svjetlost svjetlosti

Božićne noći

U zlatnom sjaju božićnog svjetla, želja sanjanih, što ja to tražim...?
Znam želje skrivene u dubinama moga srca,
al se pitam gdje je moj Izvor ? Dali je to sanjani, nepostojeći izvor?
Izvor moje mašte ili je on stvaran?
Da li bježim od blizine izvora u strahu da se napijem,
i ostanem uz njega?
Bježim li od sebe same u prostranstva obzora nebeskog.
Poput galeba koji želi letjeti visoko za razliku od odrugih koji su zadovoljni letom oko ribarskog broda.
Zašto zdvajam, što ja to tražim, tražim svoj izvor, gdje je.....?
Osluškivat ću svoje srce, ono zna....

Bajka u Badnjoj noći

Badnja noć, tiha , nježna,badnja noć...
Plamen svijeće treperi , razbija tamu sobe i mojih misli.
A glazba koja dopire do mojimh misli
u ritmu Božića budi osjećaje radosti,
novog početka ljubavi.
osmijeh na licu, sjaj očiju.
Ljubavi željene , ljubavi iz čežnje , bajke.
Moje božićne želje, usudih se željeti, ah ,smjelo,
ploviti u ljubavi željenoj,
Ljubavi iz snova dvoje ljudi, snova nedosanjanih,
u čežnji jednoga za drugim,
ljubavi koja ostaje u snovima i sms-ovima.
neka, neka je i takva ljubav, je ljubav,
volim je, osjećam željenu ljubav.
Ljubav čežnje za snovima nedosanjanim,
u ovoj Badnjoj noći.

Hodam dalje

I jutros ponovo, buđenje, nježno uz zvuk poruke s moba.
Ali nešto kasnije, u pola osam.
Uvažava spoznaju da sam spavalica.
Moja zraka jutarnjeg sunca, govori mi.
Ljubi te, želim te,poludjet ću za tobom....

Srce mi zatreperi u zagrljaju mašte, snova,željenih želja.
Duboko svjesna da su to samo snovi,
nedosanjani snovi koji se događaju meni, njemu,
u želji da otplovimo u zagrljaj bajke na krilima vjetra
iz okrutne zbilje svagdašnje.

Na tren zastanem,
malo me plaši misao,
istina,
ne, neću dirati našu bajku,
okrutnom stvarnosti skrnaviti ,
želim hodati dalje u zagrljaju vjetra,
dublje i dublje u našu bajku srca.

Još sam u bajci

I jutros, buđenje uz tihi zvuk poruke,ljubim te, takvu snenu te ljubim.
U polusnu čitam, osmjeh navire na moje sneno lice, nježnost me obuzima,
želja nadvladava san.
Još sam u bajci koja me sputava u racionalnom promišljanju, čak i obavljanju obaveza. Želim, želim
biti u toj svojoj bajci, ostati vječno. Nikada više ne izaći u okrutnu tamu svjetla života stvarnosti.

Bajka

Lutam u svojim željama, lebdim , dok poruke stiži,
lijepe, nježne, prepune čežnje.Nadanja i želje. Što se to događa,pitam samu sebe, al ne dolazim do odgovora.
Neobjašnjivo, da osobi koju tako malo poznaš, kao i ona tebe, unatoč izmijenjenih već stotine poruka, odmah u jutro , kao i u svako doba dana, si u mislima. Poruke dolaze, i svaka u meni budi osjećaj ugode, nježnosti,a usne se samo nasmiješe radosno.
Svjesna, da je sve ovo kratka bajka, koju čeka tužan kraj.Ali , ostat će sjećanja na moju jutarnju zraku sunca koja me budila porukom nježna sadržaja poput dodira jutarnjr zrake sunca.

Bajka

Noć je već odavno zašla u svoje dubine, a ja promišljam o svojoj bajci.
Nemogu se oteti osjećajima. Lebdim u želji za osmijehom na usnama, licu, koji je došao s mojom bajkom. A već sam bila zaboravila kakav je osjećaj, smijati se, lebdjeti bez misli. A bajka mi je vratila osmijeh, vedrinu pogleda, sjaj očima.
Čekam radost jutra da mi zraka mog jutarnjeg sunca pošalje topli poljubac u pola šest. Istina, ne volim rano buđenje ali to buđenje ja radosno, predivno, pa makar bilo i u pola šest. Bajkovito. Buđenje moje zrake jurarnjeg sunca.

Bajka traje

Moja bajka traje, zanosna i bajkovita. Pa, kakva bi bila bajka nego li bajkovita.
No, pomalo se plašim, plašim se opustiti i uživati u bajci bez očekivanja.
Dali je to moguće? A zašto pitanja, ta pitanja , očito uvijek prisutna ta očekivanja, zašto , zašto ta očekivanja.
Od njih ne mogu pobjeći u željenu bajku, a tako bi željela odletjeti na bajkovitim krilima vjetra u njegov nježni zagrljaj ljubavi.

Bajka traje

Ha, bajka i dalje traje i traje, razvija se , nadam se u još ljepšu i romantičniju.
A o završetku neću razmišljati.
Susret iz bajke je upriličen, upoznavanje osobe ,
s dojmom kao da se već odavno poznajemo, obostrani dojam.
Ugodni razgovor.
Zatim nježni dodir ruku,
toliko nježan da bih ga usporedila s kapljicoj jutarnje, ljetne rose.
Isto tako dodir usana,
A misli odlebdjele, negdje su nestale.
Bajkovitoooooo.... odlazak u nestvarni svijet.

A potom slijedi bezbroj poruka i porukaaa, nježnih , lijepih... koje izražavaju želju i samo želju....

Bajka

Ovako počinje...

Buđenje, s polupcima, ljepoto moja.Ulovio sam tu tvoju pusu i stvio ju na svoje usne. Pada li kiša?Kod mene pljušti kao iz kabla, tebi mokra kišna pusa.
pita, čime se ti zabavljaš.Ja odgovaram, idem u dugu šetnju kraj Save, želiš li ići samn? odgovor:: uh ,jako , jako..
Pišem mu: bit ćeš samnom u mislima i duhu.A on kaže: i ti si u mojim mislima. nastavlja, jedna pusa dok šetaš.
pišem mu: kišni oblaci pristžu, od tebe k meni..
.bajka počinje: stisli bi se jedno uz sdrugo pod kišobran.
Mmm, dok bi nam držao kišobran jednom rukom , drugom bi te primio oko struka i privio uz sebe. pa bih ti s vremena na vrijeme dao pusu.
A onda bi se ti okrenula premameni i tada bi se strasno poljubili, kišobran bi pao a kiša bi pljuštala po nama...
U stanu na suhom bi skinulimokru odjeću sa sebe i vratili se onom dugom poljupcu..... slijedi razgovor....a zatim piše... treba se odvažiti, jel da, evo pokušati ću. Imam neopisivu želju stisnuti te uz sebe i poljubiti... ma ne poljubiti nego ljubiti..Ne želim razmišljati kako bi te bilo ljubiti,želim te ljubiti.
Nadam se da ti moja želja nije odbojna?odgovaram, ne nego nego...
on odgovara: pokušaj se odvažiti....prepusti se...Ja želim To.
Volio bi misliti, nadati se da smo jedno drugom ostvarenje snova, želja, čežnji,...Ja mislim da smo kao dvije polovice iste knjige...nadam se.Već sada si probudila toliko osjećaja u meni.

Pitanja...

Danas sam razmjenjivala poruke, naime primila sam ih više nego li slala.
Lijepo se osjećam, naravno ha, kome nebi godilo, kad ti komplimentira zgodan, pametan a uz to i muškarac u najljepšim godinama. Iako, doista ,
želim graditi prijateljstvo, čisto prijateljstvo temeljeno na razgovorima i samo razgovorima.
Al, iz podsvijesti ili potisnutih misli mi se javlja tračak nečega što me pritišće. Pitanje, pitanje ,.. dali ja to bježim od situacije iz koje sam nadam se nedavno izašla, bježim li???
Ili da lakše prebrodim krizu prilagodbe,pitam se.
toga, sigurno, ova promjena mi godi, i ovo novo događanje.
Osjećam da nisam sama iako u biti jesam, al naravno da daje samopouzdanje , diže ti krila... lijepa poruka, ... Ne, da se hvatam za neku novu nadu, ili kao utopljenik da se hvata za slamku, nego , samo sam prihvatila komunikaciju , ugodan razgovor. Nadam se dobrome....

Šećući po svojim omiljenim stazama susretoh sasvim slučajno osobu za koju mi zape oko.Da,kako može zapeti oko,pogled, ah može se zapeti hodajući, koračajući, zapeti za nešto na što se nalazi na podu.
Al meni zape za oko, da, uspostavismo komunikaciju.
Prvo kratko, par riječi, i naš razgovor se razvi u ugodnu komunikaciju koja je lijepa, nenametljiva,mogu reći čak i nježna.
Prožeta čudnim impulsima, kao da se već odavno poznajemo.
Slijedeći tjedan ćemo na kavu.Ttako smo se bar dogovorili.Radujem se a pomalo se i plašim ali neznam čega se imam plašiti.Upoznati nekoga, pa što tu ima biti loše. Da, očito ,zaboravila sam ja taj osjećaj, odavno nisam nekoga upoznala na takvoj razini. Ah , nadam se da će proći dobro.
Ne da se nadam nečemu što bi mi moglo doprinijeti rješavanju moje emocionalne situacije, nego samo nekom ugodnom razgovoru i možebitnom razvoju prijateljstva, što je doista moguće. Jer osjetim da se nalazimo na nekim zajedničkim frekvencijama,impulsima, što je temelj za razvoj dobrog prijateljstva koji se ne zasniva interseno nego čisto, iz srca.

Slobodno

Da, osjećam se slobodno , da slobodno poslije dugih dana isčekivanja, nadanja, čekanja nečega što niti je imalo osnove da će doći. Moja želja je davala naadu čekanju i naadanju. Hvala Bogu, tome je došao kraj, kraj čekanju ničega.