24.06.2010., četvrtak
Okidači za buđenje
Daj ljudima nogometno prvenstvo, fotelju, daljinski, nekoliko hladnih žuja, možda kakve grickalice i mamac je progutan, san se nastavlja, besmislice ostaju u prvom planu, a život u svim svojim manifestacijama i dalje se odvija, paralelno, neovisno o tome obraćali spavači pažnju na njega ili ne. Nogomet je tek jedna od provjerenih pilulica za nastavak spavanja. Ne jedina, ima ih bezbroj. Takoreći za svakog spavača se može pronaći ona koja je najprikladnija za njega osobno.
S vremenom, nekim ljudima, pilulice postaju gorke, bljutave i odbojne. Ne žele ih više. Nogomet im postaje tek banalno jurcanje za loptom iza kojeg se nazire ogromni biznis. Biznismeni koji stoje iza svega kao da proviruju u prvi plan, igrači na terenu sve više djeluju kao smiješne (iako predobro plaćene) marionete. Ekipa u gledalištu također. Ekipa pred ekranima također. Na daljinskom upravljaču ostaje još jedna jedina tipka koja je zanimljiva - (fuck) off.
Postoje pilulice za spavanje, a postoji i njihova protuteža, okidači za buđenje. Nekim ljudima je dosta da ih se voza, da ih se uvlači u ovo ili ono. Zreli su za buđenje. Neka sitnija ili krupnija stvar, događaj, susret, bilo što, može biti njihov okidač, prekidač za napuštanje naučenog i ulazak u novo. Sve je isto, a opet, sve je drukčije, svježe. Možda će biti dovoljna tek jedna velika okidačina, možda niz malih okidača. Možda će neki događaj toliko zavrtiti mozak da će sve ustaljeno, rutinizirano, uhodano, sve uzimano zdravo za gotovo, izgubiti i moć i značenje.
Možda se, za nekoga, pokoji okidač može naći i u ovoj pjesmi:
You've never learned to read or write
There's no books upon your shelf.
And your pleasure knows no limits
Your voice is like a meadowlark
But your heart is like an ocean
Mysterious and dark.
|
- 12:52 -
Komentari (29) -
Isprintaj -
#
16.06.2010., srijeda
- 18:55 -
Komentari (59) -
Isprintaj -
#
09.06.2010., srijeda
A što ako...?
Potreba za stvaranjem potpuno novih načina života
A što ako je način na koji živimo, taj jedan jedini, svima nam nametnuti, podmetnuti način, što ako je potpuno neprikladan za nas? Što ako nam je neprihvatljiv, neshvatljiv, banalan, stran i dalek? Što ako znamo, pouzdano znamo da ne želimo pustiti da nas se oblikuje onako kako je netko drugi to zamislio? Što ako je potencijal koji postoji i čeka u nama sasvim nekompatibilan s društvenim uređenjem i zahtjevima koje ono ima prema nama? Što ako nas redovito zaboli glava od ljudi koji nas "vode"? Što ako nas zaboli glava od silnih "stručnjaka" koji nam žele soliti pamet? Što ako nam je slabo i od same ideje uobičajenog puta, od tradicije, svih mogućih nebuloza u koje nas se gura ili barem želi ugurati? Što ako ne vjerujemo ni jednu jedinu riječ o tome što nam govore da je dobro za nas? Što ako znamo, u sebi pouzdano znamo, da svakako postoje i drugi načini, možda trenutno nevidljivi ili slabo i rijetko vidiljivi, ali nama bliski i smisleni? Što ako više nas, a ne tek poneki "luđak", "neprilagođeni", "marginalac", "zalutatala ovca", želi živjeti drukčije? Nije li uostalom, morbidna ideja da može postojati jedan jedini mogući način na koji ljudi moraju živjeti? Nije li morbidno i bijedno uguravati ljude u iste šablone, uniformirati ih, gušiti njihove potencijale, njihovu ljudskost? Ne radi li upravo to ovaj planetarno rašireni društveni sustav? Puko uniformiranje, puko banaliziranje, puko životarenje? Na to pristajemo? To želimo? Za to dišemo? Za to živimo? Za poslodavca? Za stroga, kruta pravila koja imaju veze sa svim i svačim, a najmanje i nimalo s nama samima, s našim razvojem, s našim stvarnim, a ne izmišljenim potrebama?
Što je to što mi želimo? Kako bi izgledao život koji bismo mi izabrali? Na koji način bi živjeli ako bismo sami sudjelovali u oblikovanju svojih života, a ne se tek banalno uklapali u već postojeće slagalice s kojima nemamo ništa zajedničko? Koje bismo prioritete tada imali? U što bismo i u koga ulagali svoju energiju? Za što i za koga bismo živjeli? Na koji način bismo živjeli?
Ako bismo živjeli po svom unutrašnjem kompasu, sve što sada vidimo oko sebe, cijela ideja o tome kako se mora i treba živjeti, sve bi to automatski izgubilo na značenju, barem za nas osobno i one koji gledaju slično kao i mi. Najveći dio onoga čemu sada pridajemo veći dio svoje pažnje nestao bi preko noći. Novi prioriteti bi isplivali na vidjelo. Novi odnosi među ljudima. Novi načini interakcije, komunikacije. Novi smisao bi isplivao. Novi ciljevi. Nove vizije. Novi put. Drukčiji put. Ne može biti i nema šanse da postoji jedan jedini način, niti jedan jedini put za sve. Nema šanse da je tako. Trebaju nam novi putevi, novi načini, u kojima možemo prepoznati prilike o kojima do sada nismo ni sanjali. Novi, ljudskiji, alternativni načini života su najveći izazov koji stoji pred svima nama u kojima se iole budi svijest o tome tko smo zaista.
|
- 11:43 -
Komentari (27) -
Isprintaj -
#
06.06.2010., nedjelja
Jedina svrha života je Življenje
Odlična knjiga "Ja sam To", Nisargadatta. Toplo preporučujem!
Od svih bezbrojnih koraka samo te posljednji dovodi do cilja. Pa ipak nećeš zbog toga sve prethodne korake smatrati neuspjesima. Svaki od njih doveo te bliže cilju, čak i kad si se morao kretati unatrag da bi premostio neku prepreku. Zapravo svaki te korak dovodi bliže cilju jer je tvoja vječna sudbina biti uvijek u pokretu, učiti, otkrivati, iznositi na vidjelo. Življenje je jedina svrha života. Sebstvo se ne poistovjećuje ni s uspjehom ni s neuspjehom - već i sama ideja postajanja ovim ili onim potpuno je nezamisliva. Sebstvo razumije da su uspjeh i neuspjeh relativni i da ih se uvijek mora promatrati u odnosu na nešto. Oni zapravo čine osnovu i potku života. Uči od obojeg te se uzdigni iznad njih. Nisi li svladao lekciju, ponovi je. Nisargadatta
|
- 08:34 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
Masterpiece revisited
He not busy being born
Is busy dying
***
You feel to moan but unlike before
You discover
That you'd just be
One more person crying
***
So don't fear if you hear
A foreign sound to your ear
It's alright, Ma, I'm only sighing
***
It's easy to see without looking too far
That not much
Is really sacred
***
Goodness hides behind its gates
But even the president of the United States
Sometimes must have
To stand naked
***
Meantime life outside goes on
All around you
***
Keep it in your mind and don't forget
That it is not he or she or them or it
That you belong to
***
Money doesn't talk, it swears
Obscenity, who really cares
Propaganda, all is phony
***
Life sometimes
Must get lonely
***
Say okay, I have had enough
What else can you show me?
***
And if my thought-dreams could be seen
They'd probably put my head in a guillotine
But it's alright, Ma, it's life, and life only
|
- 08:13 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
02.06.2010., srijeda
Autentičnost
Autentičnost je Cjelovitost, nepodjeljenost, nerascjepkanost. Nema nikakve veze s radom na sebi. "Rad na sebi" je moderna izmišljotina kojom se mnogi ljudi zanose i ponose. Bez razloga, jer nema se što raditi na nama.
Autentičnost proizlazi iz osvješćivanja. Osvješćivanje otvara vrata autentičnosti, stvara spontanost, ravnotežu. Autentično življenje je spontano, izranja iz postojanja, jest Postojanje. Osvješćivanje činjenice da jesmo, da postojimo, budi autentičnost. Kako, duboko u sebi, postajemo svjesni postojanja, postajemo autentični(ji). Što je veća osvještenost sebe kao bića koje postoji, veća je naša autentičnost.
Autentičnost se ne može naučiti na tečaju, na predavanju, ne može se naučiti iz knjige; općenito, ne može se naučiti. Može se jedino osvijestiti. Ključ je u redovitim bivanju, u tišini, sa sobom, u sebi.
I'm not there
I wish I was there to help her
But I'm not there
I'm gone
|
- 11:09 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
01.06.2010., utorak
Početak stvaranja je uvijek Sada
Slušanje ili proučavanje starih priča, starih ("svetih") tekstova, temeljenje života na riječima "pismoznanaca"..., ljudi su fascinantno skloni tome. Dogma, kao ni sama ideja dogme, nema i ne može imati nikakvo mjesto u dubljem čovjekovom razvoju. Dogma je i reprezentira statičnost i nepromjenjivost. Kakve veze kao takva ima sa Životom, koji je sve samo ne nepokretan(?) Vrijednost starih priča ( i starih duhovnih načina i pravaca) može biti jedino u traženju simbola koji ukazuju na univerzalne istine. I tu njihova vrijednost prestaje.
"It is very certain that it is the effect of conversation with the beauty of the soul, to beget a desire and need to impart to others the same knowedge and love.
The man enamored in this excellency, becomes its priest or poet.
The spirit only can teach. Not any profane man, not any sensual, not any liar, not any slave can teach, but only he can give, who has; he only create, who is.
The man on whom the soul descends, through whom the soul speaks, alone can teach.
Courage, piety, love, wisdom, can teach; and every man can open his door to this angels, and they shall bring him the gift of tongues.
But the man who aims to speak as books enable, as synods use, as the fashion guides, and as interest comands, babbles. Let him hush." Waldo Emerson (Divinity school address)
Yesterday's just a memory
Tomorrow's never what it's supposed to be.
|
- 11:29 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
