ponedjeljak, 08.01.2018.

Vjetrova igra



Hladan vjetar granjem zavija, čerupa kišu, a poigrao bi se i sa mnom, mojom haljinom i kosom, mrsio je poetičnu, pa raščešljavao malim češljem, a ja stojim na površini, čvrsta, labuđe razigrana.
Kud sada?
Da imam neku čarobnu moć ispunjavanja želja, otvorila bi se predamnom velika svečana dvorana u kojoj bi mi nekoliko dobrih muzičara sviralo par starih djela nekadašnjice, a ja bih posrkala sve te plemenite tonove kao nektar. Bio bi tu i jedan francuski akrobata i humorista koji je bio vrijedan divljenja, čije su dosjetke bile bolje nego kod većine pjesnika ...
Ne dam se vjetru.
Napustiću tu dvoranu prije ponoći - moje vrijeme još traje - a on će doći. Doći će kao nekada, kao svaki put što dolazi...
12:05 | Komentari (19) | Print | ^ |

<< Arhiva >>