Strah
U svojoj samoći pokušavam misli skoncentrirati na nešto što će me dići iz težine osjećaja tuposti. Ah, nije lako, kad bi bar imala malo više snage koju bi upotrijebila u razumsko rješavanje svoje krize, eh, kad bi bar imala...
Naime, Cijeli život se borim , borim sa sama sobom vrlo često u rješavanju problema, briga, nametnutih mi u životu, za neke nisam imala izbora i to je to, rješavati ih na mogući način. Ali problemi koje sam sama svojom lakomislenošću prouzročila, eh, ti me i te kako muče i proganjaju. Nedozvoljavaju mi niti sekunde mira, grizodušje, ha, zašto sam si dopustila da neki čovjek koji nije vrijedan niti spomena uzrokuje toliko mojih neporospavanih noći, čekanje poziva, nadanja i u najmanjoj mogućoj iskri. A on je egoistično besćutno stvorenje koje u određenim momentima pokaže nježnost i ruši sve moje odluke koje sam prethodno donijela. Iako duboko svjesna njegove slabosti i jadnosti koji se skriva ali neznam kamo i dokle će mu to uspijevati. No toga je i on svjestan i svjestan da ga ja jako dobro čitam i stoga se uvijek iznova vraćao i na isti način, moje slabosti koristio, a koje je jako dobro poznavao. zašto sam si to dopuštala. Pokloniti nekome pet godina, pet godina nadanja suludo je doista al nisam ni bila jasna što ja zapravo želim. Skrivala sam se iza nečega nedefiniranog u strahu definiranja, možda gubljenja i to malo ili nečega meni najvrjednijeg, reakcije onoga za koga bi dala svoj život. I stoga sam se sama zapetljavala u nerazmrsivo klupko osjećaja, želja, strahova, ili neznam već čega, bijega u nešto nepostojeće koje me je iscrpilo, iscrpilo do posljednjeg događaja, okolnosti novonastale koja me dovodi do moralne dvojbe. I dvojbu sam odmah riješila, u stvari i nije bila dvojba već samo reći odlučno jer tu nema alternative, završiti i razići se. Imam strah da mi se ponovo ne javi kada bude u krizi, poznavajući njega a i on mana, reći će mi pa ja neman nikoga osim tebe??? Toga se bojim, bojim mogućnosti ponovnog susreta. Neznam zašto padam. Nemam niti za to argumente, realne argumente, ljubav koja neznam kako bi je imenovala to nije ljubav, niti privlačnost, niti opsjednutost njime nego nešto što postoji između nas, nešto što me ruši i toga se bojim.
|
