nedjelja, 15.10.2017.

Molitva



MOST

Pred očima tama. Ja ispred ponora
Što nema obalu, nema vrh, sumoran,
Bezmeran, ništa se ne miče u njemu.
Ćutim se izgubljen u beskraju nemu.
A na dnu, kroz tminu, velo nepronično,
Bog se nazirao, tamnoj zvezdi slično.
Viknuh: Moja dušo, moja dušo! Treba –
Da ponor čija te bezgraničnost vreba
Možeš preći, do svog Boga kroz noć ići –
Gigantski, s milion lukova, most dići.
Ko će moći! Nitko! O Užasa! Jada!
Preda me utvara bela stade kada
Bacah u mrak pogled koji strah obuze,
Imala je ova avet oblik suze.
To bď čelo deve dečjih ruku. Krinu
Beše oblik, onom što brani belinu.
Ruke, kad ih sklopi, tvore svetlo, i na
Taj ponor u koji ide sva prašina,
Tako dubok da dno jek nikad ne vrati
Pokaza i reče: "Most ću sazidati,
Želiš li". Pogledah neznanca zatečen:
"Tvoje ime?" pitam. "Molitva", on reče.
<1852>VICTOR HUGO

Prev. Marko Vešović




Ja pred rijekom, a pred očima most i magla se nadvila nad njim. Dvije obale zrcale blijedu svjetlost, ogledaju se jedna u drugoj i u njoj, u rijeci.
Plutam očarano sa vodom koja teče niz njenu povijesnu struju u nečemu višem od mašte, ispod mostova koje su izgradili neimari i koje su popravljali kasniji junaci, kraj gradova i dvoraca čija imena zvuče kao muzika u mojim ušima, a uz svaki od njih veže se legenda.
I dalje više razmišljam o budućnosti nego o prošlosti ili sadašnjosti i vidim da je svaka rijeka struja druge vrste; da su temelji mnogih budućih dvoraca još nepostavljeni, i slavni mostovi će tek biti "prebačeni" preko rijeka, da povežu obale; i osjećam da je i ovo doba junaka, iako mi to ne znamo, jer junak je najčešće najjednostavnija i najnepoznatija osoba.
Jer, obale zovu jedna drugu, one vape da se spoje i onaj koji želi naći će načina. Misao je savldala divljinu - ja mogu! i ljudi su izgradili najneobičnije mostove u njenim gotovo nemogućim uslovima, da prelete rijeku kao divlja patka.
I kao što je divlja patka hitrija i ljepša od domaće, tako je i s divljom misli, čija srednjojesenska rosa leti iznad maglovite rijeke i njene daljine....


Oznake: VICTOR HUGO
07:50 | Komentari (22) | Print | ^ |

<< Arhiva >>