Dijete u meni

Tražim
kopam ispod površine nadajuć se
kako ću pronaći zakopane radosti
drvene lutke rađene rukom moga ćaće
ogrubjele majčine ruke koje su grlile rijetko
al' svaki zagrljaj osjećam do danas
kopam da još jednom ugledam osmijehe
rezervirane samo za mene u prigodama

Na kojemu ste mjestu sada
da li vidite ono nestašno
veselo dijete koje se sitnicama radovalo
budite mirni
ostala sam ista u jednom dijelu sebe
ostala sam dijete
do danas se znam radovati sitnicama
pogledu koji me prati u pokretima
zagrljaju i ruci koja mi razbaruši kosu
koju pomno namještam dlaku po dlaku
kao ljutim se a srce radosno igra

Oživim iz mrtvila na samu naznaku da oni dolaze
djeca moja
unuci, sve ljubavi moje
sve dijagnoze su na privremenom skladištenju
lice radost isijava

I dalje ću povremeno kopati po radostima
po najiskrenijim pogledima
i ne brinite
koliko god je moje blago duboko zakopano
dijete u meni je rovokopač
i do kraja puta će rovati tražeći
i uvijek naći ostavštinu koja nema cijenu