Po ko zna koji put, zavrtićemo novi krug, sa puno nade u bolje sutra, sa mnogo lijepih želja, i sa entuzijazmom kockara kome se znoje dlanovi i čelo, praznih džepova i pune nade ... ali ne odustaje se ...
Biće bolje.
Šta nas to "vergla" dok gledamo u uvijek iste kulise?
Gravitacija i malo ludila.
Vrijeme se odavno ne vuče kao teretni voz, samo se dani jednako, presamićeni, klate. Vrijeme se ubrzava, dani su sve kraći a noći sve gušće.
Želim da ne dođe do "subdukcije Evrope pod Afriku", da Evropa ne potone, jer do sada je, milenijumima unazad, Afrika tonula. Želim (vam) zimu punu snijega i ljeta puna sunca, da ne bude naopako, da se Zemlja ne "izvrne" iz svoje ose i da se ne sudari sa Marsom. (Sve su to čiste gluposti). Želim vam domove pune topline. I da ih imate.
A 2019.-u ćemo već nakako zavrtiti! I svakako ćemo je "odrobijati".
U svijetu izvitoperenom do neprepoznavanja, prepoznavanje je veoma rijedak i lijep način komunikacije.
"Prepoznavanje je iskustvo rastuće prisnosti, i sva naša iskustva svijeta su forme u kojima gradimo prisnost s tim svijetom. Umjetnost je način prepoznavanja u kojem se s prepoznavanjem produbljuje samospoznaja, a time i prisnost sa svijetom."
izvor: nagovor na filozofiju
… I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo…
Riječ putovanje.
Život je putovanje. Zato mi ne putujemo da bismo pobjegli od života, već da on ne pobjegne od nas.
Putujemo zajedno.
Linkovi
Naše pjesme, Aneta, meditativne i lirske su molitve o sebi za sebe kako bi se spasili od banalnog i predvidivog. Pisati pjesme znači igrati se datim kako bi se pobjeglo od njega.
Potok
"Iza tvojih misli i osjećaja stoji moćni vladar, nepoznati mudrac nazvan jastvo. On živi u tebi, on je ono umno u tebi" Friedrich Nietzsche