svjetlost svjetlosti

subota, 29.11.2008.

Kraj

Danas sam donijela odluku,odlučila i iskazala svoju odluku da prekinem nešto što nema cilj. A hodnja bez cilja je doista suluda ma koliko bila prožeta emocijama ili željom za emocijama , hm kad bih bar znala bilo bi mi puno lakše. Pet godina života , pet godina isčekivanja i nadanja nečega što sam odavno bila svjesna da se neće dogoditi. Sve te godine me držao u svojoj mrerži mojih osjećaja , emocija ili moje želje, eh kad bi si to osvijestila...
Ali, danas je ključan dan, ponovni razgovor u kojemu me nije nagovorio da idemo dalje, možda je i sam umoran, ali nadam se da ću ustrajati jer od njega doista više nemam što očekivati. Bio je jasan , što mi može dati, svoj minimum ili maximum koji bi i najrazumniju osobu bacio, je li moguće da je netko spreman uzeti sve a dati ravno s ništa u tragovima. Ali na žalost , moguće je, i ja sam s takvom osobom provela, darovala mu svojih pet godina života.
Očito sam bila zaslijepljena svojim fikcijama i željamaa koje je on ponovo vjerujem podsvjesno koristio. Ha, i kaže , ja sam zadovoljan , ispunjen, ali frustrira me tvoje nezadovoljstvo.Kakva konstatacija....suludo, suludo sam sve ove godine ja činila, al nadam se da je sve iza mene i da se više neće ponoviti.

- 21:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.11.2008.

Pitanje

Ah, želim pitati samu sebe, što hoću, što želim, kako bi pošla, kojim smjerom i kojim putem...?
I još bezbroj pitanja uputila bi sama sebi.
kakve li svrhe postavljati samo pitanja i pitati i pitati kad isam sposobna odgovoriti niti na naj jednostavnije pitanje koje bi uticalo na promjenu u mom životu. A tako bi htjela mijenjati svoju životnu rijeku koja je do sada tekla praznim koritom suhoće života. Života koji zapravo ja nisam niti živjela, kao da je išao mimo mene, ne doticao mene osobno moj život.Živjela sam radi drugih života, da bi bili oni sretni , ispunjeni. Radovala se i bila sretna a isto takop i tužna radi njih. A moj život je suha rijeka koja teče ispucalim koritom života. Odlazi kroz pukotine, nestaje u dubinama, natapa zemlju mnome, a ja sam još živa, živa samo fizički živa.

- 16:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 25.11.2008.

Jutro

Jutros bi htjela puno toga reći, reći i otvoriti srce šetajući prstima po tpkovnici.
Ali moj e misli lebde, neuhvatljivo, osjećam da nisu niti prisutne, neko bljedilo misli smiješano sa osjećajima isčekivanja, nadanja, želja neostvarenih.
Što želim poslije pet godina čekanja, nadanja, gdje su želje isčeznule??
U realnosti života, shvaćanju i prihvaćanju okrutne stvarnosti.

- 09:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.11.2008.

Vino

Večeras u društvu s čašom vina pokušavam razabrati misli, osjećaje, osluškivati srce.
Srce, ah to srce, reci i što želiš od mene.Budi jasno, makar to zaslužujem, zaslužujem znati tvoju istinu ma koliko bila meni naklonjena ili ne, istinu i samo istinu želim čuti.
Al srce šuti, samo tiho daje znakove svoga postojanja. Odgovor tražim u čaši vina. Al i vino tiho i tiše od srca samo svojom ljepotom mirisa i okusa opija osjećaje al ne daje odgovore, te željene odgovore koje toliko trebam i čekam. A njih niotkud.
Da , u ljubavi i vinu je istina ta potrebna istina da bi mogla živjeti život kakav želim. Život ljubavi s okusom vina i istine.

- 21:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 08.11.2008.

Mir

Večer, kao i ona jučer,prekjučer ali i one ,nadam se što dolaze, al večeras se osjećam mirno, mirno poput tihe rijeke koja nezainteresirano samo teče i teče. Nije je briga, kojim intenzitetom, snagom, dali nešto nosi u svojim dubinama ili na površini. Bistra ili se u njoj ogleda nebesko plavetnilo, zelena od žbunja koje je drži ili mutna poput teške oranice. Nije je briga. Mirna, mirno teče kao da nikada neće stići do svog kraja, ušća, gdje će se stopiti i nestati u valovima morskih dubina i prostranstava, ona nezainteresirano teče.
NIje važno, doista ništa nije važno osim mira tog željenog mira duše.

- 21:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 07.11.2008.

Strah

U svojoj samoći pokušavam misli skoncentrirati na nešto što će me dići iz težine osjećaja tuposti. Ah, nije lako, kad bi bar imala malo više snage koju bi upotrijebila u razumsko rješavanje svoje krize, eh, kad bi bar imala...
Naime, Cijeli život se borim , borim sa sama sobom vrlo često u rješavanju problema, briga, nametnutih mi u životu, za neke nisam imala izbora i to je to, rješavati ih na mogući način. Ali problemi koje sam sama svojom lakomislenošću prouzročila, eh, ti me i te kako muče i proganjaju. Nedozvoljavaju mi niti sekunde mira, grizodušje, ha, zašto sam si dopustila da neki čovjek koji nije vrijedan niti spomena uzrokuje toliko mojih neporospavanih noći, čekanje poziva, nadanja i u najmanjoj mogućoj iskri. A on je egoistično besćutno stvorenje koje u određenim momentima pokaže nježnost i ruši sve moje odluke koje sam prethodno donijela. Iako duboko svjesna njegove slabosti i jadnosti koji se skriva ali neznam kamo i dokle će mu to uspijevati. No toga je i on svjestan i svjestan da ga ja jako dobro čitam i stoga se uvijek iznova vraćao i na isti način, moje slabosti koristio, a koje je jako dobro poznavao. zašto sam si to dopuštala. Pokloniti nekome pet godina, pet godina nadanja suludo je doista al nisam ni bila jasna što ja zapravo želim. Skrivala sam se iza nečega nedefiniranog u strahu definiranja, možda gubljenja i to malo ili nečega meni najvrjednijeg, reakcije onoga za koga bi dala svoj život. I stoga sam se sama zapetljavala u nerazmrsivo klupko osjećaja, želja, strahova, ili neznam već čega, bijega u nešto nepostojeće koje me je iscrpilo, iscrpilo do posljednjeg događaja, okolnosti novonastale koja me dovodi do moralne dvojbe. I dvojbu sam odmah riješila, u stvari i nije bila dvojba već samo reći odlučno jer tu nema alternative, završiti i razići se. Imam strah da mi se ponovo ne javi kada bude u krizi, poznavajući njega a i on mana, reći će mi pa ja neman nikoga osim tebe??? Toga se bojim, bojim mogućnosti ponovnog susreta. Neznam zašto padam. Nemam niti za to argumente, realne argumente, ljubav koja neznam kako bi je imenovala to nije ljubav, niti privlačnost, niti opsjednutost njime nego nešto što postoji između nas, nešto što me ruši i toga se bojim.

- 17:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.11.2008.

Osjećam

Postavljam si pitanj, na koje neznam odgovor, ha, pa da znam , nebi bilo pitanje. Od čega sam satkana? Podnosim pritiske, stresove, emocije u vrhuncu vrhunca. Pitam se dokle više tako sama sa sobom izlaziti i ponovno ulaziti u krize koje svaki puta postaju sve jače i nepodnošljivije.
Zašto, zašto sam satkana od toliko osjećaja da imam dojam da osjetim i osjećaje slučajnih prolaznika koje vidim prvi puta u svom životu.
Zašto gledam ljude u oči i vidim što možda ni sami oni ne vide. Zašto proživljavam patnje, boli, tuge? Zašto suosjećam i osjećam da dio tuge i boli prelazi na mene, kao da nemam dovoljno svoje boli.Ha, imam je kao da sam proživjela pet života jedva bi stalo,a ne ovaj jedan jadni.

- 21:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 05.11.2008.

Potreba za ravnodušnošću

Već prođe nekoliko dana, odnosno, samo pet, osjećam smirenost i dozu ravnodušnosti u svojim osjećajima. No, ulovi me nekakve krize, ali što prije preusmjerim svoje misli to brže i uspostavim ponovni mir.
Naime, osjećam da sam donijela pravu i ispravnu odluku. Emocije koje si ili nisu bile prisutne ili su to bile neke čudne relacije koje nisam u stanju opisati, možda neke želje, želje neostvarene iz mladost, želje za nečim a duboko svjesna da ta skrivena želja niti ne postoji ili je samo neka iluzija snova. To je to. I dogodilo se to nešto što je isprovociralo odluku, odluku kraja nečega što je upitnog bilo i postojanja. Postojalo je i bilo u mojoj želji ali u stvarnosti jako malo, tragovi , tek tragovi koji su davali trag nade za nečim što nemaš a više želiš i hoćeš. I događa se lutanje i blijeda nada u laži samoj sebi izmiješana sa nestvarnom nadom.

- 22:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 01.11.2008.

Mir

Ha, što reći danas??? Imam li mir ili je to samo privid.Vrijeme će pokazati, sigurna sam i to ne zadugo.
Da, donijela sam odluku, razumom, ako ga ja konačno i imam, pitam se jer sam satkana od emocija koje vladaju mnome.A razum, on uvijek ostaje po strani, ne dolazi do izražaja u mojem životu bar kad je riječ o odnosima između ljudi. Emocije vladaju.
Ali, eto, poslije mog prijedloga da se ponovo vidimimo, jučer, pa ništa od toga, pa danas, pa ponovo ništa od toga, samo blijede poruke.
I eto, napisa i ja tu poruku koja nadam se da će mi donijeti mir, prekid komunikacije , prekrižiti sve iza sebe, nastojati potisnuti , s razlogom. Jer činjenice idu u prilog mojoj odluci.
Bila bi samo nekome oslonac u njegovim potrebama, nesebično sebe davala kao i do sada. Al to doista više nema smisla.Doista!!! davati se toliko osobi kao na klik, kad me trebaš, ha tu sam, ali dali ja što trebam, to se zanemaruje i daju se prednosti drugome, a ja čekaj i samo čekaj. Pitam se što sam čekala. Čekala sam svoju želju koja se nikada nije dogodila, bila je samo moja želja. Glupa želja.
Sada, dok ovo pišem, nisam ljuta ili očajna nego naprotiv prilično mirna. da li od normabela ili same spoznaje da sam se odlučila reći dosta, neznam???
Ali to je realnost i realna odluka , sagledana sa više strana, iskustava skoro pet godina stečenog.
Nesmijem niti promišljati, što sam u proteklom vremenu davala, nesebično i samo davala i nadala se. Ne, neću razmišljati o prošlosti, vrijeme ne mogu vratiti. Samo mogu priznati sa žaljenjem što sam si dopustila vladanje srca i emocija a ne bar djelomično da sam uključivala razum.
Sigurna sam da do ovoga ne bi došlo. Već odavno bi se završilo.

- 16:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.