Neki dan sam ju prvi put čuo na radiju, dok sam se vozio u autu. Neno je pogodio u bit. Pjesma govori o osjećaju sreće, koji dolazi iznutra, koji je prvenstveno uzrokovan oduševljenjem zbog samog postojanja, koje je uzbudljivo samo po sebi.
Neno o tome može pisati i pjevati jer on, mislim, živi taj osjećaj. O njemu se pišu knjige u kojima premudri autori na različite načine daju upute kako ostvariti osjećaj sreće. Problem je u tome što analiziranja, sjeckanja, savjetovanja i sva ostala intelektualna sranja ne mogu pomoći pri ostvarenju tog cilja. Većina ljudi ga vjerojatno nikad neće ni doseći, jer ih ne zanima da žive svoj originalni život. Taj osjećaj dolazi sam, ne može se nikako isforsirati, ni naučiti, još manje odglumiti. On dolazi sam, možda čak kad mu se i najmanje nadamo. Dolazi u paketu s autentičnim življenjem. Samo čovjek koji izađe iz kalupa, koji istražuje i pomiče granice svojih mogućnosti, može zaista osjetiti taj pjev srca, koji nema puno smisla opisivati. Može se samo osjetiti.
Post je objavljen 19.08.2013. u 16:04 sati.