Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi jer se našao s ekipom iz srednje pa su zasjeli.
Otišao sam u VVB. Iznenadio sam kad sam shvatio da su Nenad i njegovi tamo.
Prisjećali su se događaja iz škole.
– Nisam nikada, Nenade, očekivao da ćeš ti postati profesor. Mislio sam da ćeš biti biznismen.
– I ja sam mislio, ali kad mi je biznis neslavno propao.
– Biznismen? Biznis?
Objasnili su mi.
U zgradi preko ceste je živjela gospođa Natalija koja je često u stan dovodila gospodu. Voljela je s njima voditi ljubav uz upaljeno svjetlo tako da se sve vidjelo što su radili. A najbolji pogled je bio iz Nenadove sobe. Nenad je došao na ideju. Naplaćivao je ulaznice.
Biznis je cvjetao. A onda je došla nesretna '91. i sve uništila.
18. studenoga je pao Vukovar.
Ali, Nenad je zaplakao tek 24.
24. je umrla gospođa Natalija.
Zapravo se ubila. Doznala je da boluje od side.
Sutradan u školi je profesor glazbenog rekao na početku sata:
– Oprostite mi što sam rastresen, ali jučer je svijet napustila jedna izuzetna osoba.
Nenad se iznenadio.
– Zar ste je poznavali?
– Bio sam njen obožavatelj. Poklonik talenta kojim je ta osoba obilježila svijet. Osobno sam tako često i tako rado uživao u njenim talentima.
– O, doista je bila talentirana – uzdahne muški dio razreda.
– Svijet će sada izgledati potpuno drugačije.
– Bez gospođe Natalije svijet doista neće biti isti.
– O kakvoj Nataliji govoriš, Nenade?
– O istoj kao i vi, profesore. Pa ona je izuzetna i talentirana osoba koja je jučer umrla.
Profesor je Nenada smjesta izbacio sa sata.
– Đubre jedno balavo… On će se rugati sa Freddiem Mercuryem i njegovom smrću…
Post je objavljen 01.12.2013. u 08:37 sati.