Već prođe nekoliko dana, odnosno, samo pet, osjećam smirenost i dozu ravnodušnosti u svojim osjećajima. No, ulovi me nekakve krize, ali što prije preusmjerim svoje misli to brže i uspostavim ponovni mir.
Naime, osjećam da sam donijela pravu i ispravnu odluku. Emocije koje si ili nisu bile prisutne ili su to bile neke čudne relacije koje nisam u stanju opisati, možda neke želje, želje neostvarene iz mladost, želje za nečim a duboko svjesna da ta skrivena želja niti ne postoji ili je samo neka iluzija snova. To je to. I dogodilo se to nešto što je isprovociralo odluku, odluku kraja nečega što je upitnog bilo i postojanja. Postojalo je i bilo u mojoj želji ali u stvarnosti jako malo, tragovi , tek tragovi koji su davali trag nade za nečim što nemaš a više želiš i hoćeš. I događa se lutanje i blijeda nada u laži samoj sebi izmiješana sa nestvarnom nadom.
Post je objavljen 05.11.2008. u 22:12 sati.