srijeda, 24.01.2018.

Vatre



Osmjeh zaogrnut burama. Šutim i posmatram. Neke vatre hoće zapaliti dan. A ja grijem samoću. I gle, oživjela je.
Koraci uprisutnjeni susretom. Ruke zavjetom. Nisu ga zapalili. I dalje Ti i Ja.
Šutim.
Muk. Dozivam ga njegovim pravim imenom i više odgovora pronalazim u posmatranju nego u pitanju. Tišina više nije nijema niti je daljina hladna.

"Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi.
Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravdâ jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik – zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog – nitko od ljudi ne može ukrotiti."
Jakovljeva poslanica – Jak 3,5-8
11:22 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Arhiva >>