1000 čudesnih stvari

petak, 23.11.2012.

Čudesna stvar #136 - Bore od smijeha

Image and video hosting by TinyPic
Bore od smijeha
Provela sam jučer divno poslijepodne s prijateljicom. I pričamo kako eto, kao žene u tridesetima, počinjemo zbrajati bore.
One oko očiju - od smijeha.
I one na čelu koje - do vraga! - isto nastaju kad se smiješ.
I one oko usana - one duboke - od smijeha.
I kaže ona: "Moraš vježbati iznenađen izgled. Stalno si blago iznenađena, ali dobrohotno. Tako da ti je koža na licu napeta i poravnava bore."
Naravno da nam nije uspjelo, iako smo pokušavale večer provesti iznenađeno, ali dobrohotno.
Urlale smo od smijeha i zaradile, mislim, jedno 17 novih bora na svojim tridesetineštogodišnjim licima.
Koga briga.
Image and video hosting by TinyPic
- 12:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.11.2012.

Čudesna stvar #135 - Pisma, pomaknuta

Pisma, pomaknuta
Provela sam danas pola dana dopisujući se sa cijenjenim gospodinom Andreom A. Feldmanom koji me obavijestio da je moja e-mail osvojila 15.000 dolara. U nagradna igra i izvlačenje. Pa smo se dopisivali, Andrea, Google Translate i ja.
Neki dan sam se dopisivala sa Sophie nešto koja me pokušala zainteresirati za pilule od kojih će mi pimpek biti veći. Silno me zanimalo kako će se to dogoditi, s obzirom da rečeni organ - osim metaforički - nemam. Nisam dobila odgovor, šteta.

Ja stvarno volim takve zvizdarije.
Kao moj susjed, recimo, koji se dopisuje tako da mi ostavi pismo zalijepljeno izolir trakom na vratima.
"Susjeda, nemojte ostavljati bicikl pred vratima." (Ostavljala sam ga pred svojim ulaznim vratima, kat iznad njega. A zgrada je mala. No, on je predstavnik stanara.) Prvo sam mislila poludjeti i reći mu sve što mislim o njegovoj analnoj osobnosti, a onda sam mu napisala pismo i zalijepila mu ga na vrata.
"Zašto?"
Bez odgovora. Tjedan dana kasnije, novo pismo - izolir traka, vrata mog stana.
"Ostavljajte ga u podrumu."
O, zabava. Opet ja, selotejp, njegova vrata. "Nemam ključ."
Drugo jutro - u 5 ujutro - izlazim na trčanje, a na vratima zalijepljen ključ. "Evo."
Idila tu ne staje. Držala sam bicikl ravno 10 dana u podrumu kad dolazim kući, a novo je pismo zalijepljeno izolir trakom na vratima.
"Susjeda, bojao sam se da vam ne srušim bicikl pa sam postavio kuku na koju ga možete vezati i kupio vam lokot. Prilažem ključeve."
Umalo sam se zagutila od smijeha.
"Hvala. Potpis: susjeda."

Svojedobno sam pisala jako nadahnuta pisma gospodinu Mudriniću, usred raskida jednog od svojih ugovora s T-comom.
Počinjalo je s: "Jeste li vi jebeno normalni?"

Najponosnija sam na seriju pisama gospodinu Franji Lukoviću u Zagrebačku banku. Negdje ih još imam, ali sukus bi bio sljedeći:
Poštovani gospodine Lukoviću. Htjela bih vas, kao suvlasnika svojeg stana, obavijestiti da je istome hitno potrebno preuređenje, krečenje, a i lakiranje parketa. Bila bih to spremna sama isfinancirati, no kako ste vi, kao suvlasnik i kreditor našli za shodno da mi u 20 mjeseci četiri puta jednostrano povećate kamatu te za 70 posto uvećate ratu, molim vas da shvatite svoje suvlasničke obaveze ozbiljno te sudjelujete u financiranju radova kojima će naš zajednički stan izgledati nešto ljepše nego dosad.
Nije odgovorio.
Image and video hosting by TinyPic
- 23:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Čudesna stvar #134 - Kad bendovi koje voliš dođu dovoljno blizu

Image and video hosting by TinyPic
Kad bendovi koje voliš dođu dovoljno blizu
Glupo, nasumično surfanje jutros otkrilo mi je da bend koji stvarno jako volim dolazi dovoljno blizu da ga čujem.
Ne znam zašto, ali više me razvesele ti koncerti na koje moram putovati, od onih nekih drugih, koji su blizu i ovdje. Možda zato što moram putovati, moram se potruditi da dođem do njih. Možda zato što je putovanje zabavno. Možda zato što oni koje stvarno, stvarno želim čuti dođu na dohvat ruke.
A možda zato što volim da mi guštevi budu malo, mrvicu, teški. Onako, da se malo, mrvicu, moram potruditi. Mrvicu. Volim da mi je teško, malo, mrvicu.

I odlučila sam u sekundi - idem. Nekako.

Image and video hosting by TinyPic
- 11:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 16.11.2012.

Čudesna stvar #133 - Road trips

Image and video hosting by TinyPic
Road trips
Za koju minutu spremit ću računalo, sjesti u auto i krenuti na svoj road trip. Ići ću najdužom cestom koju samo okvirno poznajem, najdužim putem koji mogu zamisliti. I gubit ću se, gotovo sam sigurna, jer se uvijek izgubim kad nekamo krenem, krivo ću skretati, popit ću kavu u birtijama pored ceste u kojima će me odmjeravati jer mi se na licu vidi da sam zalutala i u kojima rijetko tko stane, jer što bi itko uopće radio ondje? Ali uživat ću u svakoj minuti jer obožavam upravo tako putovati - s tim nekim odredištem u glavi i znanjem da ću do njega doći.

Oduvijek tako putujem jer je ljepota u putovanju, u mogućnosti da staneš pored ceste kad ti se stoji, u mogućnosti da vidiš stvari koje nikad nisi vidio prije, u mogućnosti da neko vrijeme barem provedeš sam sa svojim mislima, željama, idejama. I suputnicima, nevidljivim ovaj put. S onim suputnicima koje jednako veseli kad se izgube i kojima ne moraš previše objašnjavati da nisi - odabravši najduži mogući put - gubio vrijeme, nego baš suprotno, nalazio ga. I koji znaju da je sreća u tom putovanju, kad ne možeš zapravo reći gdje si bio i što si radio - bio si nigdje i radio si ništa, a svejedno si bio svuda i radio sve i vratio se sretan i nasmijan. I bude mi onda malo žao što nisu tu zapravo, sad, i ne smiju se pored mene na suvozačkom sjedalu, ali to je nostalgija za prošlošću koja se nikad nije dogodila, a to je prilično otrovna stvar pa će danas, eto, biti dovoljno da budu pored mene nevidljivi i svoji i umjesto prekrajanja prošlosti biram pomaknutu sadašnjost u kojoj nečije prisustvo nije potrebno da biste se zajedno smijali svijetu.

Za koju minutu ugasit ću računalo i krenuti, a iskreno mislim da važnije putovanje nisam već dugo poduzela - ako sam ikad. I pisat ću kad se vratim sve o njemu, što je značilo i zašto sam jednostavno morala otići, a sad sjedim na svom balkonu, promrzla i umotana u maglu i odbijam gledati vremensku prognozu, stanje na cestama i sve one servisne informacije koje bi mi olakšale odluku i dale smjer kojim krenuti i tiho si obećajem da je ovo prvo od mnogih koje ću poduzimati sljedećih mjeseci, tjedana i godina, a doći će jednom i dan da se moji danas nevidljivi suputnici utjelove, ali danas ću biti sama i bit će dovoljno.

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: putovanje, cesta, road trip, gubljenje

- 08:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.11.2012.

Čudesna stvar #132 - Poljubac

Image and video hosting by TinyPic
Poljubac
Razmišljala sam o tome kako je poljubac ne čudesna koliko čudna stvar.
Kome je ikad - i kako zaboga - palo na pamet da uzme te svoje usne koje služe za pričanje, disanje, jelo, piće, za jednostavan boravak na licu uglavnom, i prisloni ih na tuđe usne koje imaju uglavnom istu svrhu. I što se onda dogodilo a da se ne može dogoditi u dodiru, pogledu, zagrljaju, zbog čeg se to ponavljalo i prenosilo pa danas, evo, svi izražavamo nešto tim poljupcima. Žudnju, želju, strast, potrebu, a i ljubav, k vragu, kad stvarno zavolimo.
I onda se ljubimo, a da ni ne razmišljamo o tome, i tražimo taj neki osjećaj koji se dogodi kad se te neke usne sretnu, a meni i dalje nikako nije jasno zašto je to potrebno, nužno, ispunjavajuće... kakvo god.

Pa sam guglala. Prvi zapis poljupca je - a gdje drugdje - nego u Indiji. Babilonci su se isto ljubili i pisali o tome. Stari Grci također. Rimljani su, kaže povijest, razvili posebnu kulturu ljubljenja s posebnim zakonima i propisima koji su regulirali kako se, koga i kada ljubi. I Rimljani su, kaže povijest ljubljenja, proširili te blesave običaje da se ljubimo po cijelom svijetu. Rimljani. Darwin se bavio ljubljenjem jer mu je bilo potpuno neshvatljivo. Ako to rade u cijelom svijetu, neovisno jedni o drugima, napisao je, onda valjda imamo evolucijski nagon ljubiti se. Valjda.

Ne gunđam protiv ljubljenja, samo mi je palo na pamet kako je to bizaran običaj. Imaš te usne koje služe za milijun drugih, pametnijih, stvari i tražiš te neke druge usne koje ćeš ljubiti. I tu priča ne staje: ako se ne ljube na dobar način (stvarno, koji je dobar način?), ako nešto ne čine da te pokrenu, ako ne bride nakon tog poljupca, ako te ne zovu na još... onda to nekako složimo u glavi kao nevažno. Ali ako zovu, ako te povlače, ako ti pričaju o tim nekim usnama, e onda je važno, onda je dobro, onda je stvar od koje se tkaju ideje, maštarije, čuda.

A bizarno je. Toliko toga na usnama?
I bizarno je kako poljupci brzo ispare. Jeste primijetili to? Skoro očekuješ da ćeš ga pronaći drugi dan, sedmi, trideseti... a nema ga. Morao bi tu negdje biti, a nema ga.

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: ljubljenje, poljubac

- 11:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 14.11.2012.

Čudesna stvar #131 - Hladna kava

Image and video hosting by TinyPic
Hladna kava
Obožavam kavu. Miris, okus, sve. Ali najviše volim kad navečer, na primjer, dođem kući i otkrijem jutarnju, dopola punu šalicu koju sam ostavila negdje. Nije važno što je hladna. Ionako, po navici već, kuham hektolitre kave i uvijek je pijem satima, tako da se već ionako ohladi. Nije važno. Ali eto, razveseli me, kao što me razveseljava naći kutiju cigareta u pogrešnom pretincu torbe (onom koji nikad ne otvaram) ili nekoliko zaboravljenih kuna u džepu hlača ili kaputa. I jednako kao što me razveseli pronaći neku dobru rečenicu koju sam zapisala negdje i zaboravila na nju. Male radosti.

Image and video hosting by TinyPic
- 10:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 13.11.2012.

Čudesna stvar #130 - Neobične riječi

Image and video hosting by TinyPic
Neobične riječi
Ne čitam portale. Uglavnom preletim po naslovima, tek da budem upućena u zbivanja u ovom ozbiljnom, vanjskom svijetu. Ali čitam razne sajtove, potpuno nasumično. Neki se bave sportom i fitnessom. Neki trčanjem. Neki pisanjem. Neki skupljaju zanimljive misli i ideje - poput sajta na koji sam trenutno luđački navučena, BrainPickings. Visim na Panoramiu i dalje, potpuno sam opsjednuta njime, toliko da si dopuštam dva sata tjedno surfanja po njemu. A ta dva sata prolete.
I imam jedan koji svakodnevno otvorim, i svakih par dana ponovno preletim. Zove se Other Wordly. Piše ga neko mlado stvorenje s faksa koje sakuplja neobične riječi i njihova značenja iz raznih svjetskih jezika. Zašto me toliko povuku te riječi, a samo su riječi?
Ne znam.
Pričaju mi, te riječi.
Stvarno mi pričaju, glasno, uporno. Govore mi o idejama koje su ih stvorile.
Recimo, postoji riječ fernweh koja označava žudnju za nepoznatim i dalekim mjestima.
Postoji i riječ, kawakaari, a znači posljednji odbljesak sunca na površini rijeke, blještavilo rijeke u tami.
Postoji i riječ livsnjutare a znači osobu koja živi duboko, do krajnjih granica.
A postoji i jedna koja me nasmijala glasno kad sam je pročitala - mamihlapinatapai - a znači pogled koji dvoje ljudi razmijeni, dvoje ljudi koje oboje žele da ono drugo počne nešto što oboje želi, a nitko ne želi pokrenuti.
Riječi.
Čudesne, lude, neobične riječi koje me odnesu u nove priče jer mi pričaju, glasno i uporno.

Image and video hosting by TinyPic
- 13:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.11.2012.

Čudesna stvar #129 - Glazba koja ti nervira roditelje

Glazba koja ti nervira roditelje
Priznajem, malo je čudno ovo objaviti, posebno što već 15 godina ne živim s roditeljima, a i sama sam roditelj i ulazim u fazu kad će me sinovljev odabir glazbe početi živcirati.
Ali stvarno je čudesna stvar kad je najvažnija stvar na svijetu ratovati s roditeljima oko glazbe. Već sam zapravo zaboravila koliko je zabavno.
Oko ovog sam albuma ratovala s ocem. Na kraju je čovjek, nakon puna tri sata vožnje uz ovaj album na kazeti (crnoj, točno se sjećam, koju sam to ljeto uvalila ljetnoj ljubavi da se čovjek educira glazbeno inače bi nam ljubav bila osuđena na propast), objavio da kroz prozor leti kazeta ili letim ja. Moram priznat da je strpljiviji od majke koja u autu trpi samo radio i to Narodni.
Znam, bizarna je, ali ovo je moj popis čudesnih stvari, a i dalje volim strpati roditelje u auto i onda im odvrnuti nešto... ocu Mizar uvijek, i onda ga dok vozim, pogledavati krajičkom oka kako se vrpolji. Dobro, nisam sadist, obično umrem od smijeha i pustim mu nešto što može slušati. Mama obično bude podvrgnuta Miles Davisu. Čisto kao protuteža užasu koji ja moram trpjeti kad se s njom vozim i činjenici da me po svijetu sramoti sa narodnjakom kao ringtoneom na mobitelu.




Image and video hosting by TinyPic
- 15:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Čudesna stvar #128 - Šetnja po kiši

Image and video hosting by TinyPic
Šetnja po kiši
Nemam kišobran. Niti jedan. Nemam ih niti na ovakve dane, kad kiša pada bez prestanka i smoči te do kože u par minuta. Nemam kišobran, baš kao što nemam niti kape, rukavice, šalove.
Nemam.
Volim šetati po kiši i ne smeta što mi je hladno, a ne podnosim hladnoću, ne smeta što sam promrzla, ne smeta što je ova kiša ledena, za razliku od onih ljetnih koje namjerno pustim da me smoče do kože, da mi zalijepe majicu o tijelo, da mi smoče traperice tako da ih ne mogu skinuti.
Volim šetati po kiši, voziti bicikl po kiši, volim slušati kišu kako bubnja po krovu, bubnja bez prestanka, volim sjediti na svojem balkonu i pušiti i slušati taj neprekidni ritam - tapatapatapatapatapatapatapatapa - kiše i zamišljati da sam negdje, netko, nešto.

I danas ću izaći iz toplog i suhog ureda i krenuti pješke prema nekoliko kilometara udaljenom odredištu, i pustit ću da me smoči, namoči, da mi kaput bude mokar, da mi se slijeva niz lice, i smijat ću se kiši i slušati nju kako se smije meni, budali.

Image and video hosting by TinyPic
- 11:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.11.2012.

Čudesna stvar #127 - Nedjelja

Image and video hosting by TinyPic
Nedjelja
Nedjeljne novine koje čitam u svojem kvartovskom kafiću za koji nitko tko me poznaje ne može vjerovati da bih u njega ušla, kamoli sjedila unutra sat-dva, čitajući i ispijajući svoje kave. Nedjeljni program na radiju. Nedjeljni prolaznici koji kreću prema crkvi na misu, uređeni i dotjerani. Nedjeljna gužva u kvartovskom dućanu. Nedjeljna usporenost. Nedjeljno sunce koje se probije kroz oblake i poškaklja me po licu ujutro. Nedjeljni rituali mojeg sina. Nedjeljna uspavanost. Nedjeljne ture biciklom po mojem brdu, kad se vraćam umorna, blatna, i sretna. Nedjeljni razgovori s prijateljima. Nedjeljna nasmiješenost u zrak, eto tako, jer je nedjelja, jer je mirnije, jer nikamo ne moram, a baš u tom nikamo se kriju sve moje želje i snovi. Nedjeljni planovi. Nedjeljni krimići na televiziji. Nedjeljni smijeh, nedjeljna radost.
I nedjeljne misli koje me vode kamo već misli žele voditi, smiješne i blesave misli, misli koje preslaguju prošlost i sadašnjost, nedjeljna jasnoća.

Image and video hosting by TinyPic
- 12:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 10.11.2012.

Čudesna stvar #126: Knjige, ljubavna priča

Image and video hosting by TinyPic
Knjige
Imam knjižnicu s nekoliko tisuća knjiga. Imam one koje sam pročitala samo jednom, i one kojima se neprekidno vraćam. Imam pjesnike, imam knjige na raznim jezicima - mahom na engleskom - imam klasike, imam ogromnu količinu knjiga koja me svako toliko prisili da pronađem novo mjesto za policu.
Kako čovjek tako opsesivno zavoli čitanje?
Mama mi priča da je kriva baka koja je bila ista takva, i kad su baka i deda umrli, iza njih su ostale četiri (4!) sobe prepune knjiga. A prije toga, često sam bježala upravo k njima, u utočište tog velikog stana visokih stropova s ogromnim policama toliko prepunih knjiga da su morale biti složene u dva reda. Često bih kopala po njima i tražila neki naslov koji ne poznajem, nešto što će me povući, prvu rečenicu - jer knjige koje ću čitati uvijek biram po toj prvoj rečenici - koja će me omamiti.

Oduvijek su tu. Oduvijek vučem sa sobom torbu prepunu knjiga, barem dvije, barem. Ni ne znam koliko ih odjednom čitam - jednom je muž izbrojao 12 ostavljenih na raznim mjestima po stanu. Ne diraj, govorila sam za svaku, čitam.
Oduvijek su tu. Moji pratitelji, najbolji prijatelji, moje utočište kad je vani preteško, prebolno, pre... nešto. Kao sad. Kako se uopće zaljubiš u čitanje - jer moraš se zaljubiti, i to zaljubiti opsesivno, zaljubiti tako da ne možeš zamisliti da ti netko to oduzme, jer knjige će ti lagati, tjerati te u suze, uznemiravati te, mučiti, bit će ti dosadne, naporne, mučne. Vodit će te u svijet u kojem su stvari lakše, teže, drugačije. Moraš se zaljubiti inače ćeš ih ostaviti kad ti drugi ljudi, druge priče, druge - navodno - važnije stvari počnu oduzimati vrijeme. Moraš se zaljubiti jer ćeš inače ostaviti njih i zaboraviti da su ti radile dobro, da su te nasmijavale, rastuživale, tjerale da misliš. Moraš se zaljubiti jer će tvoje vrijeme jednom postati tuđe i morat ćeš krasti minute koje nemaš, sate koje bi trebao spavati, prati prozore, kuhati, odgovarati na beskrajne telefonske pozive, sate u kojima moraš ispuniti neku od svojih uloga. Moraš se zaljubiti jer ćeš ih inače ostaviti i ostavit ćeš s njima ogroman svijet koji je samo, samo tvoj.
Oduvijek su tu, moje knjige, moji suputnici, moji najbolji prijatelji, moji ljubavnici. Tu su otkad znam za sebe, otkako mogu misliti o sebi i oduvijek me potiču na lutanja, na traženja, na isprobavanja tko sam, tko bih mogla biti ovaj put. Dobro, za to je možda kriv Huckleberry Finn kojeg sam otkrila kao dijete s očito prevelikim očima za svijet.
Ponekad je dovoljno samo da ih vidim, i da znam da su tu, i da znam da se tamo negdje, tamo negdje, na stranici 67 ili u petom poglavlju, ili negdje među njihovim koricama, krije neka rečenica, odlomak, ideja, koja me jednom rasplamsala i budem li joj dopustila, učinit će to ponovno.
Moraš se zaljubiti u knjige, dopustiti im da rastu s tobom i ne zamjeriti im kad ih prerasteš niti se ljutiti kad nađeš neku koja je prerasla tebe.

Image and video hosting by TinyPic
- 12:21 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.11.2012.

Čudesna stvar #125 - Naći novac u džepu

Image and video hosting by TinyPic
Naći novac u džepu
Nemam novčanik. Odnosno, imam, ali mi ne služi za nošenje novca. Nikad nije. Novac nosim po džepovima hlača.
I stvarno je čudesno, ono za umrijet od smijeha čudesno, smiješno, dobro, urlajuće čudesno, kad kopam po džepu kaputa, jakne, starih traperica, nečeg... i nađem, kao jutros recimo, 20 kuna koje nisam ni znala da imam.

Manje je čudesno kad se navečer spremam leći, a sitniš se iz mojih džepova raspe po parketu. Ali svejedno me veseli i svejedno nosim novac baš u džepovima i onda ponekad, tijekom nekog sastanka recimo, napipam kovanice u džepovima i razvesele me.

Image and video hosting by TinyPic
- 11:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 07.11.2012.

Čudesna stvar bez broja: ljubavno pismo gradu

Image and video hosting by TinyPic
Čudesna stvar bez broja: ljubavno pismo gradu
Volim sva tvoja lica. Volim ono koje mi pokazuješ kad ti prilazim sa zapada, blještava neonska lica trgovačkih centara u koje nikad ne ulazim. Volim to lice jer volim tvoje gužve, tvoje nervozne vozače, a i zato što volim, stvarno volim gledati odbljesak neona na asfaltu. Volim iako, kažem ti, nikad ne ulazim.
Volim tvoje mostove, možda i najviše volim tvoje mostove. Volim onaj koji uvijek, godinama već, djeluje kao da će se raspasti upravo pod mojim automobilom, a volim ga zato što je Sava pod njim - i više, njena obala - divlja i zelena i smeđa i neukroćena... ostavljena na miru zapravo. Sava je ondje ostavljena na miru: nema uređenog nasipa sa šetačima, nema narančastih svjetiljki poredanih u beskrajan niz, svjetiljki koje iz daljine izgledaju kao nešto niz plutajućih lampiona. Sava je ondje divlja, obrasla, zelena, prkosna. Volim i onaj kojim svakodnevno prelazim na drugu obalu: onaj preko čije ograde svakog dana zaželim dobro jutro rijeci. Volim i onaj željeznički, zeleni, a posebno volim kad, na trenutak barem, na njemu ugledam vlak kako prolazi. Kamo ide? Hoću li uskoro i ja biti u njemu?
Volim otkrivati tvoja meka mjesta, ona koja još nisu pokorena ulicama, zgradama, parkirališnim mjestima. Ona poput istočnog kolodvora koji stoji ukopan i ukipljen, nepromijenjen u vremenu. Volim tvoje grafite, tvoje poruke po zidovima. Volim i one pokušaje da ih se prebriše - uzaludne pokušaje.
Volim tvoje terase i trgove, volim tvoje osebujne i vidljive glasonoše: onu ženu koja vječno na štakama nabada Ilicom s rečenicom, "daj kunu za sendvič". Onu baku koja na početku Trga prodaje katoličke kalendare, krunice i vezice za cipele. Onog svirača harmonike koji se smjesti ispred kockarnice na Trgu i uporno svira jedan te isti dio pjesme koja govori o jednom drugom gradu, Parizu, ali uvijek zastanem da ga poslušam jer je to nebo o kojem pjeva - iako pariško - zapravo i tvoje. Samo ti nismo još napisali pjesmu.
Volim tvoje nevidljive prolaze. Volim mjesta koja su zaostala između dvije ulice, između dvije uređene zgrade, između nizova reflektirajućeg stakla i čelika. Volim zapuštena naselja i trošne kuće, volim se gubiti po Gornjem gradu, a volim i kako izgledaš s visine pa se ponekad popnem na Sljeme i promatram te odozgo, svjetlucavi i meki jastuk vječno u nekoj izmaglici, i odozgo, moram ti reći, izgledaš kao nešto što sam davno sanjala.
Volim tvoje psovke, volim tvoje pijance koji ponekad doteturaju pred mene u nekom svojem snu. Volim tvoj smijeh i tvoju mladost, posebno volim tvoju mladost koja te osvaja nesvjesno, nerazumno, radosno, ljuto. Mladost koja ostavlja svoje stope istim ulicama na kojima sam ja davno ostavila svoje.
Volim te jer sam te upoznavala i osvajala korak po korak, ulicu po ulicu, ugao po ugao. Upoznavala sam tvoje fasade s razglednica i tvoja prljava dvorišta koja mirišu na mahovinu i vlagu. Volim te jer znam kako izgledaš s one strane koju obično skrivaš, kako izgledaš uz pruge i iza skladišta pored kojih svi prolaze, ne gledajući. Volim te jer smo se osvajali, međusobno, ti i ja, u svim mojim lutanjima, gubljenjima, traženjima. Volim te jer sam na tebi isplakala brojne zbogom i poneko doviđenja, volim te iako me ponekad izluđuješ, ali svejedno volim izgubiti se u tebi, skrenuti krivo jednom, dvaput, sto puta, naći se negdje na nepoznatom, ući u haustor koji nije moj niti je od nekog mog, volim te jer pratiš ritam tog mojeg srca koje ima svoja htijenja, svoje nade i svoje želje.

Volim tvoja ljeta - iako si prevruć i prevlažan i presvijetao. I tvoja proljeća, posebno tvoja proljeća volim, kad svi pohrlimo na tvoje ulice željni sunca, smijeha, ispijanja kava dok ne padne večer i ne počnemo izvlačiti jakne. Volim tvoje jeseni i tvoje magle, tvoje kiše koje, ponekad se čini, ne prestaju padati nikada. I tvoje zime volim jer si nekako blaži na rubovima, kao slika koja se premetala po novčaniku dugo, predugo.

Volim sebe u tebi jer si moje igralište, moj trampolin, moja skakaonica. Volim sebe u tebi najviše kada te napuštam, kada ti mašem kroz prozor vlaka (posebno vlaka), kada te napuštam jureći automobilom, kada uzlijećem. Volim znati da ostaješ ovdje, iako mi ne nedostaješ kada odem.
A opet... kad se vratim, ovdje si, isti si, drugačiji si, star si, nov si, mijenjaš se i nepromijenjen si.


Image and video hosting by TinyPic
- 19:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Čudesna svar #124 - Maglovita jutra

Image and video hosting by TinyPic
Maglovita jutra
Jedna od lijepih stvari života na kontinentu su magle, ove guste jesenske. Ove magle koje se poput sirupa razvlače po pločniku. Ove magle koje - naizgled samo - iskrive poznati svijet pa sve izgleda nekako blaže, mekše, zaobljenijih rubova. Radim u dijelu grada koji je uvijek - malo barem - pod pokrivačem magle. Radim u dijelu grada pored rijeke i uvijek me ta rijeka podsjeti kako cijeli život imam tu opsesivnu želju posjetiti Louisianu. Magli, vlage i močvara radi.

Image and video hosting by TinyPic
- 09:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 03.11.2012.

Čudesna stvar #123 - Opskurne birtije

Image and video hosting by TinyPic
Opskurne birtije
One s kockastim stoljnjacima. One u kojima ima najviše neobrijanih, umornih muškaraca. One u kojima trešti užasna glazba. Ako je moguće, one s metalnim pepeljarama. One koje su toliko zadimljene da ne vidiš ulaz. One koje se uglavnom izbjegavaju jer su mjesto za polusvijet: za tišinu i pogled uperen u daljinu dok ispijaju svoje lavove i gorke peline i travarice.
Obožavam ih.
Imam jednu na par metara od kuće. Obožavam sjediti unutra, s računalom u krilu, najveća čudakinja među njima.
Inspiriraju.
Nalazim ih nepogrešivom točnošću, kao da mi je negdje u prsima ugrađen GPS lokator opskurnih, mračnih i zadimljenih birtija.

Image and video hosting by TinyPic
- 12:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>