zato
što nisu znali suzbiti svoje potrošačke blagdanske navike.
Sve zlo u tomu, idemo na kolektivnu djetu, otkad pamtim siječanj je bio
najduži mjesec u godini, baš zbog toga šta mi, obični, "maji, maji ljudići"
gubimo busolu i htjeli bi u ove dane probati baš sve što inače ni pomoću
trikova ne bi. Bolje ikad nego nikad, papati, piti, obući, obuti, servirati, ne
se nervirati, proći će vjerujte.

Dolazimo do oblačenja, a to je od životne važnosti, barem za nas koji
smo hvala Bogu još u miru, mnogi to nisu, ne trese, a mnogi nisu te sreće,
zato uhvatite zadnje vlakove po dućanima koji lažu da daju popuste. Mi
k'o bez duše posežemo za nekim sitnim komadićima koji će nas usrećiti
ako ih obučemo baš u dane slavlja, dočekivanja, očekivanja slično.

Izbor je šarolik kako je i populacija šarolika, mislim pritom na dimenziju
novčanika ili sjaj kartice. Ptice na grani su umorne od pjevanja kako je prava
sreća imati na svom golom, poluobučenom ili skroz obučenom (ovisno o
"konfiguraciji" osobe), neki predmet što se crveni k'o kardinalov plašt.

Sad dolazimo u problem..., cijene, nisam luda odvajati pola mirovine za
svilu iz Kine pamuk iz Egipta ili čistu runsku vunu s britanskog poluotoka,
ili otoka skroz na rubu lopte (mislim na New Zeland i Australiju. Ne vidim
smisao u ludom očekivanju sreće zbog navučenih svilenih gaća, koje
nikad za nikad više obuć neću mimo te noći, isto je ako se odlučim za
pamuk prilagođen godištu, vunene čarape od Merino ovce, sve je to za
tajkunske gospoje.

Dakle, ostaju nam naši davno već isprobani materijali od poliestera, polivinila.
polipropilena, nailona, diolena, znam da sam ja tu ubacila svega, nebitno,
poanta je da su to naši materijali, prilagođeni nama, našim džepovima, a
sve fino reciklirano tko zna koliko puta. Nakon dva pranja protresite majicu
ili nešto drugo..., praši li ga praši, ali nema veze.

Nama je najvažnije odabrati novogodišnju boju, pokazat se u najboljem svjetlu
jer je već nakon ponoća mrak, a znamo što mrak čini normalnu čovjeku..., i on
postaje zamračen, omračen, da ne kažem nešto gore, a neću.

Materijale možete riskirati ali boju nemojte ni slučajno, radi se o našoj sreći, a
čovjek bez sreće je k'o gol na snijegu, a to nikako nije zdravo.