nedjelja, 29.10.2017.

Ravnotežni položaj


Vrijeme se razliva daljinama u blistavoj izmaglici sve dok klatno ne počne usporavati svoje kretanje između jedne i druge strane oscilirajuće ravni, težeći središtu, neosjetljivo na sate koji prolaze i sve u iščekivanju da ona kukavica ponovo izleti u očekivani čas.



Znam da se Zemlja okreće, sa njom i ja i da se onaj Mjesec kako oko Nje okreće i oko mene, i oko sebe, a svi mi oko jedne jedine postojane tačke u vaseljeni, oko koje se okreće i ona sama.



Posmatrajući tu ptičiju glavu na vrhu grančice i klatno koje pokazuje da se sve kreće, zamišljam tu jedinstvenu tačku tajne oko koje se sve vrti, zamišljam tačku apsolutnog mirovanja.
U svakom trenutku sam dio krajnjeg doživljaja kretanja u onoj blistavoj izmaglici daljine koja nema obrise, koja nije ni prostor ni vrijeme ni laž ni istina, već teži središtu, teži ravnoteži.


Dodatak
11:16 | Komentari (16) | Print | ^ |

<< Arhiva >>