30.04.2009., četvrtak

Desire

Photobucket

A desire that arises from joy is stronger, other things equal, than one that arises from sadness.

Proof

Desire is the very essence of man; that is, the conatus whereby man endeavors to persist in his own being. Therefore the desire that arises from pleasure is assisted or increased by the very emotion of pleasure; wheras the desire that arises from pain is diminished or checked by the very emotion of pain. So the force of the desire that arises from pleasure must be defined by human power together with the power of an external cause, whereas the desire that arises from pain must be defined by human power alone. Therefore the former is stronger than the latter.

Spinoza, Ethics, part IV, proposition 18


http://www.generation-online.org/p/fpnegri17.htm



- 21:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.04.2009., subota

Vesničko má středisková

Photobucket


Zlobna je laž da je London jedan grad. On se u stvari sastoji od nebrojeno mnogo seoceta. Ipak, često se i sama opustim, pa si dozvolim povjerovati u tu zaumnu obmanu. U pravilu me snađu nevolje, a ponekad i ne.

Tog sam petka, kao i većinu petaka, pa bogami i većinu ponedjeljaka, srijedi, utoraka, četvrtaka, suboti i nedjelja, krenula u kazalište. Popodne sam provela prevrćući par identičnih i identično glupih misli po glavi. Bio je to jedan od onih opsesivno-kompulzivnih momenata, kad ništa stvarno ne misliš, odnosno ne možeš domisliti. Tada imam osjećaj da umjesto mozga imam korito kiselog kupusa. Pretpostavljam da većinu ljudi tada počne boljeti glava. Mene glava nikad ne boli, pa u takvim trenucima poželim da me boli, jer bi sigurno boljelo manje nego što me nervira proces kiseljenja misli.

Takva, kupusava, nisam previše vremena ni pažnje posvetila planiranju puta do Laban centra gdje sam naumila pogledati ovo. U programu je pisalo da se od publike zahtijeva da se obuče u crno i ponese crni predmet veličine do 4 cm. To me je još malo iznerviralo, jer ne volim da mi se postavljaju uvjeti takve vrste. Za vrijeme predstave, spremna sam trpjeti sve i svašta, ali ne govorite mi šta da radim prije nego što uopće uđem u kazalište. A i naravno da sam morala izvući crnu majicu iz prljavog veša i praviti se da sam je tamo stavila omaškom. Takve akrobacije u olfaktivnoj autosugestiji me ne čine osobito radosnom.

Londonska svakodnevica zahtijeva neprestanu aktivnu koncentraciju. Kamo god da krenem, trebam prvo sjesti s olovkom, papirom, dva laptopa, A-Z-om, sokom, rum-kolom, svinjskim pečenjem, prokulicama i kolačem kako bi organizirala operaciju izlaska iz kuće. Obično to krene tako da posjetim TFL sajt. TFL sajt zvuči kao sušto blaženstvo suvremene digitalne egzistencije, da ne kažem magični tepih. Omogućava ti da upišeš poštanski broj mjesta s kojeg krećeš i poštanski broj mjesta na koje si krenuo i plink, sajt ti izbaci nekoliko najbržih, najboljih, najpraktičnijih, najprekokrasnijih načina da tamo dođeš. Oćeš zemljom, zrakom, krtičjim rupama, na leđima zmaja ili bijelih zečeva, držeći se za Supermenov plašt ili kurac, varijanata ima nebrojeno, blabla šizofreni subjekti. (Imena ulica u Londonu pružaju slabu utjehu u orijentaciji jer ih najčešće ima po pet šest istih, u raznim dijelovima grada. Poštanski brojevi zato nisu kao ono 10 iljada Zagreb, nego svaka kuća ima svoj.)

Još uvijek nisam kupila printer, nego besramno trošim onaj na faksu, pa nisam mogla isprintati mapu. Umjesto toga nacrtala sam svoju mapu, zabilježila par ulica i brojeva autobusa. Potom je taj papirić u procesu oblačenja kaputa negdje pobjegao, pa mi se nije dalo ponovo ispisivati sve to, uostalom, pa zapamtila sam sve. Mda.

Problem je u susretljivim ljudima. U pristojnim, dragim, nježnim i milim stanovnicima Londona kojima je neugodno reći da ne znaju gdje je neka ulica. Pa onda s tobom stoje i klimaju glavom lijevo desno, i crvene se i gledaju u pod, i nude ti svoj mobitel, i pokušavaju komunicirati jezikom gluhih koji ja, nažalost, ne znam, iako bih ga voljela naučiti. Pa ti onda na kraju pokažu krivu ulicu, krivi smjer, krivu stranu ceste i krivu autobusnu stanicu. A tebi je onda neugodno ne poslušati ih, iako im vidiš u očima da nemaju pojma, ali gledat će za tobom dok ćeš odlaziti, i bit će im krivo ako ne odeš u smjeru u kojem su te uputili, pa onda ti ipak odeš, odnosno odeš nekoliko ulica dalje, i virkaš iza nekog ugla da vidiš jesu li se pomakli i možeš li se vratiti na točku s koje si i krenula.




- 00:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #

< travanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Ožujak 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (5)
Rujan 2006 (5)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (8)
Lipanj 2006 (6)

Has a white to creamy white skin and inner flesh that is similar in taste to a red globe tomato.

tea cosy 1

Begins anew with every birth. A conscious knowledge that roles could be reversed.

Počela sam pisati ovaj blog 2006., kako bih dokumentirala emigrantsko iskustvo Londona. I danas pišem osobne postove, ali mi je ispovjedna forma prestala biti zanimljiva (ako mi je ikad i bila zanimljiva). 'Privatno' mi sad prvenstveno služi kao stilsko sredstvo, da prošara i razlomi krutost (i okrutnost) iskaza koji teže poopćivosti. Pišem o onome što vidim kao problem, ponajmanje o studijima izvedbe (performance studies), koji su mi struka. Pišem još i o onome što mi je smiješno, kao, na primjer, ovo:

Photobucket

Kada bih se sažimala, najsretniji opis bio bi Petrom posredovan Tomijev 'Ona se loži na socijalnu dinamiku.'


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se