Moj prijatelj Nenad

utorak, 01.12.2015.

342. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN ZNANOSTI ZA MIR I RAZVOJ PA, PROMATRAJUĆI SVIJET OKO SEBE, DVOJIM JE LI SVAKI KORAK DALJE UJEDNO I KORAK NAPRIJED...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da mu u Referadi otkazuju predavanja.
– Kakva predavanja, dobri čovječe?
– Nemam pojma. Nisu mi rekli. Samo su mi rekli da mogu zaboraviti na dalju suradnju i da više nikada neću govoriti.
– Pa što se dogodilo?
– Najobičniji nesporazum. Dobra i Mudra Ravnateljica…
– Ah.
– …me natjerala da odem sa Školskom Psihologicom na neko predavanje. Kod ulaza u zgradu je njoj zazvonio mobitel i rekla je da uđem sam u dvoranu. Usput mi je dala neki fascikl koji je nosila. Odmah mi je to bilo sumnjivo jer s njom inače nitko ne želi komunicirati. A ni kasnije je nisam vidio. Mislim da me je namjerno u ovo uvalila.
– U što?
– Kad sam se popeo na kat neka žena me je srdačno dočekala, uzela mi jaknu i rekla da je sve spremno za moje predavanje.
– Tvoje predavanje?
– I mene je to zbunilo. Kao da je znala o čemu mislim rekla je da me prepoznala po fasciklu i da se baš raduje što će me napokon slušati uživo. Zaključio sam da je možda Školska Psihologica trebala održati predavanje pa je nisam htio ispravljati da ne pomisli da je ispala glupa.
– Kako si ti brižan čovjek, Nenade.
– Uvela me u dvoranu. Odjeknuo je veliki pljesak nazočnih. Svi su se iz poštovanja ustali. Dopratila me je do govornice. Tamo sam se rukovao s nekim tipom koji je najavio da ću progovoriti o najnovijim promišljanjima i strategijama za suzbijanje pandemije AIDS-a. Zahvalio sam mu se na pozdravu, stao za govornicu i otvorio fascikl. Nadao sam se da je unutra predavanje, ali fascikl je bio prazan.
– Školska Psihologica nosi prazan fascikl okolo?
– Zapravo je u njemu bilo nekoliko papira. Počeo sam prekapati po papirima. Bili su prazni.
– Valjda je htjela zapisivati bilješke s predavanja.
– Na zadnjem papiru je nešto ipak pisalo.
– Kaj?
– Test iz hrvatskog jednog klinca. Zapravo na cijelom testu je napisao samo jedan odgovor. Valjda je profesorica dala psihologici da to prouči.
– Što je pisalo?
– Pitanje je bilo koja je osnovana poruka Shekspearova djela, a mali je napisao da je osnovna poruka da ne možeš biti i pošten i jeben. Ali to nisam mogao iskoristiti za predavanje.
– I što si onda napravio?
– Svejedno sam održao predavanje.
– O najnovijim promišljanjima i strategijama za suzbijanje pandemije AIDS-a?
– Da. Rekao sam im da postoji veoma učinkovito sredstvo kojim se već danas može zaustaviti širenje AIDS-a spolnim putem, da znam kako se mogu uštedjeti milijarde koje se troše zbog pandemije AIDS-a.
– Kako?
– Stvar je jednostavna: Apstinencija prije braka i vjernost u braku.

Oznake: Nenad, Znanost za mir i razvoj, AIDS

- 16:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.12.2013.

212. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN BORBE PROTIV AIDS-A PA, PITAJUĆI SE ZAŠTO SE OD TISUĆA NEIZLJEČIVIH I SMRTONOSNIH BOLESTI NAJVIŠE GOVORI O SIDI, RAZMIŠLJAM KAKO LJUDI ZNAJU BITI OKRUTNI I LICEMJERNI…

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi jer se našao s ekipom iz srednje pa su zasjeli.
Otišao sam u VVB. Iznenadio sam kad sam shvatio da su Nenad i njegovi tamo.
Prisjećali su se događaja iz škole.
– Nisam nikada, Nenade, očekivao da ćeš ti postati profesor. Mislio sam da ćeš biti biznismen.
– I ja sam mislio, ali kad mi je biznis neslavno propao.
– Biznismen? Biznis?
Objasnili su mi.
U zgradi preko ceste je živjela gospođa Natalija koja je često u stan dovodila gospodu. Voljela je s njima voditi ljubav uz upaljeno svjetlo tako da se sve vidjelo što su radili. A najbolji pogled je bio iz Nenadove sobe. Nenad je došao na ideju. Naplaćivao je ulaznice.
Biznis je cvjetao. A onda je došla nesretna '91. i sve uništila.
18. studenoga je pao Vukovar.
Ali, Nenad je zaplakao tek 24.
24. je umrla gospođa Natalija.
Zapravo se ubila. Doznala je da boluje od side.
Sutradan u školi je profesor glazbenog rekao na početku sata:
– Oprostite mi što sam rastresen, ali jučer je svijet napustila jedna izuzetna osoba.
Nenad se iznenadio.
– Zar ste je poznavali?
– Bio sam njen obožavatelj. Poklonik talenta kojim je ta osoba obilježila svijet. Osobno sam tako često i tako rado uživao u njenim talentima.
– O, doista je bila talentirana – uzdahne muški dio razreda.
– Svijet će sada izgledati potpuno drugačije.
– Bez gospođe Natalije svijet doista neće biti isti.
– O kakvoj Nataliji govoriš, Nenade?
– O istoj kao i vi, profesore. Pa ona je izuzetna i talentirana osoba koja je jučer umrla.
Profesor je Nenada smjesta izbacio sa sata.
– Đubre jedno balavo… On će se rugati sa Freddiem Mercuryem i njegovom smrću…

Oznake: Nenad, AIDS, Queen

- 08:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #