Koliko misliš da te drugi poznaju? Koliko misliš da poznaješ sam sebe? Koliko ti je bitno da drugi (u)poznaju onaj bitni dio tebe? Koliko te smeta ako te okolina (posebno bliska) sasvim krivo percipira?
U sinoćnoj emisiji Drugi format psihoterapeut Košuta rekao je jednu zanimljivu stvar. Odprilike ovako: drugi će uvijek uzeti samo jedan dio vas i doživljavati vas kroz taj dio ili kroz nekoliko dijelova za koje misli da ste vi. Vi znate da niste to, da je to što je netko odabrao misliti o vama tek jedan mali dio i to često onaj koji vas uopće ne opisuje. Vi znate da ste nešto sasvim drugo i trudite se svim silama pokazati drugima tko ste vi zapravo, jer želite biti shvaćeni, ne želite biti krivo interpretirani, pa ulažete tone energije kako biste drugima (doslovno bilo kome iz vaše okoline) prezentirali sebe na način na koji sebe doživljavate. To je jalov, uzaludan i unaprijed na neuspjeh osuđen pothvat. U većini slučajeva nećete se u svom nastojanju pomaknuti ni za milimetar.
Vi ste ono što jeste. Bitna je jedna jedina stvar - da vi znate tko ste i što ste, koje su vaše sklonosti, vaše želje, koji je vaš put, da znate gdje je vaše središte, da boravite u njemu, živite iz njega i osjećate se dobro u svojoj koži. Sve drugo nije bitno.
Ne trošite energiju bez veze, jer je nemate u neograničenim količinama. Na raspolaganju vam je jedna ograničena količina energije, koja vam je sasvim dovoljna za normalno funkcioniranje. Problem počinje ako tu energiju razbacujete na nebitne stvari. Koristite ju za kreativne, životno bitne stvari. Krive Drine sasvim sigurno nećete ispraviti. Ali mogli biste se lako utopiti u njima pokušavajući. Upoznajte sebe, živite iz sebe, pustite drugima da misle o vama što god žele. To je njihov problem, ne vaš.
Koliko puta si ljubila stranca
i bila kao ptica kraj čovjeka
koji ne leti do tvojih visina
i ne zna tajnu skrivenu u tebi
Znate li da je udruga Slobodna škola od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta dobila odobrenje za otvaranje osnovnih i srednjih škola po modelu slobodnih škola kakve postoje posvuda u svijetu?
Slobodne škole u Hrvatskoj još su do nedavno djelovale kao puka znanstvena fantastika. Sada je situacija puno stvarnija i mogućnosti otvaranja ovise samo o tome da li će se formirati dovoljan broj roditelja i nastavnika koji će razumjeti i prigrliti ovu ideju. Ove škole nisu ni za sve nastavnike, ni za sve roditelje, ni za svu djecu. One su tek jedna opcija koja je idealna za one kojima je bliska.
Ako još niste, upoznajte način funkcioniranja ovih rasadnika slobodnomislećih, nesputanih ljudi i zapitajte se da li je takav način školovanja nešto što biste poželjeli svome djetetu.
Iako se prva slobodna škola otvorila još davne 1921. godine, njen koncept je još uvijek revolucionaran. Mnogim ljudima, naviklim na sva ograničenja jedinog školskog sustava za koji znaju, je čudan upravo zato jer je duboko ljudski, u potpunosti poštuje djecu, omogućuje im prostor i potiče ih da se razvijaju u onom smjeru koji im je najviše svojstven, za kojeg imaju najviše sklonosti.
Pratite rad udruge na njenoj facebook stranici, informirajte se, a ako vam je ideja bliska, priključite se i doprinesite otvaranju slobodnih škola u Hrvatskoj.
Vrlo zanimljiv video o jednoj slobodnoj školi. Ovakve škole su revolucija u pristupu obrazovanju i pristupu djetetu. Sve što ste do sada znali o obrazovanju, više ne vrijedi i ničemu ne koristi.
I am unwritten, can't read my mind, I'm undefined
I'm just beginning, the pen's in my hand, ending unplanned
Staring at the blank page before you
Open up the dirty window
Let the sun illuminate the words that you could not find
Reaching for something in the distance
So close you can almost taste it
Release your inhibitions
Feel the rain on your skin
No one else can feel it for you
Only you can let it in
No one else, no one else
Can speak the words on your lips
Drench yourself in words unspoken
Live your life with arms wide open
Today is where your book begins
The rest is still unwritten
I break tradition, sometimes my tries, are outside the lines
We've been conditioned to not make mistakes, but I can't live that way
Puno je rečeno u ovim stihovima. Cijela jedna filozofija, pogled na život. Na autentični život. Onakav kakav bi on jedino i trebao biti. Onakav kakav praktički nigdje ne vidiš oko sebe, pa se o njemu moraju pjevati pjesme, koje opet gotovo nikog ne potaknu na dubinsku, istinsku promjenu.
Kad pogledaš oko sebe, što vidiš? Hrpu sretnih ljudi koji žive udišući zrak punim plućima, izdišući sa smješkom i mirom u srcu, sretni da jesu tu gdje jesu i što žive tako kako žive?
...
Ono što vidiš je imitacija života koju žive imitacije od ljudi.
...
Ako i ne živiš svoj autentični život, ne znači da je kasno za to. Nikad nije kasno početi. Godine su pri tome potpuno nebitne. Tvoja autentičnost cijelo vrijeme strpljivo čeka na tebe.
