I am unwritten, can't read my mind, I'm undefined
I'm just beginning, the pen's in my hand, ending unplanned
Staring at the blank page before you
Open up the dirty window
Let the sun illuminate the words that you could not find
Reaching for something in the distance
So close you can almost taste it
Release your inhibitions
Feel the rain on your skin
No one else can feel it for you
Only you can let it in
No one else, no one else
Can speak the words on your lips
Drench yourself in words unspoken
Live your life with arms wide open
Today is where your book begins
The rest is still unwritten
I break tradition, sometimes my tries, are outside the lines
We've been conditioned to not make mistakes, but I can't live that way
Puno je rečeno u ovim stihovima. Cijela jedna filozofija, pogled na život. Na autentični život. Onakav kakav bi on jedino i trebao biti. Onakav kakav praktički nigdje ne vidiš oko sebe, pa se o njemu moraju pjevati pjesme, koje opet gotovo nikog ne potaknu na dubinsku, istinsku promjenu.
Kad pogledaš oko sebe, što vidiš? Hrpu sretnih ljudi koji žive udišući zrak punim plućima, izdišući sa smješkom i mirom u srcu, sretni da jesu tu gdje jesu i što žive tako kako žive?
...
Ono što vidiš je imitacija života koju žive imitacije od ljudi.
...
Ako i ne živiš svoj autentični život, ne znači da je kasno za to. Nikad nije kasno početi. Godine su pri tome potpuno nebitne. Tvoja autentičnost cijelo vrijeme strpljivo čeka na tebe.
Post je objavljen 02.03.2013. u 19:39 sati.