Što ako me noć pojede?
Bojim se da se ne otruje,
jer sam ja
od blata, pjeska
i tjeskobe stvorena.
Ne osjećam ni sebe ni drugo,
štoviše
ne osjećam ništa osim tuge.
Srce mi je kutija od kartona,
lako se potrga i zapali,
moje je postojanje puka šablona
koju su Vragu
na razmatranje dali.
Što ako me noć pojede?
Stvarno se bojim njezine muke,
ipak sam ja,
fluorescentna i zatrovana,
i nemarne su moje ruke.
Valjda se noć mojim mesom neće otrovati,
da će se navečer redovito na dužnost javljati,
jer bez noći ni dana nema,
ničega nema.