svjetlost svjetlosti

subota, 30.08.2008.

Zvijezda

Pogledom tražim zvijezdu u mraku nebeskom.
Svoju zvijezdu nadanja isčekujem, želim. Hoćeš li doći ove noći moja zvijezdo, zvijezdo sanjana? Prozor otvaram široko da maknem staklo koje priječi.
Tamni oblaci vladaju nebom visokim. Moja zvijezda je skrivena.
Ne vidim te Zvijezdo, zvijezdo isčekivana.
- 21:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Izlazak Sunca

Gledam kroz prozor svoje sobe, zrake jutarnjeg Sunca nadvladavaju oblake, pokazuju svoju ljepotu svjetla, nade i radosti novog dana.
Da,radosti navješćuju, sigurna sam , al niasm sigurna u svoju odlučnost, snagu odluke koju želim danas postići, naravno, ne samo sa svojim snagama,nego, s molbama i vjerom u pomoć Njegovu.
Tako sam krhka, slaba, da bi me i najnježniji povjetarac milujući srušio na tlo. Duboko vjerujem u Njegovu nazočnost u meni, i on ne diže, ma koliko god da bi klonula, pala. Uvijek daje ruku nade, nade pogleda s novim danom, zrakama sunca koje se probijaju kroz tamne oblake života.

- 08:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 26.08.2008.

Tišina

Danas me obuzima tišinaimir,mir srca i želja.Zapravo, niti ne želim, a mislim da nemam što niti reći. Osjećam da ništa ne osjećam. Kao da nije ni postojalo,suhoća pustinje osjećaja.Malo čudno. Da sve ječudno i neobjašnjivo razumom. Dopustiti nekome da te iskorištava,ponižava, pod izlikom ljubavi.Ah samo kakve ljubavi,ljubavi prema samom sebi.
No , bezbroj puta sam se pitala zašto ponovo pristajem , i ponovo po tko zna koji pit budem povrijeđenajer sam svjesna što on može dati, odnosno što želi dati ili bolje reći ne želi dati nego samo sve uzeti i uzimati. Pitam se zašto mu to dopuštam iako sem bezbroj puta donijela odluku, "dosta, zbogom", očito u toj nekoj neobjašnjivoj nadi koja neznam što hoće od mene ili niti očito i ja neznam što želim , Bježim od nečega u nešto, negdje, ali neznam gdje i kamo, od same sebe.Od same sebe , da!

- 19:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.08.2008.

Ponovljena lažna svjetlost

Razočarana sam u samu sebe i svoju glupost, svoje neprihvatljivo ponašanje, ponašanje prema samoj sebi. Svjesno činiti ono što će me povrijediti i u toj laži duboko svjesna tražiti tračak nade. Jer ovo što ja činim sebi može samo bolesno tolerantna osoba, toga sam si odavno osvijestila, odnosno glupu procjenu bez ijednog uporišta, svjesna lažne nade i ponovo mi je trebalo da osjetim tu težinu povrede. Doista sam prešla sve granice svojih ludosti, tolerancije laži veće od laži i to sam si dalje i dalje, s novim danom, dopuštala. Poznavajući ga dobro, pa stalno je lagao, lagao sam sebi, ljudima oko sebe, propalom braku i .t.d.zavaravao se lažnom moći. Da, sebe može netko lagati koliko želi. Na to nemam pravo nikome osporavati njegovu potrebu, ali zašto sam dopustila da i ja sudjelujem u toj laži, budem njegova glavna glumica?
Dopuštala sam i dopuštala godinama da me osoba koja nije vrijedna moje pažnje, a kamo li nečeg vrijednijeg, najvrednijeg što čovjek čovjeku može dati, ljubavi, iskorištava, liječi svoje frustracije i laže, laže!
Bezbroj puta u ovih četiri i pol godine sam se pitala isto pitanje. Donosila odluke, dosta, zbogom zauvijek, i odluke takva karaktera, al sam popuštala nakon njegovih ponovnih pokušaja sa njemu znanim stilom, kako me pridobiti ponovo.
To se zove nevoljeti samu sebe, kažnjavati samu sebe s gajenjem lažnih nada, nada koje duboko bole.
- 13:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.08.2008.

Tinjajuća svjetlost

Poslije jučerašnjeg tužnog i tmurnog dana u mom srcu unatoč sunčanom vremenu, nadala sam se da će svanuti lakša zora. Zora okupana rosnim kapljicama bisernim. Da, svanula je i eto dan je već na odmaku, bliži se veče a ja tužna , da, rasvijetlila sam jučerašnju tugu saznanjem al mi ne napuni srce to saznanje već tuga, neizvjesnost , još više tinja. Bojim se, bojim da se vatreni oganj moje čežnje ne rasplamsa u požar pogibeljni.
- 18:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.08.2008.

Svjetlo u tamnoj noći

Već odavno je tama potisnula svjetlost dana. Dana koji je bio prilično sunčan, a u mom srcu je dominirala tama, tama mračna poput crnila tužnog. A tračak svjetla se rađa u spoznaji da će ipak svanuti novi dan u nadi da će odagnati tamu u mom srcu. Zora novog dana i svjetlost njegova budi nadu svjetlosti, novog početka s novim danom.
Da, to očekujem, s pravom, u vjeri i ufanju u svjtlo biserne rose koja sapire težinu tamne usamljenosti. Njena moć čarobna, božanska moć ljubavi.
- 22:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vjetar

Jutro je, u srcu tuga i tišina, tišina koja guši. Pritišće srce, streže oko vrata poput željeznih omča a tijelo pritišće teškim teretom. Teretom samoće, isčekivanja i nadanja. A nezna što čeka, čeka li stvarnost ili želju svojih nadanja? Dali zna što želi, hoće , gdje je put kojim bi hodila ta duša nesretna. Nezna, da, nezna ,ah kad bi dobila prosvjetljenje i spoznaju nebi više bila sama u lutanju vjetrovitim prostranstvima života. Bože, pošalji lahor nježni i spas.

- 10:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 15.08.2008.

Ah

Današnja propovijed me upućuje na promišljanje o svojoj odluci.
A odlučila ili bolje rečeno, vratila sam se onomu za čim sam čeznula, željela, njemu. Dali je to moja odluka ili ponovo bježanje u nešto što me je već puno puta iznevjerilo.Moja i njegova ljubav, usmjerenost emocija jedno na drugo,želja ili, ili... Suludo, obnoviti vezu koja je bezbroj puta prekidana,od koje smo oboje bježali, ili smo bježali od naše želje, nade...
Osjećam neki čudan mir kao nikada do sada. Mijenjam li se to ja, ili je posrijedi nešto drugo , vrijeme će pokazati. Samo u jedno sam sigurna da mi ponestaje snaga da bi mogla tolerirati razočarenje. A to razočarenje je izvijesno, sagledam li dosadašnji naš odnos. Pa što očekujem? Neznam, ali osjećam se mirno, tiho, kao da se nalazim u sigurnoj luci, usidrena čvrsto, duboko.Ili je izražena moja potreba za takvim osjećajem nadvladala svarnost i stvara iluziju spokoja.
Dali želim u njemu svoju želju ili njega takvog kakav je? Što prihvaćam, zašto sam mirna, što se događa?

- 22:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.08.2008.

Nada u crvenoj ruži

Ta prelijepa crvena ruža ,
probudi zatomljene osjećaje,
nadu skrivene u dubini moga srca.

Al znam, da crvena ruža donosi bol,
bol duše već iskušane.
Ne mogu gledati ravnodušno te latice nježne, crvene,
u očima mi zarosi suza ,
ne nemogu gledati ružu crvenu,
ružu boli ili ružu nadanja.
Suze u očima i crvena ruža ...
Iz seca izvire ruža nadanja.
- 12:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 09.08.2008.

Tišina svjetla

U tišini svjetla pokušavam promišljati o sebi, svom životu, doživljajima.
Al, koliko god da rasčlanjujem određene situacije ne nalazim ništa što mi od ranije nije jasno ili sam samo zaslijepljena, nemoćna da nešto činim, mijenjam. Iako sam bila odsutna petnaest dana, odsutna iz stvarnosti svakodnevne, kao da sam pobjegla od same sebe u neku drugu ja ili osjećam kao da sam bila tih petnaest dana i izvan sebe. A , evo vratila sam se kući i u staru sebe, bezvoljnu za bili čim ili da što činim. Najrađe bi zaspala i ne budila se danima, danim i noćima i otplovila u plavetnilo beskrajnog sna.
- 13:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 08.08.2008.

Vjetar

Večeras kiši, rominjaju kapljice sjajne. A moje srce, lebdi, tužno.Osjećam rasplinutost duše, tijela. Nezainteresiranost za nešto konkretno.
Pitam se, što činiti? Gdje je granica mojih lutanja? Ili bježanja od same sbe. Bježanja od srca. Skrivanja iza plašta vjetra kojeg samo ja vidim.
O, čudesni vjetre, skrij me u svoju utrobu, zaštiti me svojim zagrljajem. Poslušaj moje srce kako nečujno kuca jer samo ga ti možeš čuti. Zamrsi moju kosu svojom silinom a istovremeno i nježno dodiruj, kako samo ti vjetre možeš.
- 21:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.08.2008.

Nebo svjetla

Gledam u nebo. Prebirem po zvijezdama pogledom nade, nade koja traga za izvorom svjetla, izvorom zvijezda nebeskih.
A zvijezde svijetle, šalju svjetlo a ja ga gledam al ne vidim svjetlo koje tražim pogledom svojim. Nema ga, gdje se skriva? Dali uopće postoji, postoji li svjetlo mojih snova, moje mašte ili svjetlo mojih želja?
U traganju ,rastresena sam, očajna, žalosna.Izgubljena u bespućima nebeskim. Nebeskim zvijezdama. Ah,da mi je biti jedna zvijezda bar na tren,
pa da otplovim u nebesko plavetnilo beskrajno. Ah, da mi je biti zvijezdabar na tren...
- 13:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ima li nade za svjetlo

Evo, vraćam se kući. Petnaest dana sam odsutna, odsutna od sebe, pobjegla od stvarnosti u drugu sebe. i eto, vratila se kući u onu staru ja.
Osjećam tugu, bezvoljnost, tamu duše. Pitam se zašto? Zašto ponovo praznina? A ponadala sam se da sam je nadvladala. Očito razumom jeasam a srce traži svoje. Praznina u srcu koje bi željelo nešto drugo, a ima samo grč koji stišće, boli i plače. Dokle tako? Koliko može podnijeti taj obruč koji stišće sve više i više? Gdje je granica? Pitam se! A što kad ipak dođe do te granice, kamo onda, pitam se??
Otišla bi ponovo, ponovo otišla u neku drugu ja. Tražiti mir, ali istinski pravi mir. Samo kad bi znala u koji smijer krenuti, lijevo ili desno , na sjever ili jug. Istok ili zapad. Toliko pitanja na koja neznam odgovor. Da bi mogla pronaći put, put u mir, mir srca, mir srca toliko mi potreban???
- 13:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.