Aktualno
cool
Isključi prikazivanje slika14
sri
01/26
Doba ekstremnih politika, tuposti elita i lijenih političara, a tek je prošla četvrtina stoljeća
panonija.blog.hr
Foto: Grok
Nikada se u životu nisam osjećao ovako nemoćno kao ove 2026. godine. Malo je previše nerješivih životnih rebusa ispred mene i to me čini malo previše nervoznim za vlastitim ukus. Jednostavno, izvan mojih su snaga, trudim se koliko ide.
Ne volim nikako biti nemoćan. Mislim kako nemoć uzrokuje najgori stres, a stres tjera u bolest. Uh, baš su crne ove prve rečenice. Obećao sam davno sebi da uvijek trebam biti pozitivan i širiti pozitivu, ali osjećam kako životno vozim na benzinskim parama i sve me stvarno živcira.
Jedna od onih stvari što mi je uspješno hranila ego, bila je mogućnost da relativno dobro "vidim" svjetsku i domaću političku situaciju. Nije da mi je to ikada donijelo bilo kakvu korist u životu, bilo materijalnu, bilo financijsku, štoviše, možda je i odmagalo jer nitko ne voli pametnjakoviće, ali barem je meni činilo neopisivi gušt.
Ako itko može uopće predvidjeti kojim putem ide Trump i koliko sluša ljude oko sebe (najžilavijim se pokazao Marco Rubio, ministar vanjskih poslova i savjetnik za nacionalnu sigurnost), svaka mu čast. Predsjednik Trump je oslobođen bilo kakve stranačke stege, bilo kakve odgovornosti prema ikome, američka mutava ljevica ga je dovela u položaj da ako nije na pozicijama moći, onda ga čeka zatvor i sasvim je moguće da će jednostavno biti doživotni predsjednik. Značajan dio glasačke baze, koji je usto naoružan do zuba, jednostavno će prihvatiti takvo stanje stvari jer ne žele demokrate na vlasti. Američka ljevica je skup klauna koji su ovako ili onako svojim luđačkim politikama i doveli Trumpa na vlast. Pisao sam dosta o tome kroz godine.
Velimir Bujanec dobio je nogu sa Z1 i implicira da Možemo i desnica šuruju, kako je svojevrsna žrtva buduće koalicije Možemosa i desnih snaga izvan HDZ-a koji žele na vlast. Zoran Milanović bi više od ičega htio srušiti Plenkovića i vratiti se na Markov trg. Ništa tako lijepo kao koalicija Možemosa, SDP-a i desnice i odvođenje Hrvatske u zagrljaj putinizma i razmontiravanje svake ustanove u Hrvatskoj. Milanović jednostavno uživa u uništavanju svega oko sebe, krajnje faustovska figura koji je samo sretna kada su svi ostali nesretni. Povratak Milanovića je smrt Hrvatske, svaki onaj koji je glasa(o) za Milanovića je mazohist željan kaosa.
Preslagivanje svijeta pod dirigentskom palicom Trumpa vodi svijet u nepoznatom smjeru. Europske elite bave se promašenom zelenom agendom, u Europi bi na vlast vrlo lako mogli doći Farage, obitelj Le Pen i nacisti iz AfD-a, dok novinari trabunjaju o fašizmu i traže nekakvu novu Gretu Thunberg da ih povede u hipijevski raj u svijetu u kojem nema muškaraca i oružja. Svijet u kojem Putin ako pregazi Ukrajinu, kreće prema Zapadu.
Kako je Europi teško ili nemoguće naći nekoga kao Thatcher ili Kohla, stvarno fascinira. Kako se ne može naći nekoga kao što je bio De Gaulle, nego imamo Macrona koji 15 minuta nije zadržao stav. Branit ćemo Europu do zadnje lezbijke na biciklu.
Pero Panonski, 894. put
10
sub
01/26
Politika i njeno čudno i nepredvidljivo djelovanje na ljude
luki2.blog.hr
Danas sam se, sekirajući se oko nekih političkih vijesti, sjetila moje bratislavske bake.
Dolazim ja tako baki u posjetu, i ulazim u lift, sedmi kat. No, ulazi i susjeda koja također živi na sedmom katu.
"Dobar dan, pa kako ste susjeda?" - kažem ja. Ona me pogleda, lagano uzdahne i kaže: "A Vi ne znate?" "Ne znam."- ja, već pomalo panično. "Znate, mene je vaša baka natukla." "Molim?" Moja baka ne bi mrava zgazila. Da tukla....Slušam dalje...."Znate, počelo je sve s pričom o politici. Pričom, gdje sam ja rekla ružne riječi za Mečiara." Majko moja! Mečiar jest bakin miljenik. " I ona me počela tući". Ideš!
Pitam ja baku, što si stvarno tukla susjedu?" A baka, sva ponosna: "Jesam. Što ona priča protiv mog Mečiarka?"
Eto, jedna mala crtica što sve politika radi inače potpuno normalnim i dobrim ljudima.....:((((
Ljub!
08
čet
01/26
SARAJEVSKI NIŠANI (ili BITI LOVINOM)
huc.blog.hr
za Miljenka
Dr. Weis prvo ustrijeli jednogodišnje dijete u majčinom naručju. Pošto starci za odstrjel bjahu „for free”, on skinu dvojicu, a nešto kasnije ubi i sredovječni par. Bio je to dobar ulov. Nekog je sarajliju poštedio tek toliko da se vidi kako je Bog milostiv. Zapravo, Alah. Jer na mladićevu licu bili su jasno vidljivi tragovi turskih gena. Metci su fijukali ponad njegove glave dok je trčao prema pivovari po vodu.
Nakon safarija, zahvali se lokalnom vodiču na usluzi, pa sjede u auto i odveze se u BG, odakle je i došao. Na put zgazi crnu mačku.
U hotelu se otuširao. Vruća je voda godila dok se širio izvan granica tijela. Ispunjavao kupaonicu. Sobu. Grad. Kakav dobar osjećaj! Zatim se obrijao i aftershave kremom polako izmasirao obraze. Iz kataloga koji mu je dao recepcionar nazvao je eskort službu. Odabrao je djevojku koja je najviše nalikovala njegovoj otuđenoj kćeri. Nakon rastave rijetko ju je viđao. Hilda je bila preslika svoje majke. U svakom smislu.
***
Telefon zazvoni.
– Djevojka je stigla – obavijesti recepcionar.
– OK, stižem – odvrati dr. Weis.
Istapša lice kolonjskom vodom, uzme kofer i iziđe. Odjavi se iz hotela te pokupi djevojku u foajeu.
Djevojka je sjajno izgledala, nešto poput Anne de Armas, u Jamesu Bondu iz 2021 . Reče da se zove Bojana ali da je, ako želi, može zvati Palome. On reče da ga podsjeća na nekoga i da bi je rado zvao Hilda. Nemam ništa protiv, odvrati ona. Zapute se u Skadarsku ulicu te sjednu u „Dva jelena” gdje ih spremno dočeka rezervirani stol na ime Beli. Jeli su dobro. Jela s ćumura. Naravno.
Razgovor na engleskom je zapinjao. Bojana se usiljeno smijuckala njegovim pokušajima da bude duhovit. Pa ipak, dr. Weis bio je zadovoljan tim smijuljenjem.
Na odlasku u knjigu utisaka zapisao je rečenicu iz Bhagavad Gite „Sada sam postao Smrt, razarač svjetova.” A zatim dodao nešto autohtonije: „Arbeit macht frei”. Nacrtao je malog čovječuljka s velikim penisom koji trči za psom i u oblačiću govori: „Jebo vas Tito!”
***
Odvezli su se do rijeke. Dr. Weis pusti Straussa, Na lijepom plavom Dunavu.
– Mogu li vas zamoliti za ples? – upita.
–Naravno – odvrati Bojana.
Izišli su iz auta i započeli plesati. Znala je korake. Išla je u fine škole. Klasična gimnazija, balet i to… Vrtjeli su se kao Franjo Josip i kraljica Sisi u rezidenciji monarhije na kokainu, kao dobro uigran tandem, kao otac i kći na maturalnoj večeri… a onda, odjednom –
BAM –
šaka je sletjela na lijepo lice. Odmah zatim snažan udarac u jetru što ju obori na koljena. Njezine velike crne oči gledale su u nevjerici.
Dr. Weis nasrne kao mahnita zvijer.
KURVO, KURVO, KURVO – vrištao je dok joj je zadizao haljinu straga i trgao gaćice – kurvo!
Zgrabio ju je za vrat i gušio.
Velika masa vode lijeno je oticala prema jugu.
Nikada ne možeš dvaput ući u istu rijeku…
Crni talas. 1. crni tal a s 2.
nikad ne možeš… 3.
Tucao ju je, a madame Smrt je sve to promatrala postrance.
Zatim je svršio, pridigao se i zakopčao.
Djevojka se upinjala da dođe do daha.
Vidio je kamenčugu pored nje. Pogledao na sat.
Ipak, bio je milostiv, jer Bog je milostiv. A ponekad i Alah.
Sjeo je u auto i odvezao se.
Djevojka se osovi na noge te briznu u plač.
***
Dr. Weis obavi check-in.
Pričeka sat vremena pa uđe u avion.
„Dragi putnici, fasten your seat belts…”
Avion s jedinstvenim identifikatorom zrakoplovnog leta 666 grabio je u smjeru Tajlanda.
Prvi dan godišnjeg, a dr. Weis već se odlično zabavljao.
23
uto
12/25
Digitalna diktatura
toco1980foto.blog.hr
Zadnji hir EU birokracije jest nametanje digitalizacije svega i svačega.
U posljednje vrijeme sve češće se u medijima spominju digitalne vozačke dozvole, digitalni novac, digitalna naplata cestarina, digitalna kontrola na granicama i slična digitalna "moderna rješenja", a pri tome se govori i o bezrezervnom oslanjanju na "umjetnu inteligenciju", koja se u praksi do sada vrlo često pokazala - prilično neinteligentnom.
Problem ovdje nije tehnologija sama po sebi, već slijepo, gotovo fanatično vjerovanje da je digitalizacija nečega automatski sinonim za napredak. Ta današnja fah-idiotska opsjednutost digitalizacijom svega vrlo često ignorira stvarni fizički svijet, stvarne ljude i stvarne probleme koje digitalizacija može uzrokovati.
Digitalizacija bez mogućnosti izbora
Jedna od stvari koja se uporno prešućuje i ignorira je činjenica da ne koriste svi ljudi pametne telefone! I to nije nikakav zločin, jer ne postoji ni zakon ni zakonska obveza koja propisuje da svatko mora posjedovati i koristiti pametni telefon, instalirati određene aplikacije, imati mobilni internet ili stalno biti "online".
Neki ljudi jednostavno to ni ne žele, već radije koriste starije, prokušane i pouzdanije tehnologije. Ima ljudi koji radije koriste starije "obične" mobitele. Jednako kao što ima ljudi koji i danas radije fotografiraju klasičnim fotoaparatima na film, umjesto da koriste isključivo moderne digitalne.
Unatoč tome, ide se u smjeru da se sve više osnovnih usluga za građane planira učiniti dostupnima isključivo u digitalnom obliku, bez onog fizičkog i materijalnog, i zapravo se pokušava građane prisiliti na korištenje tehnologije koju možda ne žele, ne razumiju, ili si je ne mogu priuštiti.
To pak najviše može stvarati probleme starijim ljudima koji su često slabije računalno pismeni jer su živjeli i odrastali u nekim drugim vremenima; ponekad im je već i samo osnovno korištenje pametnog telefona (poziv ili SMS poruka) veliki izazov, a kamoli prijavljivanje u razne on-line sustave, pamćenje PIN-ova i zaporki, korištenje aplikacija, autentifikacija u dva koraka, te stalna ažuriranja aplikacija i sustava koje često za sobom vuku i zbunjujuće promijene izgleda korisničkog sučelja... Štoviše, čak i mlađi korisnici ponekad imaju problema sa time.
Nametnuta digitalizacija koja bi isključivala i marginalizirala dio društva koji ju ne zna ili ne želi koristiti, nije napredak već diskriminacija.
Osjetljivi sustavi i stvarni rizici
Još jedan problem koji se uporno i sustavno ignorira jest potpuna ovisnost digitalnih sustava o računalnoj i komunikacijskoj tehnologiji koja nije apsolutno pouzdana, te o dostupnosti električne energije.
Što ako mobitel bude izgubljen, ukraden, ili padne pa bude oštećen do neupotrebljivosti? Što ako se isprazni baterija na mobitelu, a nema dostupnog punjača? Što ako negdje nema signala ili nestane internetske veze? Što ako padne centralni računalni sustav? Što ako dođe do kibernetičkog napada, pa procure osobni podaci milijuna građana?...
To nisu nekakvi hipotetski "najgori mogući scenariji" - to su realne situacije koje se već događaju, i to sve češće! I svaki put kada se dogode, ljudi se ni krivi ni dužni nađu u problemima.
S druge strane, papirnata vozačka dozvola ne treba ni mobitel ni internet. Gotovina ne treba server. Fizički dokument ne može se "hakirati", ukrasti ili izmjeniti s druge strane svijeta.
No bez obzira na to, digitalna rješenja se pokušavaju na silu nametnuti uz izliku veće sigurnosti, učinkovitosti i kontrole. U stvarnosti, kontrola se sve više centralizira, a građani gube autonomiju, jer kada sve postane digitalno, postaje i uvjetno - može se isključiti, ograničiti, suspendirati, ili nadzirati jednim klikom.
I tu više nije pitanje "hoće li se to zloupotrijebiti", nego kada i do strane koga.
Zaključak
Digitalizacija bi trebala biti opcija, odnosno alat koji olakšava život onima koji je žele koristiti, a ne nametnuta prisila od strane birokratskog sustava koja bi marginalizirala one koji ju ne žele. Jer dokle god se radi o nametanju bez alternative, bez slobode izbora, bez ozbiljne rasprave i bez uvažavanja stvarnih problema, ne radi se o napretku, već samo o još jednom birokratskom iživljavanju i eksperimentiranju koji se provodi na leđima običnih građana.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr