najvažnije je truditi se svakoga dana si postati bolje društvo:) upoznavati se svakoga dana sve bolje, kroz situacije, iskustvo, ljude s kojima smo u interakciji, kroz slušanje sebe i svoje tišine..postoji zaista mnogo načina za to, šteta što se mnogi nikada niti ne okušaju u tome, većinom će uvijek, za mnoge stvari, kriviti druge, okolnosti, često puta karmu(ona nekako postaje sve bolji izgovor za sve koliko mi iskustvo pokazuje) itd. a slušati sebe, upoznavati se, biti si najbolji prijatelj, partner, roditelj i dijete...ima li što ljepše?:)
16.03.2013. (11:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Mislim da si zagrebao jednu temu koju bi svakako bilo dobro proširiti. Istina je to što si rekao i slažem se sa zaključkom koji si donio, međutim, ne treba biti isključiv. Upravo spoznaja da drugi oko tebe vide samo isprekidane dijelove tebe je mjesto koje može osloboditi i dobro usmjeriti odnos .Osobno mi nije važno da me drugi duboko poznaju ( i da je moguće ne bih to izabrala) , ali mi je važno da imam kvalitetne odnose s ljudima koje sam izabrala i koji su izabrali mene. Mislim da su osnovni problemi koji se javljaju u odnosima naša uvjerenja i osobne strukture koje unosimo u odnos,a da se prije toga nismo upitali što oni zapravo rade u mom odnosu? :) To je nasljeđeni doživljaj sebe i odnosa. Tako to rade ( vide) svi oko mene, tako je radila moja mama,a i baba pa tako svijet vidim i ja :) Odnos ne može narušiti činjenica da te netko u određenom trenutku jasno ne vidi. Odnos može narušiti samo tvoja reakcija na to. S druge strane uvijek imamo izbor : odbaciti situaciju i osobu ili zagrliti situaciju i osobu. Društvo nas je naučilo kako čvrsto držati vlastita uvjerenja ( na našu nesreću) , ali nam nije pokazalo svijet koji se pojavi kada jednim zamahom ruke odbaciš vlastite predrasude i snažne strukture identiteta i pojaviš se u životno važnoj situaciji bez tereta na leđima gledajući u pticu ispred sebe. To je mjesto s kojeg može izroniti nešto potpuno novo. Često odbacujemo takve nove poglede na druge i životne situacije jer to nije ona utubana staza koju prepoznajemo kod drugih i za koju nam se čini da je sigurna (jer je utabana). :) Češto odlučimo hodati poznatim stazama iz prostog razloga što su poznate i što još uvijek vjerujemo da drugi znaju . Drugi nemaju pojam jer da imaju ne bi bili toliko nesretni u svojim odnosima:) Dobar izbor muzike i poticajan post. Još šalica kave i dobar početak dana:)
17.03.2013. (07:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jung je osmislio izvanrednu teoriju individuacije, koja direktno ulazi u srž problema. Individuacija je postajanje individuom, u psihološkom smislu, što znači osamostaljivanje vlastita uma kao dovoljno jasnog i razvijenog da ima i hrabrosti i snage i sposobnosti stajati potpuno sam u svojim mišljenjima, osjećajima, u svojoj volji i odlukama. Do trenutka potpune individuacije čovjek mora proći tegoban put klackanja između sugestibilnosti i lutanja vlastitim misaonim himerama kod pokušaja prerane mentalne samostalnosti. Svi znamo što u psihološkom smislu znači prerano sazreli plod, koji nije jestiv, iako izgleda ili se želi prezentirati kao da jest. Biti uistinu svoj, na zreli i samosvjesni način, bez skrivenih kompleksa, bez narcističkih povrijeđenosti, bez želje za dominiranjem ili vladanjem drugima ili mesijanskog sindroma, nije lak zadatak. U određenom smislu, treba zatvoriti krug koji počinje s infantilnim samodoživljajem sebe kao boga, a završava sa zrelim i istinitim doživljajem sebe kao boga. Između ta dva boga, lažnog i pravog, gotovo je beskonačan i izuzetno trnovit put pokušaja i pogrešaka, put koji neke odvodi do prosjaka i psihijatrijskih klinika, a druge na kraljevske tronove, put koji nam stvara bremenitu, često i vrlo mučnu karmu koju odrađujemo u slijedećim životima i kroz nju neprimjetno i nesvjesno rastemo. Rast, pravi duhovni, evolutivni rast uvijek je nesvjestan, i to je Bog odlično smislio. :-)
24.03.2013. (17:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
metamorfoza
najvažnije je truditi se svakoga dana si postati bolje društvo:)
upoznavati se svakoga dana sve bolje, kroz situacije, iskustvo, ljude s kojima smo u interakciji, kroz slušanje sebe i svoje tišine..postoji zaista mnogo načina za to, šteta što se mnogi nikada niti ne okušaju u tome, većinom će uvijek, za mnoge stvari, kriviti druge, okolnosti, često puta karmu(ona nekako postaje sve bolji izgovor za sve koliko mi iskustvo pokazuje) itd.
a slušati sebe, upoznavati se, biti si najbolji prijatelj, partner, roditelj i dijete...ima li što ljepše?:)
16.03.2013. (11:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Mislim da si zagrebao jednu temu koju bi svakako bilo dobro proširiti. Istina je to što si rekao i slažem se sa zaključkom koji si donio, međutim, ne treba biti isključiv.
Upravo spoznaja da drugi oko tebe vide samo isprekidane dijelove tebe je mjesto koje može osloboditi i dobro usmjeriti odnos .Osobno mi nije važno da me drugi duboko poznaju ( i da je moguće ne bih to izabrala) , ali mi je važno da imam kvalitetne odnose s ljudima koje sam izabrala i koji su izabrali mene.
Mislim da su osnovni problemi koji se javljaju u odnosima naša uvjerenja i osobne strukture koje unosimo u odnos,a da se prije toga nismo upitali što oni zapravo rade u mom odnosu? :) To je nasljeđeni doživljaj sebe i odnosa. Tako to rade ( vide) svi oko mene, tako je radila moja mama,a i baba pa tako svijet vidim i ja :)
Odnos ne može narušiti činjenica da te netko u određenom trenutku jasno ne vidi. Odnos može narušiti samo tvoja reakcija na to. S druge strane uvijek imamo izbor : odbaciti situaciju i osobu ili zagrliti situaciju i osobu. Društvo nas je naučilo kako čvrsto držati vlastita uvjerenja ( na našu nesreću) , ali nam nije pokazalo svijet koji se pojavi kada jednim zamahom ruke odbaciš vlastite predrasude i snažne strukture identiteta i pojaviš se u životno važnoj situaciji bez tereta na leđima gledajući u pticu ispred sebe.
To je mjesto s kojeg može izroniti nešto potpuno novo. Često odbacujemo takve nove poglede na druge i životne situacije jer to nije ona utubana staza koju prepoznajemo kod drugih i za koju nam se čini da je sigurna (jer je utabana). :) Češto odlučimo hodati poznatim stazama iz prostog razloga što su poznate i što još uvijek vjerujemo da drugi znaju . Drugi nemaju pojam jer da imaju ne bi bili toliko nesretni u svojim odnosima:)
Dobar izbor muzike i poticajan post. Još šalica kave i dobar početak dana:)
17.03.2013. (07:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vilko
Jung je osmislio izvanrednu teoriju individuacije, koja direktno ulazi u srž problema. Individuacija je postajanje individuom, u psihološkom smislu, što znači osamostaljivanje vlastita uma kao dovoljno jasnog i razvijenog da ima i hrabrosti i snage i sposobnosti stajati potpuno sam u svojim mišljenjima, osjećajima, u svojoj volji i odlukama. Do trenutka potpune individuacije čovjek mora proći tegoban put klackanja između sugestibilnosti i lutanja vlastitim misaonim himerama kod pokušaja prerane mentalne samostalnosti. Svi znamo što u psihološkom smislu znači prerano sazreli plod, koji nije jestiv, iako izgleda ili se želi prezentirati kao da jest. Biti uistinu svoj, na zreli i samosvjesni način, bez skrivenih kompleksa, bez narcističkih povrijeđenosti, bez želje za dominiranjem ili vladanjem drugima ili mesijanskog sindroma, nije lak zadatak. U određenom smislu, treba zatvoriti krug koji počinje s infantilnim samodoživljajem sebe kao boga, a završava sa zrelim i istinitim doživljajem sebe kao boga. Između ta dva boga, lažnog i pravog, gotovo je beskonačan i izuzetno trnovit put pokušaja i pogrešaka, put koji neke odvodi do prosjaka i psihijatrijskih klinika, a druge na kraljevske tronove, put koji nam stvara bremenitu, često i vrlo mučnu karmu koju odrađujemo u slijedećim životima i kroz nju neprimjetno i nesvjesno rastemo. Rast, pravi duhovni, evolutivni rast uvijek je nesvjestan, i to je Bog odlično smislio. :-)
24.03.2013. (17:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vesper
I luv this post !!
05.04.2013. (15:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...