1000 čudesnih stvari

srijeda, 31.10.2012.

Čudesna stvar #122 - Blowback

Image and video hosting by TinyPic
Blowback
Do vrlo nedavno nisam znala što je to. Nisam ni sad posve sigurna, ali pokušat ću objasniti kako su meni rekli. To je trzaj, kad se povučeš nazad na sekundu, samo da bi se glasnije, moćnije, jače vratio. Dobro, sigurno nisam točno objasnila i terminologija je specifična, ali sjelo je na pravo mjesto u pravom trenutku.
Često mi se u životu događalo upravo to: povlačenje nakon kojeg dolazi sudar svjetova. I to povlačenje, napinjanje strijele ako hoćete, izvrsna je stvar. Ponekad u nekom odnosu. Meni, češće, kad me život na trenutak spusti i kaže - sad malo miruj. Uhvati snagu. Vratit ću te nazad prije nego se okreneš. Odletjet ćeš.

Radim na svojem romanu trenutno. Radim svaku slobodnu minutu, kojih nema puno. Počela sam prije par godina i znala točno što znam i sad - da je izvrsno, da je moćno, da je moje. Ali blowback. Povukla sam se sve dok me život nije vratio točno na pravo mjesto i rekao - SAD. I sad napinjem taj luk i znam da ću odletjeti, ali blowbacka se više ne bojim.

Image and video hosting by TinyPic
- 10:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 30.10.2012.

Čudesna stvar #121 - Izrezati dane iz kalendara

Image and video hosting by TinyPic
Izrezati dane iz kalendara

Imam taj neki čudan odnos s utorcima. Oduvijek su mi bili jinx dan, otkad znam za sebe. Kao prvo, rodila sam se u utorak. Dobro, u prvih 15 minuta utorka, a i to je dvojbeno s obzirom da sam se, kaže moja mama a ona valjda zna, rodila sama. Ali godinama se sve loše što se imalo dogoditi, događalo utorcima. Uvijek - utorci. To je postalo toliko smiješno i blesavo - dođe utorak i sve krene krivo - da sam jednom izrezala skalpelom sve utorke iz kalendara. Prijatelji su imali naputak zvati ih prvim srijedama.
Zaboravila sam na to pomalo. Ne znam zašto sam se danas sjetila - jer je utorak, eto. Neću ih opet izrezivati jer smo se utorci i ja u međuvremenu izmirili do miroljubive koegzistencije, ali mi je svejedno smiješno kad se sjetim. Prva srijeda...

Image and video hosting by TinyPic
- 13:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.10.2012.

Čudesna stvar #120 - Kad ti konobar donese ono što piješ a da ne pita

Kad ti konobar donese ono što piješ a da ne pita

Znate to? Kad sjednete u kafić i konobar vam, dok još stavljate mobitele na stol, cigarete, novine i sve ostalo što vam treba za tu kavu, donosi ono što pijete. U mom slučaju espresso i veliku čašu vode. Ponekad dupli espresso, a kad je dan za dupli espresso, samo mu prstima pokažem ono veliko V.
Imam kafić u kojem ponekad pijem kavu prije posla. Ponekad, kad ustanem dovoljno rano. Ponekad, s dovoljnim razmacima da bi me trebali zaboraviti. Ali uvijek me s vrata dočeka osmijeh i moj espresso. Dupli, ponekad.

Image and video hosting by TinyPic
- 21:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Čudesna stvar #119 - Prava pjesma u pravi trenutak

Kad sam počela pisati ovo, bila sam uvjerena da će me motivirati da svaki dan zabilježim jednu od čudesnih stvari koje vidim. Jer vidim ih, samo ponekad - ima takvih dana - bude teško prebaciti fokus na njih.

Kad sam počela pisati ovo, bilo je to vrijeme straha i izgubljenosti, osjećala sam se poraženo i jadno. Ne, to ni izbliza ne opisuje kakvo je to vrijeme bilo tad, u nekom prošlom životu. Ali pisala sam, prvenstveno sebi, da se podsjetim zašto sam živa, što me čini živom.

Na dane kao što je ovaj, teško je naći nešto čudesno. Na dane kao što je ovaj, kad se neizrečena pitanja gomilaju negdje u prsnom košu i kad se teško usredotočiti na makar jednu dobru stvar, iako znam da će i to proći, već ću sutra vjerojatno ustati i biti sjajno, smijati se jer sam to ja, ja se uvijek dočekam na noge i dovoljna je jedna stvar da ponovno pokrene moj sustav, jedino pozitivno, dobro i čudesno čeg se mogu sjetiti jest kako ponekad prava pjesma sjedne na pravo mjesto u pravom trenutku.

A danas će to morati biti dovoljno.



Image and video hosting by TinyPic
- 12:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.10.2012.

Čudesna stvar #118 - Prvi snijeg

Prvi snijeg
Jedna od najljepših uspomena koje imam zapravo je posve banalna stvar: imala sam šesnaest, bila je subota, i šetala sam s ocem po starom Trnju, tamo iza Palače pravde. Bio je listopad, jasno se sjećam, i bilo je hladno, tako hladno da sam gurnula ruke duboko u džepove. Tata je rekao da miriše na snijeg, a ja sam promatrala kako sunce zalazi tog poslijepodneva, žarko i krvavo, i promatrala sam te boje i razmišljala o tome kako eto, i usred jeseni, možeš imati jedan takav kolaž svega na nebu. Koji sat kasnije, cijeli se grad zabijelio - pao je prvi snijeg te godine.
Ne znam zašto mi je ta uspomena tako lijepa: sjećam se da je tata bio ozbiljan i zabrinut zbog nečeg, možda i ljut, možda umoran, sjećam se da sam jedva čekala da se vratim kući i počnem se spremati za subotnji izlazak, sjećam se, zapravo, da nam se oboma žurilo. Ali taj trenutak, to sunce koje krvavo pada negdje u daljini, na rubu Zagreba kako mi se čini ponekad, i njegovo ozbiljno lice koje govori da miriše na snijeg i ja prvi put shvaćam, točno razumijem na što misli kad kaže, jer snijeg ima miris... možda najljepša uspomena koju imam u životu.

Zapravo, nije tako. Imam još jednu koja također ima veze sa snijegom. Bila sam nešto starija, dovoljno starija da mislim kako sam jako odrasla, radila sam dok su moji vršnjaci još studirali, i bio je Božić koji smo slavili u jednom od kafića u centru koji smo imali samo za sebe. Cijeli sam taj tjedan, dok smo se pripremali za zabavu jer smo zabave shvaćali kako i treba - jako ozbiljno - govorila da ćemo imati bijeli Božić jer ja želim bijeli Božić, iako da me netko pitao ne bih znala objasniti zašto. Našli smo se na Badnjak, smijali se i pjevali, i negdje malo prije ponoći, netko je od mojih prijatelja ušao, prišao mi i rekao, "Ostvarila ti se želja". Istrčala sam van u tankoj košulji - bijeloj, sjećam se - i vani je padalo i pršilo gusto, gusto, gusto, toliko gusto da je u tren oka pločnik bio bijel, a ja sam skakala po Zrinjevcu i plesala tamo, u toj košulji koja je uskoro postala mokra i smijala se i u tom trenu, svijet je bio savršen, najsavršeniji mogući, najljepši od svih koje mogu zamisliti.

Image and video hosting by TinyPic
- 14:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 27.10.2012.

Čudesna stvar #117 - Kiša i sunce

Image and video hosting by TinyPic
Kiša i sunce
Dok sam bila dijete, djed bi mi za ovakve dane, kad pljušti pa probije sunce, pa sunce sija kroz tu kišu, govorio - kiša pada, sunce, sija, cigani se žene. I dodao bi onda, s osmijehom i mrseći mi rukama kosu, možemo te udati.
Volim ovakve dane. Volim dane koji su ćudljivi i nepredvidljivi i koji se mijenjaju iz minute u minutu. I volim, stvarno volim kad se sunce i kiša raspravljaju i svađaju, kad stvaraju izmaglicu koja s lijepi po asfaltu i kad u toj izmaglici čujem djedov glas "kiša pada, sunce sija... možemo te udati".

A onda dođe i nastavak, koji mi je govorio ponekad, samo ponekad - ili ćemo te udati, ili ćeš završiti kradući konje.

Image and video hosting by TinyPic
- 11:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.10.2012.

Čudesna stvar #116 - Hodanje tako da ne ugaziš crtu

Hodanje tako da ne ugaziš crtu
Besmisleno je. I ne, nemam opsesivno-kompulzivni poremećaj ili neku od tih stvari. Jednostavno me zabavlja, kao što me kao dijete zabavljalo skakati između lokvica nakon kiše, ili skakati s kamena na kamen na obali. Jednostavno je - zabavno.
Posebno je zabavno kad počneš vijugati među ljudima koji te gledaju i nije im sasvim jasno što radiš.
Zabavnije je kad shvatiš da si dugačku, dugačku ulicu (onaj potez iza Importannea recimo) prošao tako, a da niti jedan jedini put nisi nagazio crtu.

Besmisleno je, a kao i sve zabavne stvari u životu - čudesno je zabavno. Čudesno.
Probajte.

Image and video hosting by TinyPic
- 14:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 19.10.2012.

Čudesna stvar #115 - Smola na boru

Image and video hosting by TinyPic
Smola na boru
Odrasla sam uz smolu borova. Naime, odrasla sam u jednom malom mjestu uz more, a u dvorištu te kuće bilo je posađeno nekoliko borova. Obožavala sam, kao dijete, proći prstima po toj žutoj smoli, lijepiti je po rukama i onda potrošiti sate da bih je oprala.
I nekako je ta smola uvijek ostala ljetna, morska. Oblik i boja mojeg djetinjeg utočišta.
Danas sam je posve slučajno pronašla u parku ispred kuće jer je moj pas, eto, odlučio skrenuti u jutarnjoj šetnji. Trenutačni povratak u djetinjstvo warp brzinom.

Image and video hosting by TinyPic
- 19:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>