svjetlost svjetlosti

četvrtak, 29.05.2008.

Svjetlo - povratak

Vraćam se. Vraćam.
Neznam što bih rekla, vratila sam se iz Svete Zemlje, nadahnuta mirom a bez rieči, valjda riječi su negdje izčezle, ostale iza mene.Nije niti važno.Htjela bih sačuvati mir, spokoj, nevraćati se u svjetovni svijet.Ostati negdje daleko, daleko ili blizu.To je pitanje.Al ipak blizu bitnog, onog od čega živim,a toga u biti nisam ni svjesna.Želim postati duboko svjesna, živjeti život svjesno, otvorenih očiju. Gledati i vidjeti. Slušati i čuti. O Isuse, ti si me htio ovakva kakva sam, vodi me, molim te. ne dopusti da me zavede lažno svjetlo i blještavilo surovo.Molim te. Molim. Hvala ti za strpljivost, praštanje, pružene ruke k meni, hvala ti Isuse. Svjetlo Svjetlosti. Hvala ti. Hvala.

- 17:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.05.2008.

BEZ NASLOVA

Jutro je,devet sati a ja sam pisala već u četiri ali nije niti važno.bar , sada mi pomaže, razgovaram sama sa sobom i to mi doista pomaže.
I jutros sam mu poslala poruku,zadnju poruku.To sam mu i naglasila,ali morala sam mu reći zbog svoje savjesti.Zlo koje je u njemu a uzrokovano zlom koje je žena učinila njemu i okrenula mu svijet u mladosti.To zlo i podsvjesno osvećivanje čini ženama koje su mu se našle na njegovom putu.Jedna od tih žena žrtava sam i ja. Iako svjesna te činjenice odavno ,nadala sam se da će shvatiti i promijeniti se davajući nesebično sebe.Dokazivala sam primjrom i djelima a ne floskulama i deklerativno.Zbog toga se on i vraćao meni,odlazio i vraćao, vapi za pomoći a ne želi si priznati problem,osvijestiti ga,i krenuti postupno u rješavanje za dobro sebe, svoje kćeri i svih ostalih.I to sam mu rekla, da ima kćer, koja je žena.Za koju bi prevrnuo svijet, a on se osvećuje ženama.
Da zbog kćeri i sebe potraži pomoć duhovnika koji će mu ukazati i pomoći riješiti problem.Preko duhovnika će Krist činiti, pa zato nam ih je i ostavio u nasljeđe.Kriste molim te ne ogluši se mojim vapajima molim te,
preko mene se i nije ništa moglo riješiti već sam i ja s njim tonula u propast.I toga sam duboko svjesna jer sam zajedno snjim u grijehu.Molim te Kriste otpusti moj grijeh,ti poznaš moje srce, moje srce je tvoje, ti si ga Oče takvog htio, osjećajnog,Hvala ti Oče

- 09:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

XYZ sjetlo ili nepoznato svjetlo

Četiri sata je u jutro.Napisala sam mu poruku otvorenog sadržaja, i rekla mu kako sam uočila i prepoznala njegov problem, a unatoč spoznaji postala sam i sama žrtva.Problem sam umanjivala,zlo na djelu. Zlo u njemu koje djeluje.Razlog zašto se vraćao meni, poput utopljenika koji se nesvjesno hvata za slamku spasa, al u njegovom slučaju on je to činio nesvjesno.vraćajući se meni s nadom spasa s onim dobrom koje želi nadvladati zlo.A to zlo je toliko perfidno i lukav, koje obmanjuje, vara diskretno pije krv,truje, ubija.Otvoreno sam rekla neka potraži pomoć Fra Zvjezdana Linića u Samoboru, To mu se neće svidjeti al zbog svoje savjesti i mira to sam rekla s nadom da će i on kad, tad shvatiti svoj problem prosvijetljen i dotaknut božjom providnošću, potražiti pomoć duhovnika i kroz njega pustiti Krista u svoje srce.Jer zlo nema zadnju riječ.
Zadnju riječ ima Krist.Kriste molim te zahvati ga svojom dobrotom, molim Te.A meni daj snage kao što si mi dao spoznaju da se izdignem iznad,visoko, visoko u tebi.U tebi vidim, očekujem, želim vidjeti spasenje, istinu, smisao života.Molim te Kriste,iz dubine duše svoje te molim,primi moju ruku,ruku osobe koja se utapa povučena,nejaka, ranjiva,molim te uzmi me.Hvala ti Kriste.

- 04:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 14.05.2008.

Svjetlost,lažna nada svjetlosti

Večeras se dogodilo,dogodilo se ono što sam i očekivala ali se negdje u jednom dijeliću duše ipak skrivala nada.Nada u ništa.Večeras smo rekli zbogom, zauvjiek zbogom. Nastojim biti realna, vođena mozgom i raciom.Ali sam povrijeđena i nafiksala sam se normabelom, držim da je tako bolje, bezbolnije, ili će bar privremeno biti.
To Zbogom je konačno došlo, došao i taj dan.
Jer nešto što nije dobro treba skupiti snagu i prekinuti a ne kao ja što sam godinama činila, bez ikakvih realnih pokazatelja nadati se nečemu.Poput kiše u pustinji. Moja hipersenzibilnost me je oddvela u krivo, moje želje za ljubavlju, istinskom ljubavlju koju nikada nisam osjetila. Dali ta ljubav uopće i postoji u ovozemaljskom svijetu, a postoji ipak vjerujem iako je nisam iskusila.Postoji, jer sam je ja spremna dati, potpuno, istinski. Kome dati ljubav, Bože, ima li nade za mene. Prosvijetli me molim te svojom svjetlošću,
otvori mi oči unatoč mojem gledanju, molim te.Vodi me istini. Molim te!
Hvala ti Kriste, Hvala!

- 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.05.2008.

Prosvijetljenje ili, ili umor

Ponedjeljak, ja frustrirana, ne mogu se pokrenuti.Nadam se da je djelomično odgovoran i pms, ili obaveza otići do mame a danas doista
nisam bila sposobna.A neznam i kako sutra.Dogovoren termi kod frizerke u 9., ne mogu više odlagati jer idem u nedjelju.Roba stoji na krevetu, još nerazvrstana što ću nositi obzirom da je tamo već prilično toplo, a ja kao da nigdje ne idem.Većina ljudi bi osjećala ushićenje ako ni zbog čega drugoga onda zbog samog putovanja i da imaju o čemu pričati i hvaliti se.A ja ravnodušna, katkad nenormalno mirna.Najrađe bi buljila samo u zaslon monitora i internet.Neznam što bi bez toga.To mi je trenutno ono za što se hvatam.Jer nemam ljudi, osim Đure koji me pokušava shvatiti i slušati moje probleme, i ponavlja mi kako sam i ja njemu bila rame za plakanje, puna zrazumijevanja kada je bio u teškoj situaciji.I zato mu neizmjerna hvala.
Josip mi se jučer u jutro javio s porukom Dobro jutro, neznam što mi s tim poručuje jer s njim se nikad nezna.Tad sam se spremala u crkvu i doista sam bila ravnodušna.
Danas sam bila kod mehaničara,da mi snimi stanje auta.Trebam donijeti odluke što napraviti, napraviti kompletan servis ili ne,prodati, i ići u kupovinu novog, ili ne.?
Prezasićena sam i nisam u stanju donositi odluke, nikakve odluke, umorna sam,umorna.Kad bi sama sada mogla odlučiti,donijela bi odluku da vječno zaspem.Jer sam doista umorna, umorna.

- 16:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 10.05.2008.

Prosvijetljena odluka

10.05. 23,30h

Već sam bila u krevetu, Htjela spavati ali očito u zabludi, ne mogah .I eto ponovo pišem ali mislim nešto važno. Već sam napisala u rukopisu, pismo koje ću dati njemu.SVOJU ODLUKU!
Odlučila sam da prekinem agoniju, mučenje, koje traje predugo,nekvalitetan odnos i od kojeg se pozitivn ništa nemože realno očekivati a niti dogoditi. To je realnost koju moram prihvatiti sada.
On bi htio da ga povrijedim kao što on meni čini, pa da krivnju i ljunju može prebaciti meni i sebi olakšati, ali to zadovoljstvo mu doista ne želim priuštiti jer bi bilo u sukobu s mojim principima.Iako sam mu ostavila još nekoliko dana da se sabere, al ne mogu sebe izložiti pogibelji, živci su mi doista na rubu.I doista moram prije odreagirati i zaštititi se u koliko je to sada uopće i moguće. S kakvim mi god prijedlogom diđe, ako dođe, rješenje neće biti kvalitetno a niti nastavak mog života.Ako izrazi želju da nastavima s našim odnosom, obećanje će trajati do prve njegove krize. A ako kaže da se raziđemo,što smo već činili, i to će potrajati neko vrijeme do njegove krize.
Ja moram donijeti odluku, definitivnu odluku na osnovu činjenica a ne osjećaja koje idu definitivno u prilog razlaza i spasenja. I DONIJELA sam je večeras. KRAJ; KRAJ!!!

- 23:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Hladno svjetlo

Evo, danas osjećam se i mirno i nemirno.Nemogu definirati svoje osjećaje,poput hladnog svjetla, koje svijetli al ne odašilja energiju,svjetlo hladnoće,ravnodušnosti koja nije ravnodušna. A tako bi željela svjetlo topline, svjetlo energije koje daje smisao.A moju dušu danas grije hladno svjetlo.

- 15:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 09.05.2008.

Bijelo svjetlo

Imala sam namjeru pisati i nakon onog "važnog" mi susreta al nisam imala nadshnuće ili snage al eto činjenica, nisam pisala, a niti jučer.Nisam razgovarala sama sa sobom.A dok piše to činim.
Kroz razgovor sam morala isprovocirati odgovore, bilo je za njega mučno,čak se počeo i opirati al sam bila ustrajna i ipak dobila odgovor.
I dala priliku njemu ili i sebi da zapanem u još veći jaz ili izađem iz tame. E, kad bi znala odgovor.I sada čekam, čekam, a neznam što.Bar je obećao da ćemo do mog odlaska na put razriješiti našu enigmu. Neznam niti što ja želim, nastaviti snjim ili završiti za vijeke, iako je na njemu da on ponudi rješenje.ali ipak mi je rekao što ako ti odustaneš od svega, i on se dakle pita. Očito da mi Bog šalje znakove, a ja ih neznam pročitati, žalim samu sebe,a to je nešto najgore.Doista suludo.Zar on zaslužuje to , pitam se,jel to ljubav,koja prašta, tolerira,nesebična,istinska, ona kojoj sam uvijek težila, ali ako je samo jednostrana, što onda, pitam se.Ljubav koja žrtvuje.

-Jučer i danas sam bila na Poloju.Danas sam se osjećala neopisivo mirno,u trenucima kao da nisam imala niti misli, bonaca. I to su znakovi koje neznam isčitati, a tako bi htjela. Bože molim te pokaži mi svjetlo, bijelo svjetlo.Kriste!

- 21:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 07.05.2008.

Ne nadam se svjetlosti

07,05, 18,23h
Dogovoren sastanak u pola osam i čekam ga.Al ne očekujem ništa pozitivno, nažalost ,intuicija mi govori da ću provesti još jednu stresnu večer, razgovarajući i drhteći.Uzela sam Normabel, on djeluje.Doista žalim samu ssebe zašton se izlažem stresu kao da ih u životu nije nedostajalo, il sam postala ovisnica, znam da nešto samnom ne štima.Slabosti uzimaju svoj danak,a nije da nisam imala izbora i sto, ma šta sto puta sam si rekla dosta i ponovno padam.Jel to križ?Križ koji sam sama izabrala, od kojeg nikada nisam mogla ništa niti očekivati,toga sam uvijek bila svjesna al nisam sigurna znam li odgovor zašto sam se ponovno vraćala i prihvaćala ga poslije mnogih poniženja, povreda omalovažavanja, zanemarivanja...Križ pod kojim se ne ustaje,lažni križ zločestoga.
Mislim da na to pitanje nikada neću spoznati odgovor, ili možda i hoću vrijeme će pokazati al ga ja nemam previše da se mogu razbacivati.
Ničim ne zaslužuje moju toleranciju a ja toleriram, doista nisam sposobna biti realna, odnosno postupati realno.U tome je problem.Ništ koristi od spoznaje ak je ona samo teorija i ostaje na teoriji a ja iako odlučim ponovno pristajem i padam.kao da osjećam prema njemu neko grizodušje, neosnovano, sažaljenje jer je doista i on pogubljen u životu a ja sam ta koja ću ga izvući , doista suludo,suludo da suludije nemože biti.Hvala Bogu što postoji ovaj blog pa ovako razgovaram sama sa sobom inače bih me rastrgalo i raspukla bih se od vlastite budalaštine.Upropastila sam si godine života, sunčanih dana koji su mi bili mrkla tama i sve zbog jednog nižeprosječnog čovjeka kojemu sam ja očito davala samopouzdanje i koji je crpio snagu iz mene.kriva sam sama ,dopustila sam mu to,i stoga plaćam račune.Samo molim boga da me oslobodi i prosvijetli,izvuče i da snage da ga stavim tamo gdje mu je mjesto, van mog života.jer doista tu nema niti tračka svjetlosti koje bi ulijevalo nadu.Neka ga dragi Bog prosvijetli i izbavi iz njegove tame u koju je i mene uvukao.ja hoću svjetlost.

- 18:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 03.05.2008.

Traganje za svjetlošću tamo gdje je nema

03.05. 20,30 h
a ja u svojoj samoći,hladna ili vrela srca, nemogu definirati svoj tupi osjećaj
koji je prisutan u meni još od jučerašnjeg jutra i razgovora.Ne očekujem ništa ni za nekoliko dana koliko je od mene tražio da se sabere i posloži.
Pristala sam,ali i jučer a i danas sam svjesna da sam samo pristala na produžetak agonije.I što vrijeme više odmiče to mi je sve jasnije i osvještenije.Poznajem ga a opet po tko zna koji put mu dajem priliku,valjda više zbog sebe negio njega. Problem je u meni i mojoj usamljenosti, žalosno i žalim samu sebe zašto tako postupam, jel to ljubav ili neki iluzorni osjećaj, želja, ludilo,strah, nada u beznađu, izgubljenost u zbrci vlastitog života na koji je i on uveliko sudjelovao.I zbog svih čistih saznanja i spoznaja, kakva je on osoba a ja i dalje čekam njega a znam da ga nikada neću dočekati. Doista suludo, bolesno.

- 20:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.05.2008.

Tračak svjetlosti

01.05,2008,
Jučer, poslije podne otišla sam na selo da bih vidjela kojne,u njima potražila živo stvorenje koje me ne odbija.Al ti ljudi nisu bili kod kuće gdje im je štala, rade na preseljenju na
NEZNAM ŠTO SE DOGODILO, SVE ŠTO SAM NAPISALA, IZBRISALO SE, ŽAO MI JE AL NEMAM SNAGE PONOVITI JER MI OČITO NIŠTA NE POLAZI ZA RUKOM,DANAS DOISTA ME MIMOILAZI I TRAČAK SVJETLOSTI

- 10:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.