Nosi me bijeli oblak nebima života,
obavija me njegova bijela haljina,
i zovem se oluja...

Tako će započeti moja priča
kada postanem svjetski poznata
neće biti ni zlata ni kiča
samo obična izrezbarena drvena vrata.
Iza vrata stojim ja - žena koja izaziva kišu
otkucaji mog srca vrtlozi su ludi
i moje će ruke tužnu prošlost da izbrišu
Sizif sam što se tvrdoglavo trudi.
Vrtlog sam ludog plesa
oblaci su moji najskuplji pajaci
Alisa sam u Zemlji čudesa
moji su i sunca zlatni kraci.
Nosi me nosi oluja smiješna ta
plavim nebima života mojega
mraz sam, rosa i kiša
kraj očiju tvojih u fanatastične kreacije snijega pretvorena.