Što ako me noć pojede?
Bojim se da se ne otruje,
jer sam ja
od blata, pjeska
i tjeskobe stvorena.
Ne osjećam ni sebe ni drugo,
štoviše
ne osjećam ništa osim tuge.
Srce mi je kutija od kartona,
lako se potrga i zapali,
moje je postojanje puka šablona
koju su Vragu
na razmatranje dali.
Što ako me noć pojede?
Stvarno se bojim njezine muke,
ipak sam ja,
fluorescentna i zatrovana,
i nemarne su moje ruke.
Valjda se noć mojim mesom neće otrovati,
da će se navečer redovito na dužnost javljati,
jer bez noći ni dana nema,
ničega nema.
Post je objavljen 11.04.2008. u 12:13 sati.