(Izvrstan članak o učincima tradicionalne škole na djecu, a posljedično i na društvo u cjelini, pod nazivom "School is a prison and damaging our kids" možete pročitati ovdje.)
Počinje još jedna školska godina. Vrlo lijep i dražestan događaj. Početak još jednog ciklusa druženja, kreativnosti, učenja novih stvari, istraživanja, upoznavanja novih ljudi. Malo sutra! Ne u tradicionalnim školama, a one su na žalost jedine koje (za sada) imamo i još su, da stvar bude strašnija, obavezne.
Ne mogu se načuditi mnogim stvarima vezanima uz školski sustav. A opet, one su možda i logične, s obzirom na to kako nam je društveni sustav postavljen; ono što je ludo i nenormano uzima se kao zdravo i normalno, takvo pravilo vrijedi i za školstvo. Ono što je najmanje bitno stavlja se u prvi plan i o tome se razglaba na dugačko i na široko. Ono što je najbitnije o tome se ne može čuti ni jedna jedina riječ.
O težini "đačkih torbi" smo već previše puta slušali. O zdravstvenom odgoju, njegovim zagovornicima i protivnicima još se uvijek priča. Razni svjetonazorski sukobi jako su zanimljivi medijima. Niz besmislica u prvom planu, a najvažnije teme u vezi školstva davno su gurnute pod tepih, u nacionalnim medijima o njima nema ni jedne jedine riječi. U ministarstvu obrazovanja bave se s glupostima.
Najvažnije pitanje ne zanima gotovo nikoga, a ono glasi: je li ovaj školski sustav dobar i poticajan za djecu? Pitanje je vrlo jednostavno, ali nećete često čuti da ga netko postavlja. Sustav sam po sebi je problem, njegovi ciljevi su problem, njegovo silovanje djece i ispiranje njihovih mozgova je problem. Temelj mu je loš i na njemu se ne može graditi ništa novo.
Tradicionalne škole su kombinacije vojske i zatvora. To je činjenica, ali o njoj rijetko tko razmišlja. Roditelji misle da se moraju baviti svojim životima, a za obrazovanje njihove djece će se pobrinuti sustav. Nema ništa naivnije od takvog stava. Tko je još toliko blesav da vjeruje da sustav radi u njegovom najboljem interesu.
Ako većina ljudi još uvijek misli kako su škole kakve poznajemo normalna mjesta, u redu. Za one roditelje koji znaju da je taj sustav u samoj svojoj srži bolestan, moraju postojati druga rješenja i drugi modeli, temeljeni na slobodnom učenju, igri, kreativnosti, istraživanju. Samo u takvim uvjetima čovjek može rasti i razvijati sve ono što postoji u njemu u obliku sjemena i potencijala.
Life will pass me by if I don't open up my eyes
|
