Moj prijatelj Nenad

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je na mostu.
– Obilježava se godišnjica rušenja Masleničkoga mosta pa sudjeluješ u tome, dobri čovječe?
– Naravno da ne. Znaš da nitko ne pamti Domovinski rat i zlodjela što ih je Hrvatska u njemu pretrpjela.
– Pa što onda radiš na mostu, dobri čovječe?
– Gledam Savu i razmišljam.
Uplašio sam se da razmišlja o bacanju u Savu pa sam ga nagovorio da dođe u VVB.
– Razmišljao si o bacanju u Savu?
– Naravno da ne. Gledao sam rijeku kako protječe i tješio sam se da je i sve drugo prolazno. Idem sada do zahoda. Opet moram gledati malo vodu kako istječe.
Koji sam ja kreten. Došlo mi je da se bacim u Savu.
Zaključio sam da ubuduće neću pretpostavljati, nego ću pitati.
Došao je Matko i pitao je što ćemo popiti.
– Meni ono moje, a pretpostavljam da će i Nenad svoje.
Baš nisam karakter.
Srećom, Nenad se vratio iz zahoda pa nisam morao dalje analizirati svoju krhku narav.
– Kaj je bilo? Zašto si gledao kako voda otječe?
– Pripišalo mi se. Zar mora odlazak u zahod imati dublji smisao?
– Zašto si gledao Savu.
– Zbog hrvatskog školskog sustava.
– Ima logike.
– Klince zatrpavamo mnoštvom nepotrebnih stvari, a ono bitno ih ne poučavamo. Na primjer, spolni odgoj.
– Imaš pravo. Jedan moj susjed je malome sto i pet puta objasnio kako se radi kotlovina, a ništa mu nije objasnio o seksu. A siguran sam da će se mali u životu češće seksati, nego što će praviti kotlovinu.
– Ili komunikologija…
– Imaš pravo. Jedan moj susjed je malome pokazivao kako se mijenja plinska boca, a nije rekao kako će provjeriti pušta li na gumi.
– Zato je nekoliko profesora odlučilo napraviti interaktivnu kazališnu predstavu za djecu i mlade kojom bi klince učili kako komunicirati.
– Super. I kada krećete?
– Naši smo se, osmislili sadržaj i počeli smo vježbati…
– Nisam te to pitao. Kada ćete prikazivati klincima i poučavati ih kako se komunicira?
– Nećemo. Posvadili smo se međusobno i odustali od svega.

Oznake: Nenad, komunikacija, Kazalište za djecu i mlade