30.08.2009., nedjelja
KOMEMORACIJA BILAJSKOG I BIBLIJSKOG "GLAVOSJEKA"
|
Kako je obilježena 18. obljetnica napada na gospićko prigradsko naselje Bilaj i koje je značenje obrane toga mjesta, Gospića, Like i Hrvatske U Bilaju, mjestu blizu Gospića, na blagdan Mučeništva Sv. Ivana Krstitelja, 29. kolovoza, dvjema je komemoracijama i svetom misom obilježena 18. obljetnica napada na to prigradsko naselje. Naime Bilaj i Ribnik su u rujnu 1991. godine bili privremeno odsječeni od slobodnih područja, ali uporna obrana domaćih ljudi zajedno s hrabrim dragovoljcima s područja Rijeke i Zagreba održala je taj prostor slobodnim do konca rata. Budući da su upravo na "Glavosjeka" pale prve granate po mjestu, a odmah je bila i crkva srušena, mještani su se za vrijeme zračne opasnosti sklanjali u pećinu pored crkve ter su u njoj također slavili svetu misu. Za sjećanje na te dane svake se godine na tome mjestu slavi euharistijska žrtva, a prije toga se na dva mjesta obavlja komemoracija. Tako su i spomenutog dana, najprije na mjestu pogibije šestorice riječkih dragovoljaca, pripadnika 29. riječke satnije, vijence i svijeće položili predstavnici Županije, Grada i braniteljskih udruga, a potom sam ja zajedno s mjesnim župnikaom vlč. Zlatkom Sušićem predvodio molitvu. Mještani Bilaja i Gospića svake godine dolaze iskazati pijetet poginulima na bivšoj prvoj crti bojišta gdje su Elio Vlah, Boris Antolos, Enes Handžar, Ive Stipanović, Mladen Šebalj i Žarko Fatičić ostavili svoje živote. Komemoracija je potom održana na mjesnom groblju u Bilaju, podno zajedničkog križa i ispred spomen-ploče s uklesanih 320 imena žrtava Bilaja i Barleta, koje su tijekom II. svjetskog rata i nakon njega pogubile četničke i partizanske jedinice. Potom je koncelebrirana sveta misa, umjesto ispred pećine-kapelice Sv. Stjepana, zbog lošeg vremena održana u župnoj crkvi Sv. Jakova apostola. U nastavku ove vijesti prenosim cjelovitu svoju propovijed ter dodajem samo da su uz brojne mještane ovoj komemoraciji nazočili branitelji s područja Like, Rijeke i Zagreba, kao i visoki predstavnici Ličko-senjske županije, Grada Gospića i članovi udruga koje su proistekle iz Domovinskog rata. A poslije mise u župnom je domu nastavljeno druženje uz blagovanje svega što su pripremili ljubazni domaćini. PROPOVIJED Čitanja: Jr 1,17-19; Mk 6,17-29 Braćo i sestre, upravo smo čuli evanđeoski izvještaj o tome kako je Ivan Krstitelj završio svoj ovozemaljski život. Kao pravi mučenik, Ivan je glavom platio vjernost Kristu. Možemo reći također da je Ivan svjedok ljubavi za Krista i njegov Križ, jer je dao život za Onoga koji je završio na križu. Naime, Isus nije htio sići s križa, kad su mu na samom kraju to ponudili, nego je na križu umro i time nam osigurao pobjedu. Zato križ nije znak smrti nego pobjede, uskrsnuća, nade, ljubavi. Današnje prvo čitanja vraća nas u daleku prošlost, u vrijeme proroka Jeremije - na početak 7. st.pr.Kr. Bog poziva proroka Jeremiju da stane u obranu njegova Izabranog naroda. Mi se obilježavanjem obljetnice početka terorističke agresije na Bilaj i Gospić, kao i otpora koji je značio početak pobjede, također vraćamo u prošlost. Sjećamo se i kako je jedna obična mala pećina bila veliko sklonište narodu. Dragi vjernici, simbolika PEĆINE (odnosno spilje, što nije isto) vrlo je različita u raznim civilizacijama - ima pozitivno i negativno značenje. U svakom slučaju, zanimljivo je da je Isus rođen u pećini u Betlehemu, a u pećinu je bio i pokopan - no iz nje je uskrsnuo! U povijesti ljudskog roda pećina je i prva čovjekova nastamba. Zato je izlazak iz pećine također simbol kultiviranja čovjeka. Možemo čak reći da je taj izlazak iz pećine ujedno čovjekov izlazak iz civilizacijskog mraka i ropstva - kao iz tamnice. Zato je i položaj hrvatskog naroda u bivšoj državi bio kao život roba u mračnoj pećini, tj. u tamnici. Stoga je ironija sudbine da su se Hrvati morali sakriti u pećini kadu su granate bivše države trebale skratiti za glavu njih i novu hrvatsku državu. Braćo i sestre, često čujemo kako je nepotrebno vraćanje u prošlost. Ali "memoria historiae", tj. povijesno sjećanje, uvijek je aktualno, ali svaki oblik sjećanja nije uvijek koristan. Dakle, ono može biti: 1. nostalgično vraćanje u ropstvo prošlosti, ili 2. slavljeničko sjećanje na heroje prošlosti - kako nas je poučio papa Ivan Pavao Drugi preporukom da popišemo svoje mučenike (mi smo ga ozbiljno shvatili pa im odajemo štovanje gradnjom Crkve hrvatskih mučenika)! A na onaj prvi oblik podsjeća nas je jedan stari fenomen - to je "egiptonostalgija" Izabranog naroda u slobodi pustinje nakon izlaska iz egipatskog ropstva. Gunđali su u recesiji i krizi vode i kruha: "Prije je bilo bolje. Bilo je svega, nikad nismo bili gladni, nitko nije kopao po smeću. Drug Faraon je znao držati bratstvo i jedinstvo između Egipćana i nas Židova i svih naroda i narodnosti u Egiptu! Sve narodne neprijatelje lijepo je slao na Goli otok!..." Danas se i u Hrvatskoj čuje pitanje razočaranih: "Zašto smo se mi borili?" To je vrlo površno pitanje! Neki su razočarani u državu. Ali moramo znati da nije (jedini) cilj DRŽAVA, nego - najprije sloboda, a onda država. Hrvatska država je sredstvo za neke druge važne ciljeve. Njome je - ovo je važno - u posljednji tren spašen "naš nacionalni PZO" - hrvatski ponos-zajedništvo-optimizam! Dakle, država je stvorena u zadnjem trenutku prije duhovnog i moralnog sloma i prije novog velikog raseljavanja naroda - što bi bio kraj Hrvatske. To nam tumače i stihovi iz pjesme Dražena Žanka: "Raselit nas triba, da nas manje ima. 'Nisu tu ni bili' - tad će reći svima!" Međutim, danas, nakon 15 godina života u slobodi i 20 godina od početka borbe za slobodu, bitno je shvatiti da rat nije gotov. Naša borba se nastavlja - duhovna, medijska, demografska, kulturna...! Neće nam nitko drugi riješiti naše probleme ni obaviti naše poslove! Činjenica je pak da se brzo umaramo, da nemamo koncicije - zato je glupo misliti da išta možemo bez Boga i Božje snage. Upravo zato je neshvatljivo da su nedjeljom disko klubovi i lovačke čeke posjećenije od naših crkava. Zašto je nekima izležavanje ili lov važnije od molitve i mise u crkvi? Pa svi zajedno, mladi i stariji, trebamo zahvaljivati za darove slobode i moliti snagu za napore koji su pred nama! Ponavljam - novi izazovi su pred nama: vjerski, politički, ekonomski... Već su napisani školski učbenici za povijest Balkana. Dakle, kao u komunizmu, opet će se u našim obiteljima morati učiti istinita povijest da se ne zaboravi kako je doista bilo. Očito je da nas moćnici ovoga svijeta stalno vraćaju u prošlost. A zašto nam se to stalno događa? Među ostalim i zato što nas ima samo 4 milijuna, a treba nas barem 20 milijuna da bi nas tzv. veliki svijet uvažavao. Zato se treba vratiti životu: naše obitelji moraju hitno izići iz "demografske pećinske jame", a mladi - iz mraka disko-pećina s drogom - moraju izići na svjetlo dana na hranu Riječi Božje! Bez toga, braćo i sestre, uzalud će nam biti gunđanja i mrmljanja zbog "rasprodaje Hrvatske". Jer Bog već u Starom zavjetu upozorava: "Došljak koji bude u sredini tvojoj uzdizat će se nada te, a ti ćeš padati sve niže i niže. On će uzaimati tebi, a ne ti njemu; on će biti glava, a ti rep" (Pnz 28, 43-44). Na kraju, koja je poruka blagdana mučeništva Sv. Ivana Krstitelja? Od samoga početka uz povijest Crkve ide usporedno povijest pokušaja odsijecanja Glave Crkvi, tj. skidanja križeva iz javnosti i uklanjanja Krista iz srdaca ljudi. Danas možemo to reći i ovako: i skidanje križeva u civilizaciji pokušaj je vraćanja kulture na razinu pećinskog čovjeka. Jer u starim spiljama su samo slike lova! - a u današnjim i političkim i "zabavnim pećinama" je slično: samo erotski lov i "lova"! Zato moramo biti mudri! Biti danas mudar znači najprije sve to uočiti. A mi smo često slijepi: bučno reagiramo kad netko skida raspelo, a šutimo iako se već 20 godina kroz zabavu i sve medije ubija Boga u srcima i dušama sviju, a posebno djece i mladih. Jer kad se čovjek pokvari, on će na kraju sam skinuti raspelo... Dragi vjernici, Isus je ukopan u grob koji je sličio na pećinu - Židovi su mislili da je to kraj, ali On je uskrsnuo. Simbol kršćanstva nije grob, nego KRIŽ! Zato je i sin Sv. Jelene Križarice, Konstantin, u noći prije presudne bitke i pobjede 312. god. vidio KRIŽ i natpis: "U ovom ćeš znaku pobijediti!" Zato su i naši branitelji u rat pošli s križem na krunici. A što ćemo učiniti mi danas? Nije dovoljno staviti križić oko vrata i krunicu na retrovizor! Braćo i sestre, mi moramo NA SEBE STAVITI križ života po Evanđelju, dakle ŽIVJETI po Kristovoj nauci. Jedino tako ćemo pobijediti! To znači također da se moramo postaviti proročki poput Ivana Krstitelja. Na njega se odnose i riječi proroka Jeremije iz prvog čitanja: 'Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, k'o zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova... I borit će se s tobom, al' te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim,' riječ je Gospodnja" (1,18-19). (Bogu hvala!) Amen. |
27.08.2009., četvrtak
PROSLAVA 180 GODINA SVEĆENIŠTVA
|
Kako smo nas šestorica mladomisnika iz 1979. proslavili 25+5 U Zadvarju kod kanjona rijeke Cetine, Stala braća da proslave svoje godine...! Tako sam u ponedjeljak (24. kolovoza na blagdan svetog apostola Bartola) u Zadvarju, na proslavi 30. obljetnice misništva zajedno s petoricom kolega, parafrazirao prve stihove Bojne Čavoglave. A za susret je najzaslužniji kolega don Ivan Vrdoljak, župnik u Zadvarju. Slavlje je započelo tradicionalnom procesijom oko crkve uz pjevanje litanija Svih Svetih. Koncelebriranu misu slavili smo u župnoj crkvi Sv. Ante: don Petar Đonlić, don Marinko Jurišin, don Ljubo Pavić, don Pavao Pavić, župnik don Ivan i ja - mene su zadužili da predvodim i propovijedam. Pridružili su sam se također (malo) stariji kolege don Mladen Margeta i prof. dr. don Josip Čorić ter školski kolega don Jakov Rančić, a sve je snimao i fotografirao naš zajednički dragi prijatelj i gimnazijski kolega Branko Šunjić. Na kraju mise župnik nas je sve predstavio, a poslije njega šarmantan je pozdravni govor i čestitku održao legendarni don Josip. Nakon euharistijskog slavlja druženje smo nastavili u lipoj konobi ROKO pod krošnjama oraha u Gornjim Brelima. Pridružio nam se i načelnik općine ter nam svima darovao bogatu monografiju župa Zadvarje i Žeževica. Nakon što sam ja spomenuo da ne moramo čekati 35. obljetnicu, odmah smo se lako dogovorili da u buduće druženje prakticiramo - svake godine! Eto, da više ne opisujem što je kako bilo... donosim propovijed koju sam održao na toj misi. SV. BARTOL ap. & 30 godina misništva Zadvarje, 24.08.2009. Čitanja: Otk 21,9b-14; Iv 1,45-51 Dragi vjernici, ovaj evanđeoski ulomak završetak je poglavlja u kojem Sv. Ivan opisuje kako Isus okuplja svoje prve učenike. Dvojici je rekao, kad su ga pitali gdje stanuje: "Dođite i vidite!" Šimunu je rekao, nakon što ga je Isusu doveo brat Andrija: "Zvat ćeš se Petar!" A samo je Filipu rekao: "Pođi za mnom!" Današnji pak slavljenik, apostol Bartol, također je među Isusovu momčad došao po vezi - doveo ga je Filip. Evanđelist Ivan spominje ga po imenu Natanael - što je zapravo njegovo vlastito ime, a Bartolomej odnosno Bartol je njegovo drugo ime koje odgovara našem prezimenu. No jeste li zapazili - prve Isusove riječi Bartolu bile su: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" Eto, braćo i sestre, to su sve primjeri kako Isus svoje učenike poziva na razne načine i različitim riječima. Ali taj stil nije presudan - bitan je odgovor, odaziv! Isus je jednom, govoreći upravo o apostolskom pozivu tj. duhovnom zvanju, rekao da je žetva velika a radnika malo i da vjernici trebaju moliti za nove radnike i Isusovu vinogradu. Dragi vjernici, možete li zamisliti da je od nas 46 u prvom razredu splitskog Sjemeništa zaređeno - samo 12! A naši su poglavari rekli da je to previše. Svakako, Bogu smo zahvalni što nas je pozvao u ovaj uzvišeni poziv i pitamo se često zašto je izabrao upravo nas, a ne mnoge koji su bili sposobniji. Ali to je zapravo i tajna duhovnog zvanja. No ono je, braćo i sestre, uza svu ljepotu i uzvišenost također svojevrstan KRIŽ! Premda je život svakoga kršćanina obilježen križem, ipak je svećenik, kao što su bili i apostoli, po KRIŽU bliži Isusu. Znademo kako su svi oni osim Ivana završili kao mučenici. Bartolu je koža oderana i glava odsječena, zato što nije htio napustiti križ niti se odreći Krista! Kod nas su u vrijeme komunizma ubijena 4 biskupa i 523 svećenika. Danas nema krvavog mučeništva, ali progon nije prestao. Štoviše, odvija se na dvije razine - izvana i iznutra! Vi ste, dragi vjernici, sigurno čuli, jer naši mediji o tome s radošću pišu, da se posljednjih godina u nekim europskim zemljama s kršćanima događa nešto vrlo čudno. A to je tzv. istupanje ili ispisivanje iz Crkve. Neki kažu da više ne žele plaćati "crkveni porez" - kao npr. u Njemačkoj - a drugima smeta, tako kažu, što se Crkva ne modernizira nego ostaje staromodna, kruta u stavovima, konzervativna itd. I uz to Crkvu optužuju, zapravo svećenicima, biskupima i Papi predbacuju da su zato "crkve sve praznije". A zbog čega se sve to događa? Razlogâ za to, kažu takvi kritičari, ima nekoliko. Evo nekih: Crkva ne dopušta rastavu braka; Crkva ne dopušta da žena bude svećenik; Crkva zabranjuje rastavljenima sv. pričest; Crkva zabranjuje abortus i kontracepciju, protivi se tzv. istospolnim brakovima... itd. Zato se mi svećenici često nađemo u sličnoj se situaciji u kojoj našao Isus kad su ga napustili mnogi učenici. Dakle, ne protivnici, nego oni što su išli za njim - rekoše mu: "Tvrd je to govor...!" Kao da hoće reći: To se ne može ni slušati! A što Isus čini? On ih nije zadržavao niti sprječavao da odu! Ali - što je najvažnije - nije niti smanjio zahtjeve, nije ublažio svoju nauku, nije učinio nekakav kompromis, kao što čine političari: "Ma znate, izgleda da me niste dobro shvatili...nisam tako mislio..." Dakle, Isus ne postupa ni kao estradna zvijezda ni kao politički demagog, on nije ni Bono Vox ni predsjednički kandidat koji daje lažna obećanja svima a poslije pije kavu samo s nekima! Koji je obećao da će služiti svim građanima, a poslije bi njihove svetinje bacao pod noge. Isus je mogao sići s križa kad su mu nudili, ali nije to učinio! On je već kod one kušnje u pustinji odbio izazovnu đavlovu ponudu da skoči s hrama i da će mu se poslije toga svi diviti, svi će ga obožavati. No, nije to učinio! Kao što čini blasfemna pjevačica Madonna koja se gola penje na križ a bezglava masa, u kojoj su čak i kršćani, urla u novopoganskom oduševljenju. I političari i pjevači svašta čine kad im karijera i popularnost počinje padati, kad ih ljudi stanu napuštati. A Isus pita i one svoje učenike koji su ostali: "Hoćete li možda i vi otići?" Kao da im kaže: Ako hoćete, slobodno otiđite! Dakle, Isus u trenutku krize ne poskupljuje benzin, nego ISTINI podiže cijenu! On ne želi trgovati s bitnim, pa makar ostao sam. Takav i svećenik mora biti! Budući da smo u Svećeničkoj godini, evo na kraju jedna zanimljiva priča: Jedan je mladić u Kanadi (rodom iz Hjuronije, plemenske konfederacije kanadskih Indijanaca, gdje je isusovac Jean de Brébeuf 1626. utemeljio rimokatoličku misiju) prije nekoliko desetljeća osjetio svećenički poziv, ali se dugo opirao. Odlučio je da će nakon 20. godine u sjemenište, a poslije se zarekao da će čim navrši 30. otići u bogosloviju - ali ništa od toga. Zatim je odlučio ipak da će nakon 40. godine konačno to učiniti - pa opet ništa. I onda, nekoliko godina poslije toga više nije mogao izdržati pa je, vozeći se u grad svojim malim crvenim autićem, počeo se doslovce svađati s Bogom... i u tom razgovoru on najednom odlučno kaže Bogu: "Evo, idem sada ravno u sjemenište. Ako na putu do tamo samo na JEDNOM semaforu bude CRVENO svjetlo - odustajem! Dakle, ti odlučuješ!" I znate što se dogodilo? Prošao je 70 semafora do sjemeništa i na svima je bilo - ZELENO svjetlo! Vjerujte mi, braćo i sestre, ova je priča istiniti događaj - čuo sam ga u subotu od jednog prijatelja koji poznaje toga svećenika! Taj svećenik živi i radi u Torontu, a moj prijatelj je njegov prijatelj i rekao mi je da će mu prenijeti kako je jedan svećenik u Hrvatskoj njegov slučaj ispričao vjernicima na blagdan Sv. Bartola. Evo, da zaključim, KRIŽ i svećenik su jedno, kao i Krist i križ. No, svaki vjernik je stalno pred izborom: križ ili zabava, žrtva ili egoizam, domoljublje ili koristoljublje, Krunica ili sapunica, moda ili čednost, pupak ili mozak, i sl. A mi svećenici smo s vama za to da vam pomognemo učiniti pravi izbor! Molite zato za nas da ostanemo vjerni, da se za svakoga od nas može reći ono što je Isus rekao Sv. Bartolu. Molite za nas, da mi u svakom trenutku možemo reći Isusu kao Bartol: "Učitelju, ti si Sin Božji!" ter da i u kušnjama, krizama i sumnjama sačuvamo vjernost a naš odgovor Isusu bude kao Petrov: "Gospodine, komu da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!" Amen. |
24.08.2009., ponedjeljak
USPJELO BLOGODRUŽENJE!
|
Kako je protekao prvi gospićki susret blogera Poštovani i dragi članovi naše virtualne župe, želim vam kratko opisati kako je protekao naš blogerski susret u Gospiću. Ta prekrasna ideja rodila se u razgovoru tj. dogovoru preko komentara između @miša (tj. @pogleda iz mišje rupe) i mene. Naime, često smo obojica nekim neistomišljenicima predbacivali grubosti i napominjali da se sigurno ne bi tako ponašali kad bismo se susreli "uživo". Više se ne sjećam je li susret u Gospiću predložio @miš ili ja, ali svakako znadem da je on obećao da će platiti sve troškove ako blogere pozovem na janjetinu! Tako se ovaj naš susret dogodio upravo u vrijeme dok je on boravio u Hrvatskoj, došavši iz Kanade s namjerom da posjeti svoju rodbinu, a i meni je odgovarao taj dan. Dakle, budući da smo mogli održati tek jednodnevno druženje, a nisam želio da ljudi koji dolaze iz daleka rano polaze od kuće, odredio sam odnosno "demokratski predložio" tri glavne točke programa: misa u 11,30 sati, ručak u 13 sati i sportski susret u 15 sati (po želji @miša). Nisam znao tko će sve doći, koliko će se ljudi odazvati – premda su se neki najavili preko bloga (samo sam imao dojavu da @miš s vozačem dolazi automobilom preko Slunja). Za doček gostiju nisam se posebno pripremao – no ipak sam, priznajem, bio malo uzbuđen... iako vode i soka uvijek ima u kući... mislio sam kako ću sve povesti ili rastjerati po okolnim kafićima... A onda je negdje poslije pola jedanaest @miš pozvonio na vrata župnog ureda. Nikad se prije nismo vidjeli, ali znao sam da je to on, i prije nego je progovorio svojim "kanadskim hrvatskim". Bio je sav mokar od znoja. Pitam ga gdje je parkirao, a on reče da je došao vlakom - ostao sam u šoku! Na starom gospićkom kolodvoru pitao je kada dolazi tramvaj… zatim kada dolazi autobus za centar… gdje je taksi… - sve suvišna pitanja... a onda je – po žarkom suncu propješačio cijelu trasu od nekoliko kilometara! Nakon što smo popili litru vode izišli smo na dvorište. Gotovo u isto vrijeme stigla je @ljubica iz Osijeka - za volanom! Odmah sam i nju prepoznao iako ih je u automobilu bilo četvero. Nakon pet minuta iz nekog je kafića iskočila brojna zagrebačka ekipa na čelu s @tignarijusom... Upoznavanje je bilo neobično srdačno i zanimljivo – gotovo nestvarno... Ja sam posebno uspoređivao njihove face s onim slikama koje sam o njima stvorio kroz virtualnu komunikaciju. Zanimljivo iskustvo! Ali posebna je priča @konjanik. On me dan ranije, u petak u 15 minuta prije ponoći, porukom trgnuo iz polupospanosti u kojoj sam pripremao propovijed – javlja da dolazi u Gospić u subotu oko 4,30 ujutro. A da ne bi spavao na kolodvoru, morao sam mu na brzinu improvizirati neki ležaj... i ustati tako rano da ga pustim u kuću... Ma, priča za roman... Dakle, nakon toga malog druženja pred župnim uredom Željac nas je posložio za fotografiranje pred "Martom" - za portal Slobodnalika.com. Potom smo prešli u katedralu na misu. Uvodnu misao o značenju naše djelatnosti u "virtualnoj župi" i pozdrav povezao sam sa spomendanom BDM Kraljice. Naglasio sam da ćemo svetu misu prikazati za nas okupljene na susret, ali i za sve blogere koji iz bilo kojeg razloga nisu mogli ili nisu htjeli biti s nama. Čitanja nisam posebno birao nego smo uzeli misu od dana. Evanđelje je bilo o licemjerju i taštini pismoznanaca i farizeja (Mt 23,1-12): Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: "Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen." Nakon tih snažnih riječi svaka propovijed bila bi suvišna. Zato sam samo kratko rekao da sam se lako odhrvao napasti da propovijedam. Sjetio se jedne davne zgode iz Njemačke – svećenik je, na Hrvatskoj katoličkoj misiji, na početku propovijedi rekao: "Budući da današnje sveto 'vanđelje nije Bog zna što, sada ćemo malo o situaciji u domovini..." Ja sam napomenuo da je danas upravo suprotno – evanđelje se itekako znakovito uklapa u našu blogersku aktivnost i bremenito je porukom, ali i tako jasno da ga ne treba tumačiti. Poslije mise otišli smo na ručak u restoran MAKI, gdje je super plata i janjetina - taj lički specijalitet bio je po želji većine. Premda smo sjeli za stol prije 13 sati, a u 15 smo bili planirali biti na tenisu, nikako nije bilo lako ljude odvući od stola - razgovor, razgovor, razgovor... Zato smo na teniski centar došli tek u 16 sati - Nikola se nije ljutio, imao je razumijevanja iako nas je čekao pola sata i polio terene. Tu smo se nas petorica nadigravali oko sat vremena, a potom je "pala" zajednička kava u caffeu HARY. Za mene je tu bio već nakon nekoliko minuta trenutak rastanka jer sam morao otići pripremiti se za vjenčanje u 18 sati. Dakle, bilo je predivno! Upravo kako sam napisao u komentaru: Bili smo četa mala ali hrabra - nas petnaest, kao da nas je stotina... Vidjeli smo se prvi put, a kao da se poznajemo godinama... Svi su odlučili doći i na sljedeći susret dogodine, ma gdje bio! O tome našem susretu odmah je vijest objavio portal slobodnalika.com i Jutarnji.hr, jučer je vijest izišla u Jutarnjem i Slobodnoj Dalmaciji, a danas u Večernjem i 24sata. Hvala svima koji su se odazvali i došli, uložili golemi trud... - svi smo obogaćeni susretom! Pozdrav i blagoslov! |
17.08.2009., ponedjeljak
BLOGODRUŽENJE U GOSPIĆU
|
Službeni poziv na blogerski susret 22. kolovoza u Gospiću U subotu 22. kolovoza - kako smo se već prije neslužbeno složili nekolicina bloger(ic)a i ja - održat će se druženje svih blogerica & blogera koji to žele pa vam svima odnosno "njima kao takvima" upućujem poziv na taj radostan susret! Načelno, neće biti nikakve pretjerano ozbiljne organizacije, ali kao tri sigurne i za sada stožerne točke programa dogovorili smo MISU, TENIS i OBJED, a ostalo ćemo gotovo sve prepustiti spontanosti. Sve pojedinosti, prijedloge, sugestije & ostalo... - tijekom sljedećih dana ostavite mi u svojim komentarima. Naravno, bilo bi dobro da znadem točan broj gostiju, ali ipak ostavljam onima koji to vole i žele - faktor iznenađenja! Dakle, prvi susret odnosno okupljanje je kod mene u župnoj kući uz katedralu, u samom središtu grada. - MISA će biti u 11,30 sati u našoj prvostolnici (koja je udaljena samo deset koraka od "farofa"), - RUČAK ćemo u 13 sati pokušati pokusati tamo gdje je uvijek ukusno jelo, a potom idemo - SPORTSKO DRUŽENJE od 15 do 17 s. na teniskom centru na Balinovcu. Očekujem vaš dolazak u što većem broju & svima izražavam srdačnu dobrodošlicu! |
16.08.2009., nedjelja
VELIKA GOSPA - RECEPT ZA NOVE POBJEDE!
|
Propovijed na misi u Klancu, 15.08.2009. Misna čitanja: Otk 11,19a;12,1-61.10ab; 1 Kor 15,20-27a; Lk 1,39-56 Braćo i sestre, Sv. Ivan u Otkrivenju, kako smo čuli u 1. čitanju, opisuje dva velika znamenja na nebu. Prvo je: Žena zaodjenuta suncem, s mjesecom pod nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Točno onakav vijenac kakav se nalazi na zastavi Europske unije. A ta Žena ne sliči ni na američku pjevačicu Madonnu ni na našu glumicu Dolores, nego bila je u blagoslovljenom stanju i u mukama rađanja. A drugo znamenje je veliki ognjeni Zmaj, zastrašujućeg izgleda i snage. Taj Zmaj je stao pred onu Ženu koja je imala roditi, da joj, čim rodi, proždere Dijete! Ali taj Zmajev plan, čuli smo, nije uspio jer Bog je štitio tu blagoslovljenu Ženu. A Bog je jači od Zmaja i svih zmajeva zajedno. Ali tko je ta Žena, koju spominje Sv. Ivan? Ona ima dvostruku simboliku: to je najprije Isusova i naša majka Marija, a zatim ta žena označava također svetu Crkvu. A zašto se Zmaj, tj. Đavao, tako okomio na tu Ženu? Na to pitanje odgovara nam današnje evanđelje, u Gospinoj pjesmi Veliča duša moja Gospodina. Marija zahvaljuje za Božje darove i što joj velika djela učini Svesilni! A čime je Marija zaslužila te Božje darove? To nam otkriva njezina rodica Elizabeta. Kaže joj: Blažena ti jer si povjerovala da će se ispuniti što ti je Gospodin rekao. Dakle, temelj svega je Marijina vjera, Njezina vjernost! Međutim – ovo odmah valja istaknuti – upravo je zbog toga Marija na udaru Sotone. Upravo zato Zmaj hoće da Ženi, čim rodi, proždre Dijete. Braćo i prijatelji! U nastavku ovoga odlomka iz Knjige Otkrivenja stoji da, nakon što Zmaju nije uspio plan sa Ženom, on zato bijesan ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva – pazite ovo! – s onima koji čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo. Dakle, Sotona se okomljuje na Bogu vjerne, na one koji drže Božje zapovijedi i na Isusove učenike, na one kojima je KRIŽ svetinja. Vrlo znakovito: ohole i buntovne Đavao ne napada jer – to su njegovi suradnici! A to su i oni koji i danas na raznim mjestima u svijetu potpaljuju vatre mržnje i rata. A to isto osjetili smo na vlastitoj koži i duboko proživjeli u vrijeme terorističke agresije na Hrvatsku, tj. u Domovinskom ratu. Jer oni znaju da hrvatski narod već od stoljeća sedmog čuva Božje zapovijedi i drži svjedočanstvo Isusovo. Međutim, golema razornost Zmajeva paklenog plana očituje se i na duhovnoj bojišnici. Često čujemo kako političari obećavaju da će se ozbiljno obračunati s kriminalom ili narko-mafijom. Ali nikad nismo čuli da netko upozorava npr. na kulturološke temelje modernog konzumiranja droge. A u te temelje spada kompletna kultura slobodnog vremena, tj. svi sadržaji današnje zabavne kulture – od filma do mode i glazbe! Dakle, taj strašni Zmaj – kojega je Isus nazvao čovjekoubojicom od početka – u svoje otrovne planove stavio je i uništenje našega naroda. Mnogi toga nisu svjesni i zato nehotice postaju njegovi suradnici. To danas čini svatko tko prihvaća tzv. kulturu smrti a odbacuje civilizaciju ljubavi i kulturu života. Zato svake godine u Hrvatskoj nestaje po jedan grad od 10 tisuća stanovnika, a hrvatski narod ide prema groblju izumrlih europskih naroda. Taj strašni pakleni Zmaj, u svojemu ratu protiv Ženina potomstva (kršćana), danas nažalost proždire mnogu našu braću. Ne samo doslovce, kroz brojne pobačaje, nego i kroz razne zamke modernog načina života. Što Đavao naziva napretkom, to je mnogima put u propast. U taj vražji napredak spadaju npr. i poruke iz filmova. Tu spadaju i pogubne poruke zabavne glazbe, koja lijepim melodijama veliča blud i rastavu, hvali drogu i sve ovisnosti itd. U to spadaju i razne nemoralne zabave koje čak i katolici organiziraju, i to upravo za Veliku Gospu! Zato je papa Ivan Pavao II sve to nazvao kulturom smrti. No, budući da je ljeto, želim istaknuti još jednu vražju zamku, u koju on hvata najprije žene, a to je suvremena – moda. Đavao toliko ističe tijelo, tj. ljudsko meso, kako bi čovjeku odvratio pozornost od duha i uma. Zato je Đavao postigao da je mnogim ženama važniji pupak nego mozak. Pa pogledajte samo kako se prostačka moda udomaćila već i u crkvama. Mediji se rugaju našim poticajima na čednost (mnogi više i ne znaju što je vrlina čednosti!), a kršćani su se već naviknuli na tzv. crkvenu golotinju. A koliko je to ispravno, pokušajte zamisliti Majku Božju tako obučenu! Eto, braćo i prijatelji, sve nam to može biti poticaj da se mi danas u ovome velikom slavlju ozbiljno trgnemo. Slavili smo prije 10 dana Dan pobjede i Gospi zahvaljivali za oslobođenje Hrvatske. Ali, zapamtimo, braćo moja, naša borba nije prestala 5. kolovoza 1995. Pred nama su nove i mnoge oluje! Mnogi ne vide krizu u tome što mediji i razni čudaci, sve a posebno mlade stalno potiču: Hajde da ludujemo cijeli život!, ili: Hajde da izbacimo križeve na ulicu! Zato mi moramo uočiti da je sada glavna borba premještena na duhovnu bojišnicu. Kultura, a posebno estrada, to je polje gdje Đavao danas uspješno žanje a Zmaj nemilice proždire. Zato trebamo u naše obitelji vratiti vjernost Božjim zapovijedima i Isusovu Evanđelju. Treba u obitelj vratiti ljubav prema djeci ter zajedničku molitvu Gospi za pomoć. Novo obiteljsko pravilo treba biti: Krunica, ne sapunica! Samo to nam jamči da ćemo imati i osobnu sreću i zajedničku budućnost, ako budemo živjeli one vrednote koje su se očitovale u Marijinu životu. Međutim, braćo i sestre, moramo biti svjesni da ćemo kao Bogu vjerni Isusovi učenici uvijek biti na udaru Zmaja! Ali, nema razloga za strah. Ono što je za Mariju rečeno – blago tebi jer si povjerovala! – to vrijedi i za nas danas. Pa zar nam i Domovinski rat nije potvrda za to. I u toj borbi, kao i mnogo puta u povijesti, spasila nas je vjera u Boga i pouzdanje u pomoć Majke Božje. Duboko u nama gorjelo je tada Božje upozorenje: Ako se na me ne oslonite, održat se nećete! Upravo zato su naši branitelji, premda sa slabim oružjem u ruci, hrabro krenuli u borbu s vjerom u srcu. Ali oko vrata su imali Marijinu krunicu s Kristovim križem! Zato nije nimalo slučajno da su se mnoge velike pobjede našega naroda dogodile na Marijine blagdane. U dalekoj prošlosti Marija nas je spasila u bitkama kod Korčule, Petrovaradina, Sinja, a tako je bilo i kod Knina prije 14 godina. Zbog toga, braćo i sestre, i danas, u slavlju Marijina uznesenja na nebo, moramo biti svjesni da nas neće spasiti ni novi predsjednik, ni MMF, ni EU, ni mnogo toga čime nam mediji svakodnevno pune uši i peru mozak! Nego i danas trebamo vedro i radosno istaknuti riječi koje je naš Bl. Alojzije Stepinac često ponavljao za Mariju: Nju slijedeći, nećeš zalutati. Njoj se moleći, nećeš očajavati. Dok te Ona drži, nećeš se umoriti. Dok te Ona štiti, ne trebaš se bojati! Blago nama ako povjerujemo da je to recept za sve naše sadašnje i buduće pobjede. Amen. |
13.08.2009., četvrtak
"CVRČAK" I TERMITI (PANTOVČAKA)
|
U povodu jedne humorističke emisije i (bi)jedne tragikomične ideje Među jedinstvena osvježenja ovogodišnjeg ljeta spada mi jučerašnja (12. kolovoza) radijska emisija (čini mi se da se zove "S predsjednikom na kavi") koju sam slušao vozeći se iz sela u Omiš (propustio sam samo prvih pet minuta). Bio je to jedinstven doživljaj i jedinstvena radijska produkcija odnosno jedno potpuno novo "glazbeno djelo" – koncertna monotonija za ljudski glas i cvrčke. Naime, razgovor s PMS-om sniman je negdje u prirodi, tako da su na trenutke zvukovi "sa čvora crne smrče" nadjačavali ljudske glasove. Zapravo, upravo kako i treba biti u nekom djelu "ozbiljne glazbe", koje posjeduje sve moguće dinamičke, ritmičke, harmoničke i ostale varijacije... No ono što je u ovom "djelu" bilo jedinstveno jest fenomen da se gotovo od početka do kraja govor novinarova sugovornika nije razlikovao od "govora" cvrčaka koji su čas bili u prvom planu, čas zvučna podloga. Sugovornik novinara Marija Harapina – koji se valjda nalazio na odmoru kojim je bio skršen – djelovao je tako umorno da je cijela emisija podsjećala na razgovor s pokojnim Račanom kad je bio u najboljoj "formi" – mučno i dosadno, sporo i traljavo sricanje riječi i slaganje rečenica, na razini slušne i živčane izdržljivosti... Sve je, uz sugovornikovo stalno "japajakanje", bio običan uspavljujuće dosadan i iritantan, monoton "zvučni teški jamb" – bez "sunčanog ditiramba" - ... cvr-cvr... zvr-zvr... cvr-cvr... zvr-zvr... ja... ja mislim... ja mislim da... cvr-cvr... zvr-zvr... cvr-cvr... zvr-zvr... institucije sistema... cvr-cvr... zvr-zvr... cvr-cvr... zvr-zvr... moraju funkcionirati... cvr-cvr... zvr-zvr... cvr-cvr... zvr-zvr... pravna država... mora... cvr-cvr... zvr-zvr... cvr-cvr... zvr-zvr... pokazati... cvr-cvr... zvr-zvr... cvr-cvr... zvr-zvr... itd. itsl... Naravno, sve dok novinar nije postavio pitanje o Crkvi... eeee, tada je sugovorniku konačno krenula elokvencija... logoreja - "jezični proljev"... tada je konačno pokazao svoje pravo lice i naličje... Poglavito kad je spomenuo da se Crkva mora angažirati oko IZBACIVANJA KRIŽEVA iz svih RH-javnih ustanova! Iako ne živimo u džamahiriji ili mudžahedinskoj demokraciji... nego u državi s više od 90 posto kršćana...! On uvijek za sve ima svoju logiku – pa i kad ona nema veze s logosom! Sjetio sam se odmah Chestertonove priče "Kugla i križ" u kojoj glavni lik tako zamrzi križ da ga strgne sa ženina vrata, skine sa zvonika crkve, smakne gdje god ga je vidio... a sljedećeg dana – u napadu "križomanije" – poruši čak i dugačku drvenu ogradu na livadi jer je u njoj vidio "postrojbu križeva"! Sutradan su ga našli mrtva... Nakon teniskog VIP-turnira kod Pende u Imotskom, baš tijekom večere i za vrijeme nogometne utakmice, zvali su me s Nove tv i tražili izjavu o toj temi pa sam im ispričao upravo navedenu asocijaciju. Zaključio sam s nadom da "ovoga našega" valjda neće naći sutradan mrtva, ali sigurno je da mu se ne piše dobro. Jer niti on sam, niti njegovi glavni savjetnici Budo i (ne)Jakić, ne znaju da Biblija kaže kako se čovjek mora čuvati takvih riskantnih postupaka da se "u ratu sa samim Bogom ne nađe"! Naravno, nije bilo lako izdržati užas završetka emisije, ali pomogli su mi tuneli kod Blata na Cetini – jer u njima nije bilo signala... Na kraju – osim groznog osjećaja zbog spoznaje da se na visokoj političkoj funkciji u Hrvatskoj nalazi manično-depresivna osoba koja čak pokazuje znakove opsjednutosti – u ušima mi je stalno zvrndala ista monotona "melodija": ... cvr-cvr... zvr-zvr... cvr-cvr... zvr-zvr... ja... ja mislim... ja mislim da se... cvr-cvr... zvr-zvr... cvr-cvr... zvr-zvr... Crkva mora... cvr-cvr... zvr-zvr... cvr-cvr... zvr-zvr... prva angažirati... cvr-cvr... zvr-zvr... cvr-cvr... zvr-zvr... da se križevi... cvr-cvr... zvr-zvr... cvr-cvr... zvr-zvr... izbace... cvr-cvr... zvr-zvr... cvr-cvr... zvr-zvr... PS&NB: Nastavak slijedi kad Hrvatska iziđe iz tunela...! (Najsrdačnije zahvaljujem prijateljima iz Imotskog što su mi uljepšali posljednji dan godišnjeg odmora!) |
10.08.2009., ponedjeljak
SVETI "ČEVAP" ĐAKON LOVRO
|
Kako bi se članovi rock grupe U2, na čelu sa "svetim Bonom", ponašali da su bili stavljeni da se peku na pravom roštilju? A što bi okrutnom tiraninu odgovorili katolički U2-fanovi da se nađu na istom strašnom mučilu? Koju bi pjesmu svoga voljenog benda zapjevali ili bi možda...? NEW AGE KALENDAR 21. STOLJEĆA U1 U2 U3 U4 U5 U6 U7 U8 U9 U10 U11 U12 U13 U14 U15 U16 U17 U18 U19 ... U361 U362 U363 U364 U365 "Sveti Bono", moli – sviraj – za nas! KATOLIČKI KALENDAR – 10. kolovoza: SVETI LOVRO LOVRO je bio učenik pape Siksta II., koji ga je zbog njegovih mladenačkih vrlina, a osobito nevinosti, ljubio kao što otac ljubi najboljega sina ter ga je, unatoč mladoj dobi, uvrstio među sedmoricu uglednih rimskih đakona. Štoviše, stavio ga je kao protođakona svima na čelo. Iskazavši mu tako veliko povjerenje, Papa mu je prorekao da ga čeka teška borba za vjeru u Krista. A to je nešto što mlado idealno srce samo poželjeti može. Papa mu je doslovno rekao: "Mene Gospodin štedi jer sam slab starac, no tebi je odredio slavnu pobjedu." Nakon tih utješnih i ohrabrujućih riječi Papa je rekao đakonu Lovri neka povjereno mu crkveno blago podijeli siromasima. On je to poslušao ter pošao u Hipolitovu kuću, u kojoj je bila ubožnica za siromahe što ih je već prije pomagao. Sve im je podijelio. Stoga je mogao za vrijeme Valerijanova progonstva, kad ga je sudac istražitelj upitao za blago Crkve, pokazati prstom na siromahe ter reći: "Evo blaga Crkve!" Poslije toga bio je Lovro mučen, izbičevan ter na roštilju spaljen. Nalazeći se na tom užarenom strašnom mučilu, dobacio je okrutnom tiraninu: "Na jednoj sam strani pečen, okreni me na drugu!" Mučeništvo se Sv. Lovre prema pouzdanim pisanim izvorima zbilo 10. kolovoza 258. godine. SVETI LOVRO, MOLI ZA NAS! |
07.08.2009., petak
TURISTIČKI MINUS
|
Jedan doprinos slici naše kulture i sezone (ili sezonske kulture?) A sada evo jedna kratka turistička priča. I tipično naša. Žao mi je što je moram ispričati, jer je iz moga kraja, ali to doista ne mogu prešutjeti. Doživio sam to malo prije. Dakle, na našoj prekrasnoj autocesti A1, gotovo točno na pola puta između Blata na Cetini i Biska, nalazi se lijepo odmorište lijepog imena MOSOR, gdje Petrol ima benzinsku crpku, a cafe bar se zove Hip-hop. Vozeći iz Omiša prema selu odjednom sam dobio želju popiti laganu večernju kavicu, kako bih kod kuće lakše mogao još malo raditi odnosno čitati i pisati. Parkirao sam blizu cafea i – točno u 21 sat! - htijući unutra kroz stražnja vrata doslovce sam nosom "poljubio" staklo. Misleći da se promijenilo radno vrijeme otišao sam na drugu stranu i pogledao papir na staklu: Radno vrijeme 06-22. Hm, tko zna... – mislim u sebi gledajući čistačicu koja glanca predvorje – valjda ima neki razlog... Napravim krug i uđem na glavna vrata s benzinske, dođem do šanka i gledam konobara kako se muva pa malo pričekam, a on se naglo okrene i (gotovo razdragano) reče: NEMA KAVE! - Pa tek je devet sati – kažem – zar ne radite do deset?! - Ma sad će to proći za čas – doda konobar. – Evo, čim očistimo, gotovo je – dobaci čistačica. - A dobro – izustim dvostruko razočaran i napustim odmorište prepuno turista iz raznih europskih zemalja ter odlučim ovaj doživljaj odmah objaviti. Kao "kompliment" našem turizmu (i kulturi)! To više što sigurno nisam bio jedini koji je od 21 do 22 sata naišao na zatvorena vrata i na isti odgovor: Nema kave! A na vijestima dviju komercijalnih televizija čuo sam večeras da će nam turistička sezona biti u minusu! Neke druge važnije minuse, čini mi se, nitko ne zapaža zbrajajući noćenja, broj automobila, dnevni utržak... itd. Naš bi čovjek najprije trebao sebe "zbrojiti"! Ali tko će mu (ili tko bi mu trebao) u tome pomoći? |
05.08.2009., srijeda
REKROATIZACIJA ili DAN D 2009.!
|
Uz ovogodišnji Dan pobjede i domovinske zahvalnosti Prošle godine bio sam na današnji blagdan u Kninu prvi put u privatnom aranžmanu, a poslije podne prvi put u životu u Čavoglavama (također gost kod Marka Perkovića i njegove obitelji). Budući da sam već bio odlučio promijeniti biskupiju nisam imao obvezu biti na proslavi zaštitnice vojne biskupije pa sam s velikom radošću iskoristio mogućnost da doživim "feštu kod Marka". Čini mi se da sam lani o tome nešto napisao... Zato ću sada uz ovaj veliki hrvatski dan i crkveni spomendan – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti odnosno blagdan Gospe Snježne (ili Gospe velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, ili "Gospe olujne"), prenijeti urednički komentar iz ljetnog broja katoličke revije MI, pod naslovom "Rekroatizacija", koji smatram aktualnim i vrlo poticajnim u ovom trenutku naših sadašnjih povijesnih muka i neizvjesnosti. REKROATIZACIJA Hrvatski narod kroz duga je i teška stoljeća, suočen s okupacijama, rascjepkanošću hrvatskih zemalja, stalnim ratovima i nevoljama koje su znale zaprijetiti i samu njegovu opstanku, čuvao i sačuvao nacionalnu svijest, održavši živom težnju za slobodom i neovisnošću. Napokon, pod vodstvom dr. Franje Tuđmana ta je težnja ostvarena u našim danima proglašenjem, obranom i međunarodnim priznanjem Republike Hrvatske. Takav uspjeh ne bi se mogao dogoditi da hrvatski narod nije vitalnom očuvao svoju nacionalnu svijest i živu želju za vlastitom državom. Nacionalna svijest je, na sreću, prilično prisutna i danas unatoč stalnim, ponekad i malicioznim pritiscima iz svijeta, ali i od domaće manjine ljudi kozmopolitski, "građanski", anacionalno usmjerenih, koja traži odumiranje države, samo hrvatske dakako. Ali sad kad je država stvorena, primjetan je fenomen da se velik dio ljudi ponaša kao da ne zna što bi s državom. Znatan dio hrvatskih državljana na svim razinama društvene odgovornosti ponaša se prema svojoj državi i u svojoj državi kao da nije njegova. Takva politika nije samo plod višegodišnje navike dijela političke elite da od nas stalno traži "prilagodbu" kojekakvim "standardima" (kakvih većinom nigdje drugdje u svijetu nema), ona nije samo plod negativne promidžbe prema vlastitoj zemlji od većeg dijela medija, koji kao da se natječu u tome tko će Hrvatsku gore prikazati, nego je i posljedica dugo ukorjenjivane svijesti među Hrvatima da državi ne treba vjerovati, da je svaka država, i ova naša, hrvatska, tu da ih iskorištava, pa je onda najbolje da mi državu iskoristimo što je moguće više. A to se čini na stotine načina, s opće raširenom svijesti da je netko to uspješniji što bolje umije iskoristiti državu, bilo kakav interes bio u pitanju. Hrvati imaju razvijenu nacionalnu svijest, ali nemaju razvijenu državnu svijest. Nekoć je naš Matoš napisao "samo tebe ljubim draga nacijo, samo tebi služim, oj Kroacijo". Naciju ljubimo, ali Kroaciji nismo naučili služiti. Država je u nas još nešto apstraktno ili od nas otuđeno. Potreban nam je stoga odgoj za državu. A taj odgoj treba da polazi od triju premisa. Prva je da državu čine njezini državljani. Nitko tko je državljanin nije izuzet iz države niti je lišen odgovornosti za nju. Imati hrvatsko državljanstvo ne znači imati samo prava u hrvatskoj državi nego znači imati i obveze prema njoj. U nas se rado citira Kennedyjeva izjava "ne pitajte se što Amerika može učiniti za vas, nego se upitajte što vi možete učiniti za Ameriku". Kada međutim netko riječ Amerika zamijeni riječju Hrvatska, proglase ga demagogom i izrugaju. U nas je dopušteno razvijati sve moguće nostalgije i opsesije, ali ako je tko, ne nostalgično i opsesivno, nego aktivno i prirodno privržen dobru države u kojoj živi, ako je nastoji braniti, a ne blatiti, ne potkradati, nego izgrađivati, ne ismjehivati, nego prodičiti je, unaprjeđivati je, a ne iskorištavati, takvog se čovjeka redovito smatra glupanom vrijednim žaljenja. S druge strane, od države, koju se slabi na sve strane, očekuje se sve: da nas besplatno brani i hrani, školuje i liječi i još da ispravlja sve naše osobne promašaje. Druga je premisa da bez svoje države hrvatski narod nije imao niti može imati slobodu razvoja sukladno svojim potrebama. Ta sloboda može biti manjkava, konfuzna, uvjetovana i na bilo koji način ograničena, ali država ostaje temeljni uvjet nacionalne slobode. Hrvatski narod, koji je stoljećima živio u složenim državnim zajednicama s podijeljenim suverenitetom ili čak bez njega, često oplakujući svoju gorku sudbinu, već bi iz toga iskustva morao jasno uviđati vrijednost samostalne nacionalne države i suverenosti koju sada nepodijeljeno uživa. Treća je premisa da država odnosno državna vlast ima definiranu državnu politiku na temelju životnih interesa hrvatskog naroda i na temelju općega dobra svih državljana te da je dosljedno provodi. Ako to nije jasno učinjeno, ako nije određena hijerarhija dobara koje država mora štititi i promicati, onda se država odnosno državna vlast često dovodi u situaciju da pristaje udovoljavati kojekakvim partikularnim "interesima" pojedinaca i interesnih skupina, čak i onih koji izazivački paradiraju protiv općega dobra. Drugim riječima, protiv državnih interesa. Oni koji vole svoju državu bezuvjetno i iskreno ne mogu to ne vidjeti niti se mogu s time suglasiti. Stvar je ljudskoga poštenja i naravnog stava što ga svaki čovjek mora imati prema državi u kojoj živi da radi za njezino dobro neovisno o tome podupire li vlast, pojedine političare ili stranke. Takav stav ne očekuje se dakle samo od nacionalno svjesnih Hrvata, nego je ono stvar svih državljana. --------------------- Svima čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti ter želim Božji blagoslov & mir i dobro! Srdačan pozdrav iz Poljičke Republike! |
| < | kolovoz, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!
Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko
Free Counters
RADOSNA VIJEST
Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)
Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)
Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)
Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)
Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)
A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)
Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!
(F. S. Collins, Božji jezik)
PSALAM 37
Sudbina pravednika i bezbožnika
Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.
Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.