31.08.2013., subota
Škole su zatvori i štete našoj djeci
(Izvrstan članak o učincima tradicionalne škole na djecu, a posljedično i na društvo u cjelini, pod nazivom "School is a prison and damaging our kids" možete pročitati ovdje.)
Počinje još jedna školska godina. Vrlo lijep i dražestan događaj. Početak još jednog ciklusa druženja, kreativnosti, učenja novih stvari, istraživanja, upoznavanja novih ljudi. Malo sutra! Ne u tradicionalnim školama, a one su na žalost jedine koje (za sada) imamo i još su, da stvar bude strašnija, obavezne.
Ne mogu se načuditi mnogim stvarima vezanima uz školski sustav. A opet, one su možda i logične, s obzirom na to kako nam je društveni sustav postavljen; ono što je ludo i nenormano uzima se kao zdravo i normalno, takvo pravilo vrijedi i za školstvo. Ono što je najmanje bitno stavlja se u prvi plan i o tome se razglaba na dugačko i na široko. Ono što je najbitnije o tome se ne može čuti ni jedna jedina riječ.
O težini "đačkih torbi" smo već previše puta slušali. O zdravstvenom odgoju, njegovim zagovornicima i protivnicima još se uvijek priča. Razni svjetonazorski sukobi jako su zanimljivi medijima. Niz besmislica u prvom planu, a najvažnije teme u vezi školstva davno su gurnute pod tepih, u nacionalnim medijima o njima nema ni jedne jedine riječi. U ministarstvu obrazovanja bave se s glupostima.
Najvažnije pitanje ne zanima gotovo nikoga, a ono glasi: je li ovaj školski sustav dobar i poticajan za djecu? Pitanje je vrlo jednostavno, ali nećete često čuti da ga netko postavlja. Sustav sam po sebi je problem, njegovi ciljevi su problem, njegovo silovanje djece i ispiranje njihovih mozgova je problem. Temelj mu je loš i na njemu se ne može graditi ništa novo.
Tradicionalne škole su kombinacije vojske i zatvora. To je činjenica, ali o njoj rijetko tko razmišlja. Roditelji misle da se moraju baviti svojim životima, a za obrazovanje njihove djece će se pobrinuti sustav. Nema ništa naivnije od takvog stava. Tko je još toliko blesav da vjeruje da sustav radi u njegovom najboljem interesu.
Ako većina ljudi još uvijek misli kako su škole kakve poznajemo normalna mjesta, u redu. Za one roditelje koji znaju da je taj sustav u samoj svojoj srži bolestan, moraju postojati druga rješenja i drugi modeli, temeljeni na slobodnom učenju, igri, kreativnosti, istraživanju. Samo u takvim uvjetima čovjek može rasti i razvijati sve ono što postoji u njemu u obliku sjemena i potencijala.
Life will pass me by if I don't open up my eyes
|
- 06:40 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
19.08.2013., ponedjeljak
Pjesma sreće Nene Belana
Neki dan sam ju prvi put čuo na radiju, dok sam se vozio u autu. Neno je pogodio u bit. Pjesma govori o osjećaju sreće, koji dolazi iznutra, koji je prvenstveno uzrokovan oduševljenjem zbog samog postojanja, koje je uzbudljivo samo po sebi.
Neno o tome može pisati i pjevati jer on, mislim, živi taj osjećaj. O njemu se pišu knjige u kojima premudri autori na različite načine daju upute kako ostvariti osjećaj sreće. Problem je u tome što analiziranja, sjeckanja, savjetovanja i sva ostala intelektualna sranja ne mogu pomoći pri ostvarenju tog cilja. Većina ljudi ga vjerojatno nikad neće ni doseći, jer ih ne zanima da žive svoj originalni život. Taj osjećaj dolazi sam, ne može se nikako isforsirati, ni naučiti, još manje odglumiti. On dolazi sam, možda čak kad mu se i najmanje nadamo. Dolazi u paketu s autentičnim življenjem. Samo čovjek koji izađe iz kalupa, koji istražuje i pomiče granice svojih mogućnosti, može zaista osjetiti taj pjev srca, koji nema puno smisla opisivati. Može se samo osjetiti.
|
- 16:04 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
