Pregled posta

Okidači za buđenje

Daj ljudima nogometno prvenstvo, fotelju, daljinski, nekoliko hladnih žuja, možda kakve grickalice i mamac je progutan, san se nastavlja, besmislice ostaju u prvom planu, a život u svim svojim manifestacijama i dalje se odvija, paralelno, neovisno o tome obraćali spavači pažnju na njega ili ne. Nogomet je tek jedna od provjerenih pilulica za nastavak spavanja. Ne jedina, ima ih bezbroj. Takoreći za svakog spavača se može pronaći ona koja je najprikladnija za njega osobno.

S vremenom, nekim ljudima, pilulice postaju gorke, bljutave i odbojne. Ne žele ih više. Nogomet im postaje tek banalno jurcanje za loptom iza kojeg se nazire ogromni biznis. Biznismeni koji stoje iza svega kao da proviruju u prvi plan, igrači na terenu sve više djeluju kao smiješne (iako predobro plaćene) marionete. Ekipa u gledalištu također. Ekipa pred ekranima također. Na daljinskom upravljaču ostaje još jedna jedina tipka koja je zanimljiva - (fuck) off.

Postoje pilulice za spavanje, a postoji i njihova protuteža, okidači za buđenje. Nekim ljudima je dosta da ih se voza, da ih se uvlači u ovo ili ono. Zreli su za buđenje. Neka sitnija ili krupnija stvar, događaj, susret, bilo što, može biti njihov okidač, prekidač za napuštanje naučenog i ulazak u novo. Sve je isto, a opet, sve je drukčije, svježe. Možda će biti dovoljna tek jedna velika okidačina, možda niz malih okidača. Možda će neki događaj toliko zavrtiti mozak da će sve ustaljeno, rutinizirano, uhodano, sve uzimano zdravo za gotovo, izgubiti i moć i značenje.


Možda se, za nekoga, pokoji okidač može naći i u ovoj pjesmi:

You've never learned to read or write
There's no books upon your shelf.
And your pleasure knows no limits
Your voice is like a meadowlark
But your heart is like an ocean
Mysterious and dark.




Post je objavljen 24.06.2010. u 12:52 sati.