Stanite, pratimo vas

Vratili smo se s ispraćaja prijatelju koji ode iznenada, nesretno.
Svaki iznenadan odlazak je nesretan, a kako su odlasci učestali,
ili nam se tako čini kad se i sami bližimo odlasku..., ne znam. Sve
mi se čini da se nekako brzinski vraćamo u svakodnevnu kolotečinu,
grabeći po ovim krivudavim životnim putevima, nadajući se da nas
još neće zakačiti ona nevidljiva udica koja lovi i na suhom.

Nakon odahnuća uz kavu, palimo TV i prvo..., vijesti, jedne od desetak
u toku dana. Nema veze, valja nam utvrdit gradivo, naročito kad je
gola egzistencija u pitanju i to sve u eurima.
Izišla Vlada s prijedlogom o aplikaciji koja bi po centrima i inim
trgovinama lovala i uspoređivala cijene naše današnje..., već sutra neće
biti današnje. Malo sam razmišljala o onomu što sam čula i prevela na
svoj obični jezik domaćice, uključujući sve mogućnosti obilaska tih istih
prodajnih mjesta o kojima se priča.

Kod nas to izgleda ovako..., imamo tri trgovačke kuće, plus jedan mali
privatni dućan. Sva ta prodajna mjesta su razbacana po gradu, prilično
"pravedno" po naseljima. Sad slijedi vodič pomoću aplikacije, uključi se,
gledaj, traži. Dignem se ujutro u šest i krenem redom. Studenac, sol,
mlijeko i jogurt njihova robna marka, plati i produži, idemo dalje.
Thomy, oni kao imaju voće i povrće provjerenih, domaćih proizvođača.
Recimo da je to istina..., ali je najčešće staro, smežurano i rijetko na akciji,
a ono što je na akciji ne obećava. Kažu da je meso provjerene kvalitete,
možda i je, ali od provjerene cijene već mi se manta. Učinilo mi se da su
neke neophodne kućne potrepštine nešto niže cijene, uzmi, plati, produži.
Već sam počela disati na škrge, a čekaju me Pivci i Konzum, ima dobro
potegnit, skoro za otegnit kad pješice nosiš spizu. U svakom dućanu po par
sitnica koje život znače, nisam osobito uštedjela, ali barem radim po Vladinu
naputku. Tko nama želi više dobra od vladajućih i onih koji bi to rado bili?

Mi nemamo gradski autobus, a da slučajno ima, dok platiš vožnju, a penjuć
se možeš se i polomit pa dodatni trošak..., gdje je tu ušteda. Nema uštede,
samo prisilna tjelovježba, a kad dođeš doma krepan, jedina je ušteda što nemaš
snage za kuhanje, zbog potrošačke pustolovine po malom ili velikom gradu.

Hvatam se za glavu na samu pomisao kako se sve to može izvesti u velikim
gradovima gdje su eto stacionirani i veliki trgovački centar, to mi nije jasno.

Bilo bi dobro da Vlada postavi plakate po prodajnim mjestima, malo prijeteći,
"stanite, pratimo vas". Kad to bude svuda vidljivo cijene se od straha neće više
dizati, a mi nećemo trčat ko gluvi kučići da bi postigli dnevnu uštedu.

Što se tiče cjelodnevnog boravka djece u školama..., odlučila sam da ću, ako
u dogledno vrijeme rodim dijete, a ono prispije do škole..., unajmit ću privatnog
učitelja da to moje mladunče znanja stiče pod vlastitim krovom, sa svojim roditeljima,
a mi ćemo nakon što završi sve lekcije toga dana, bezbrižno pratiti njegovu igru
s prozora, balkona ili terase. Hranit ću ga sa svim onim što kupim po ovim dućanima
s nižim cijenama, a to mora bit kvalitetno.

Jedino mi je ostala gruda u grudima što kralj i kraljica iz Britanije moraju odgoditi
posjetu Francuskoj, jer im je bolno gledati patnje francuskog premijera zbog onih
razularenih i obijesnih građana što rade nered po ulicama gradova. Oni bi izgleda
htjeli nakon radnog vijeka još i mirovinu uživat. Dobro je što Macron već nije beknijo
od jada, pravo mi ga žao, takva sam, slaba na nejake vladare.