23.08.2008., subota

I onda post

I onda post. Nisam sigurna da znam kako se to više radi. Nisam sigurna da se sjećam tona ovog bloga. Mogao je, možda, ići nekako ovako:

”Kakao da ti poraste kurac

Huh da sam bar ja smislila ovaj naslov. Al nisam - eno ga tamo u googlarijama, još uvijek se drži, iako ne zadugo, a šteta je da propadne zauvijek jednom kad padne s liste u nevidljivo, a evo sad još jedan zarez: , jer ja volim kad rečenice imaju barem po pet zareza. Moji najdublji izrazi obožavanja onom tko ga je išao guglat, da se sad neprimjetno i stilski nadasve, pa i neizmjerno elegantno vratim na naslov.
Nek ti sinko (ili ćerce) poraste kurac da si možeš njime nožne prste posvrbit. Ali prije nego što se to dogodi (a sasvim je izvjesno da će se dogodit), odgovori mi molim te na pitanje: zašto baš kakao pobogu?

(Iako je vjerojatno taj ”kakao” bio jedan običan ”kako” ali taj argument na najbolje objašnjenje je užaaaaasnoooo dosadan.)

U svakom slučaju, ovaj naslov je skroz odličan da najavi nekoliko stvari koje volim u/o/okolo Engleskoj-a, e, i o u.

1. Ocat na prženim krumpirićima. Uistinu ne znam tko se ovog dosjetio. Možda je to bilo kao s penicilinom, nekoj kućanici se u žurbi prolio ocat po krumpiru i... Ta kombinacija brašnasto bezukusnog krumpira (nema dosadnije namirnice od krumpira, u to sam uvjerena: da kojim slučajem postane ljudsko biće učio bi napamet telefonski imenik za gušt) i reskog octa odvratnog vonja to je apsolutni vrhunac low-cost gastronomije. Ni najmanje se ne šalim. Ne znam kako mi je uopće palo na pamet jesti prženi krumpir s ičim osim octa. Kakav kečup i majuneza, kakvi bakrači.

2. Redovna, obavezna, besplatna kontrola dojki ultrazvukom, MRI-jem i ostalim metodama (ovisno o tome koliko sisa ima godina) ZA SVE a OSOBITO one rizičnih obiteljskih povijesti bolesti. Razgovor i psihološko savjetovanje o genetskim testovima za gene BRC1 i BRC2. Ultrazvuk u Hrvatskoj košta 300-500 kuna. Ako vam ga netko uopće hoće radit, a ne izbaci vas iz ordinacije jer ste paranoični i jer ćete si ”svojom paranojom navuć bolest”. Genetske testove možete, naravno, raditi i u Hrvatskoj, ali će vam netko (ginekolog) obavezno prije toga reći kakav je njegov/njezin stav o tome iako je to niste pitali, niti vas to uopće zanima. (A i platit ćete ih.) U Engleskoj neće, jer ih se vi ni najmanje ne tičete, jer imaju još sto takvih kao što ste vi (i to je tako osvježavajuće), ali su jako svjesni toga da je, u najmanju ruku, nepristojno petljati se u tuđe životne odluke, nakon što ste ih upoznali sa svim činjenicama koje su potrebne da bi se odluka donijela. Samo taj osjećaj da ne stršite kao klip motora iz juhe (prepoznajmo referencu i osjetimo se pametnima), da spadate u tamo neku skupinu, da vas ima još i da se zna šta se s tom skupinom radi, već je to dovoljno. Ali nije samo to u pitanju. Još je veća fora što vam, ukoliko propustite, npr. papa test, doma stiže pismo (i to ne jedno, nego njih nekoliko, svaka dva tjedna) kojim vas se moli da ipak obavite tu pretragu.

Ali i nekoliko stvari koje ne volim


1. Pivo koje se toči na pints. To samo po sebi, dakako, nije problem. Problem je u tome što se pint računa od dna čaše pa do samog vrha i što se to, ni teorijski ni fizički ni metafizički ni ontologijski ni gnoseologijski ni… (Prestani!!!) ne može natočit ni nosit tako da se barem malo ne prolije. Tak da je sve fino onak ulijepljeno i smrdljivo od pive: oni glupi ručnici za pive (ručnici za pive, WTF?? – ali to uistinu, uistinu postoji. Uistinu. Uistin.Uisti.Uist.Uis.Ui.U. Poblesavila sam od same pomisli na besmislenost tog koncepta.) na šanku, vaše ruke, hlače o koje ste obrisali jednu ruku, majica nepoznatog nekog o koju ste obrisali drugu ruku, ona prekokrasna crna košulja s hrvatskim pleterom koju ste obukli specijalno za ovu priliku.
2. Osim na jedno dva i pol mjesta (tipa usred Hyde Parka), u Londonu nema šanse da sjedite vani, na otvorenom dijelu terase nekog puba, a da vam pritom ne zuje sva živa prometala i da razina buke ne bude takva da poželite da imate uši na samosklapanje.”

U ovom postu je dakle, moglo to pisati. Ali meni se to više ne da.

Moglo je pisati još svašta. Natuknice za post, dodajte sami po želji:

- ljetovanje u Hrvatskoj s najboljom prijateljicom Engleskinjom i njena tiltanja od spektakularnih bezobrazluka prodavačica u kiosku, konobara, šalteruša vlačnih, busnih, brodnih…

Primjer 1: Kiosk. B (Američanin) pokušava kupiti vodu. Pruža ruku da otvori vrata od frižidera koji stoji ispred kioska. Čuju se krici: Alo, momak, ostavi to! Makni se! Momak, momak, pusti to! B pomisli da se sprema zračni napad. Meni pjena izlazi na usta: Šta se derete??! Vidite da ne govori hrvatski!!! Jel ne možete meni reći pa ću mu ja prevest?!

Primjer 2: Slastičarnica. Papirić s rasporedom buseva za Zagreb odlažem na stol za kojim sjedimo. Konobarica dolazi, gužva ga i baca. Tlak mi se polako ali sigurno diže: Treba nam taj papirić. (Još nema uskličnika). Konobarica uzvraća s uskličnicima i upitnicima: Pa šta ste to onda tu stavili?! Na trenutak ostanem bez daha/svijesti/pameti/perike i umjetnih sisa. A gdje sam to trebala staviti molim vas????!!!

Meni se takvi postovi više ne pišu. E, fino,… al ne znam kakvi mi se pišu.

- 12:49 - Komentari (11) - Isprintaj - #

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (5)
Rujan 2006 (5)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (8)
Lipanj 2006 (6)

Has a white to creamy white skin and inner flesh that is similar in taste to a red globe tomato.

tea cosy 1

Begins anew with every birth. A conscious knowledge that roles could be reversed.

Počela sam pisati ovaj blog 2006., kako bih dokumentirala emigrantsko iskustvo Londona. I danas pišem osobne postove, ali mi je ispovjedna forma prestala biti zanimljiva (ako mi je ikad i bila zanimljiva). 'Privatno' mi sad prvenstveno služi kao stilsko sredstvo, da prošara i razlomi krutost (i okrutnost) iskaza koji teže poopćivosti. Pišem o onome što vidim kao problem, ponajmanje o studijima izvedbe (performance studies), koji su mi struka. Pišem još i o onome što mi je smiješno, kao, na primjer, ovo:

Photobucket

Kada bih se sažimala, najsretniji opis bio bi Petrom posredovan Tomijev 'Ona se loži na socijalnu dinamiku.'


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se