nedjelja, 16.12.2018.

Idu dani



Juče i danas je snježilo. Pahuljasti zastori su za trenutak popunili "praznu" zimu. Eto dječije naslade.
Dani se vuku kao na pokretnoj traci, razdvaja ih samo smjenjivanje svjetlosti i mraka. I poneki snježni paravan. Nižu se prstenovi i godovi. Samo fali naslada iz nekog varljivog ugla. Kad čovjek počne da gubi predstavu o vremenu, nestajući u jednoličnosti, za njega se budućnost steže i on se nalazi u nekoj vrsti zatvora. O prošlosti govore samo ostarjeli. Budućnost pripada danima koji se mogu imenovati.



Međutim, dani mogu biti istovremeno i dugi i kratki. Kratki kad ih čovjek ispuni, kad onaj ugao dobije svoje ime, a dugi su popunjeni prazninama koje se, razvučene, slivaju jedna u drugu, u beskrajnu jednoličnost.
Bezimeni.
Samo riječi juče i sutra imaju neki smisao.
18:11 | Komentari (16) | Print | ^ |

<< Arhiva >>