Današnja propovijed me upućuje na promišljanje o svojoj odluci.
A odlučila ili bolje rečeno, vratila sam se onomu za čim sam čeznula, željela, njemu. Dali je to moja odluka ili ponovo bježanje u nešto što me je već puno puta iznevjerilo.Moja i njegova ljubav, usmjerenost emocija jedno na drugo,želja ili, ili... Suludo, obnoviti vezu koja je bezbroj puta prekidana,od koje smo oboje bježali, ili smo bježali od naše želje, nade...
Osjećam neki čudan mir kao nikada do sada. Mijenjam li se to ja, ili je posrijedi nešto drugo , vrijeme će pokazati. Samo u jedno sam sigurna da mi ponestaje snaga da bi mogla tolerirati razočarenje. A to razočarenje je izvijesno, sagledam li dosadašnji naš odnos. Pa što očekujem? Neznam, ali osjećam se mirno, tiho, kao da se nalazim u sigurnoj luci, usidrena čvrsto, duboko.Ili je izražena moja potreba za takvim osjećajem nadvladala svarnost i stvara iluziju spokoja.
Dali želim u njemu svoju želju ili njega takvog kakav je? Što prihvaćam, zašto sam mirna, što se događa?
Post je objavljen 15.08.2008. u 22:51 sati.