subota, 29.12.2018.

Suprotni svjetovi

Šibaju zloće mržnjom. Otimači nade tjeraju u progonstvo, raznose haljine tugovanja. Čovjek je u životu zatvoreni bjegunac. Ništa se ne može naći u otrcanoj torbi ljudskih osjećanja.
Smirenje je danas najteži nauk.
Sam čovjek, nit sretan, nit nesretan, živi tako, lebdeći poput vlasi ili pera, u maglovitom spletu događanja, težeći nasumice držanju koje odgovara strahovitoj mramornoj smirenosti volje koja se može pročitati na licima mrtvih. A događanja su takva da se nikad ne dešava ono što se očekuje, već uvijek ono što treba da se desi - posljednja riječ pripada Bogu.



Neko drugi je sada mlad. A nama je smrt ponudila nova kritička mjerila i novu duhovnu veličinu.
Da li smo dorasli vremenu ili smo raskinuli sa zrelim godinama?
Ja čuvam noć od budnih, a dan od zamornih, nedjelotvornih i često dosadnih ljudi, sa kojima se moram baktati.
U takvim prigodama hodam lako po gradu, kao odbjegli zatvorenik.
Ono što čovjek prešuti o sebi, otkriva slikarska ili književna tišina. Naši svakodnevni postupci su namazi kistom po grubom platnu i tragovi olovke po papiru.
Tek u umjetnosti možemo doživjeti radost pomirenja sa zlom svakodnevnice. Tu ne bježimo od života, već se suočavamo sa njim.
Jesmo li suprotni svjetovi?
00:56 | Komentari (17) | Print | ^ |

<< Arhiva >>