1000 čudesnih stvari

Knjige
Imam knjižnicu s nekoliko tisuća knjiga. Imam one koje sam pročitala samo jednom, i one kojima se neprekidno vraćam. Imam pjesnike, imam knjige na raznim jezicima - mahom na engleskom - imam klasike, imam ogromnu količinu knjiga koja me svako toliko prisili da pronađem novo mjesto za policu.
Kako čovjek tako opsesivno zavoli čitanje?
Mama mi priča da je kriva baka koja je bila ista takva, i kad su baka i deda umrli, iza njih su ostale četiri (4!) sobe prepune knjiga. A prije toga, često sam bježala upravo k njima, u utočište tog velikog stana visokih stropova s ogromnim policama toliko prepunih knjiga da su morale biti složene u dva reda. Često bih kopala po njima i tražila neki naslov koji ne poznajem, nešto što će me povući, prvu rečenicu - jer knjige koje ću čitati uvijek biram po toj prvoj rečenici - koja će me omamiti.

Oduvijek su tu. Oduvijek vučem sa sobom torbu prepunu knjiga, barem dvije, barem. Ni ne znam koliko ih odjednom čitam - jednom je muž izbrojao 12 ostavljenih na raznim mjestima po stanu. Ne diraj, govorila sam za svaku, čitam.
Oduvijek su tu. Moji pratitelji, najbolji prijatelji, moje utočište kad je vani preteško, prebolno, pre... nešto. Kao sad. Kako se uopće zaljubiš u čitanje - jer moraš se zaljubiti, i to zaljubiti opsesivno, zaljubiti tako da ne možeš zamisliti da ti netko to oduzme, jer knjige će ti lagati, tjerati te u suze, uznemiravati te, mučiti, bit će ti dosadne, naporne, mučne. Vodit će te u svijet u kojem su stvari lakše, teže, drugačije. Moraš se zaljubiti inače ćeš ih ostaviti kad ti drugi ljudi, druge priče, druge - navodno - važnije stvari počnu oduzimati vrijeme. Moraš se zaljubiti jer ćeš inače ostaviti njih i zaboraviti da su ti radile dobro, da su te nasmijavale, rastuživale, tjerale da misliš. Moraš se zaljubiti jer će tvoje vrijeme jednom postati tuđe i morat ćeš krasti minute koje nemaš, sate koje bi trebao spavati, prati prozore, kuhati, odgovarati na beskrajne telefonske pozive, sate u kojima moraš ispuniti neku od svojih uloga. Moraš se zaljubiti jer ćeš ih inače ostaviti i ostavit ćeš s njima ogroman svijet koji je samo, samo tvoj.
Oduvijek su tu, moje knjige, moji suputnici, moji najbolji prijatelji, moji ljubavnici. Tu su otkad znam za sebe, otkako mogu misliti o sebi i oduvijek me potiču na lutanja, na traženja, na isprobavanja tko sam, tko bih mogla biti ovaj put. Dobro, za to je možda kriv Huckleberry Finn kojeg sam otkrila kao dijete s očito prevelikim očima za svijet.
Ponekad je dovoljno samo da ih vidim, i da znam da su tu, i da znam da se tamo negdje, tamo negdje, na stranici 67 ili u petom poglavlju, ili negdje među njihovim koricama, krije neka rečenica, odlomak, ideja, koja me jednom rasplamsala i budem li joj dopustila, učinit će to ponovno.
Moraš se zaljubiti u knjige, dopustiti im da rastu s tobom i ne zamjeriti im kad ih prerasteš niti se ljutiti kad nađeš neku koja je prerasla tebe.