The last thing I remember before I stripped and kneeled
Was that trainload of fools bogged down in a magnetic field
A gypsy with a broken flag and a flashing ring
He said, Son, this ain't a dream no more it's the real thing.
Nikad nećeš izvan sebe pronaći ono što tražiš (govorim o duhovnom koje tražiš, ne o materijalnom, ovo drugo ćeš svakako naći izvan sebe, gdje drugdje bi i mogao).
Nikad te slijepo vjerovanje neće učiniti originalnim i jedinstvenim čovjekom kakav možeš postati, ali ne želiš.
Nikad te sljeđenje neće odvesti na tvoj put, jer tvojim putem još nikad nitko nije kročio. On čeka na tebe, ali te nitko ne prisiljava da kreneš njime (osim tebe samoga, ako dođeš do toga jednom). Treba imati petlje za to.
Tvoja shvaćanja i nastojanja imaju svoje ograničenje u tvom spoznajnom kapacitetu. Ovisno o njemu, neki čovjek će živjeti i umrijeti kao budala, a neki će otići korak dalje i istražiti što je život zapravo. Spoznajni kapacitet vjerojatno nije potpuno zadan (možda i je, tko zna) i o samom čovjeku bi moglo ovisiti hoće li se rastegnuti u tom smislu ili će ostati komarac.
Budi svoj, istražuj, pokušavaj, ponovo istražuj, ponovo pokušavaj, tako ćeš vidjeti što ne funkcionira i toga se riješi, i vidjet ćeš što funkcionira i toga se drži. Ne vjeruj nikom previše, čak ni sebi. Ono što se danas čini kao neupitno, sutra se može pokazati kao glupost. Ne opterećuj se sa jučer i ne zanosi se sa sutra. Život izrasta iz ovog trenutka i nikad ne znaš kakve prilike sa sobom nosi. Budi pozoran, neprestano radi na sebi (upoznaj sebe, otkrij što jesi, a što nisi) i ne propušta prilike kada se pojave.
I've just reached a place where the willow don't bend
There's not much more to be said, it's the top of the end
So I am going I am going I am gone.
I am closing the book on the pages and the text
And I don't really care what happens next
I am just going I am going I am gone.
I been hanging on threads I been playing it straight
Now I've just got to cut loose before it gets late
So I am going I am going I am gone.
Opće grebanje za životni prostor, opći grabež za titule
You that hide behind walls
You that hide behind desks
I just want you to know
I can see through your masks.
I see through your eyes
I see through your brain
Like I see through the water
That runs down my drain.
Digresija (i suprotnost ljepoti Beatlesa): današnji tekst iz Večernjeg: Bozanić s Kaptola odlazi u Vatikan. Lijepo, nema šta. Ganjaju se karijere, potpuno jednakim metodama, jednakim licemjerjem i pokvarenošću koje vidimo i u politici. Važno je biti ambiciozan, postaviti si ciljeve, odbarati područje u kojem se kandidat za fotelje osjeća dobro, i zatim strelovito započeti uspon ljestvicom "uspjeha". Kurčev je to uspjeh, ako smijem biti toliko otvoren (a smijem). Pred očima treba imati samo taj osobni cilj, ne gledati ni lijevo ni desno, upravo kao konj u trku, gaziti i ne okretati se iza sebe. Omotati svoje ciljeve u ruho "duhovnosti", nazvati svoje ambicije služenjem "dobroti i istini", napraviti sve što treba i biti skoncentriran na svoju guzicu i napredak svoje "karijere". Tada će vas oni koje radite budalama smatrati uspješnima, a vi sebe ostvarenima. Bravo ovce, dajte podršku ambicioznima (koji vas, uostalom, i doslovno zovu i smatraju ovcama), budite ponosni na svoje pastire i na ostvarenje njihovih (svjetovnih, ne duhovnih, barem s tim budimo na čistu) ambicija. Da možda taj transfer ne košta 42 milijona kuna?
ludilo snagom Oceana
plavi moju dušu
i nagriza um
ključevi vlasti ispod maske na zidu
impozantna golet na smetlištu
gledam samo njihova lica
slavna artiljerija stiže na cilj
ja sam tu slučajno
i prokleto sam ljut
opće grebanje za životni prostor
opći grabež za titule
fakat se ne biraju sredstva
seljačine uvijek u prve redove
gledam samo njihova lica
slavna artiljerija stiže na cilj
Kapitalizam je čizma koja gazi ljudskost i ubija u ljudima i zadnju pomisao o tome da je njihov život išta drugo i išta više od pukog rintanja za neku gramzivu, sebičnu budaletinu koja ih koristi kao najobičnije sredstvo do svog najsebičnijeg, najbanalnijeg zamislivog, u pravilu isključivo materijalnog cilja.
Kapitalizam pred očima ima jednu jedinu stvar, zaradu. Sve što stane na put tom cilju, mora biti uništeno. Sve što može poslužiti tom cilju, mora biti iskorišteno. Ljudi, zahvaljući kapitalističkom mentalitetu i zahvaljujući kretenoidnim kapitalističkim načelima, postaju puki ljudski "resursi". Ja ne želim biti resurs neke budale. Vi? Ali čini se kao da nemamo previše izbora. Ispiračina mozgova o tome kako kapitalizam "možda nije savršen, ali je najbolji sustav što ga imamo", kreće još od malih nogu. Ispiračina se vrši sistematski i ciljano. Sve je podređeno tome da se od ljudi napravi robote kojima će najnormalnija stvar biti da nakon školovanja pronađu "posao" kod "poslodavca". Ne vidim da itko postavlja puno pitanja oko cijelog tog procesa. Isti ili vrlo sličan savjet, po ovom pitanju, ćete dobiti i od čistača ulica, i od vlastitog roditelja (bez obzira na kojem on stupnju razvoja bio, odgovor je uvijek na istom tragu, ako ne i identičan), i od sveučilišnog profesora, baš od svakoga: cilj u životu ti je da nađeš solidan posao i da budeš dobar na poslu kako ne bi naljutio poslodavca i dobio otkaz.
Osnovna svrha kapitalizma je bogaćenje šačice bolesnika, putem iskorištavanja i gaženja većine.
Osnovna strategija ostvarivanja kapitalističkih ciljeva je utjerivanje straha u kosti. Kad vam se dobro utjera strah u kosti, kad vas se uvjeri da bez poslodavca nećete imati hranu na stolu, kad vas se pošteno izvoza i izmanipulira, vi postajete savršen primjerak za zapošljavanje, prestrašen i poslušan.
Pišem ovo, ne zato jer sam doživio neko čudesno prosvjetljenje o kapitalizmu i njegovoj monstruoznoj politici, već zato jer sam na portalu komentar dana pročitao odličan tekst o novoosnovanoj inicijativi pod nazivom Antikapitalistički pokret. Netko je odlučio pokrenuti nešto novo, sa čovjekom u centru pažnje, ne samo deklarativno kako to političke stranke inače rade, već (barem koliko sam ja stekao dojam) stvarno i realno, sa najboljim mogućim namjerama. Ovakve inicijative su vrijedne pažnje, pogotovo iz razloga jer su vrlo rijetke i jer su vrlo rijetko kvalitetne i bez skrivenih namjera. To da nam trebaju nove, potpuno nove, inicijative jasno je kao dan. Rekao bih da je ova inicijativa hvalevrijedna, pogotovo u političkoj žabokrečini kojoj svjedočimo iz dana u dan i koja kao da nikoga previše ne brine.
Samo glas i gitara. I slušatelj nema ni najmanji osjećaj da nešto nedostaje, neki instrument ili neki prateći vokal, ili možda vatromet usred pjesme. Naprotiv, sve što treba je tu. Doživljaj je potpun. Samo, tko će čuti? Tko ima sklonost i potrebu tako nečem? Cajke i krdo su privlačniji? Sirovost je primamljivija?
Now I understand what you tried to say to me
How you suffered for your sanity
How you tried to set them free
They would not listen
They did not know how
Perhaps they'll listen now
For they could not love you
But still your love was true
You took your life
as lovers often do
But I could have told you
Vincent
This world was never
Meant for one
As beautiful as you
How you tried to set them free.
They would not listen
They're not
List'ning still
Perhaps they never will.
Ovako umjetnik izvodi svoje remek djelo. Potpuna uživljenost, bez trunke preseravanja, specijalnih efekata, vatrometa, extra skupih pozornica koje se okreću oko svoje osi. Ni trunka pokušaja da se slušatelje "zabavi" ili da se pripremi "show za pamćenje". Sve je u funkciji izvedbe. Iz starog klasika izrastao je 9-minutni gitaristički session.
Na dan beatifikacije dogmatika, ja stavljam naglasak na jednog originalnog čovjeka. Dogmatskog mentaliteta imamo preko glave, originalnog tek u tragovima.
"If you have the courage to touch life for the first time, you will never know what hit you. Everything man has thought, felt and experienced is gone, and nothing is put in its place." U.G.K.
