petak, 16.11.2012.
Čudesna stvar #133 - Road trips
 Road trips Za koju minutu spremit ću računalo, sjesti u auto i krenuti na svoj road trip. Ići ću najdužom cestom koju samo okvirno poznajem, najdužim putem koji mogu zamisliti. I gubit ću se, gotovo sam sigurna, jer se uvijek izgubim kad nekamo krenem, krivo ću skretati, popit ću kavu u birtijama pored ceste u kojima će me odmjeravati jer mi se na licu vidi da sam zalutala i u kojima rijetko tko stane, jer što bi itko uopće radio ondje? Ali uživat ću u svakoj minuti jer obožavam upravo tako putovati - s tim nekim odredištem u glavi i znanjem da ću do njega doći. Oduvijek tako putujem jer je ljepota u putovanju, u mogućnosti da staneš pored ceste kad ti se stoji, u mogućnosti da vidiš stvari koje nikad nisi vidio prije, u mogućnosti da neko vrijeme barem provedeš sam sa svojim mislima, željama, idejama. I suputnicima, nevidljivim ovaj put. S onim suputnicima koje jednako veseli kad se izgube i kojima ne moraš previše objašnjavati da nisi - odabravši najduži mogući put - gubio vrijeme, nego baš suprotno, nalazio ga. I koji znaju da je sreća u tom putovanju, kad ne možeš zapravo reći gdje si bio i što si radio - bio si nigdje i radio si ništa, a svejedno si bio svuda i radio sve i vratio se sretan i nasmijan. I bude mi onda malo žao što nisu tu zapravo, sad, i ne smiju se pored mene na suvozačkom sjedalu, ali to je nostalgija za prošlošću koja se nikad nije dogodila, a to je prilično otrovna stvar pa će danas, eto, biti dovoljno da budu pored mene nevidljivi i svoji i umjesto prekrajanja prošlosti biram pomaknutu sadašnjost u kojoj nečije prisustvo nije potrebno da biste se zajedno smijali svijetu. Za koju minutu ugasit ću računalo i krenuti, a iskreno mislim da važnije putovanje nisam već dugo poduzela - ako sam ikad. I pisat ću kad se vratim sve o njemu, što je značilo i zašto sam jednostavno morala otići, a sad sjedim na svom balkonu, promrzla i umotana u maglu i odbijam gledati vremensku prognozu, stanje na cestama i sve one servisne informacije koje bi mi olakšale odluku i dale smjer kojim krenuti i tiho si obećajem da je ovo prvo od mnogih koje ću poduzimati sljedećih mjeseci, tjedana i godina, a doći će jednom i dan da se moji danas nevidljivi suputnici utjelove, ali danas ću biti sama i bit će dovoljno.  |
