svjetlost svjetlosti

Bajka

Ovako počinje...

Buđenje, s polupcima, ljepoto moja.Ulovio sam tu tvoju pusu i stvio ju na svoje usne. Pada li kiša?Kod mene pljušti kao iz kabla, tebi mokra kišna pusa.
pita, čime se ti zabavljaš.Ja odgovaram, idem u dugu šetnju kraj Save, želiš li ići samn? odgovor:: uh ,jako , jako..
Pišem mu: bit ćeš samnom u mislima i duhu.A on kaže: i ti si u mojim mislima. nastavlja, jedna pusa dok šetaš.
pišem mu: kišni oblaci pristžu, od tebe k meni..
.bajka počinje: stisli bi se jedno uz sdrugo pod kišobran.
Mmm, dok bi nam držao kišobran jednom rukom , drugom bi te primio oko struka i privio uz sebe. pa bih ti s vremena na vrijeme dao pusu.
A onda bi se ti okrenula premameni i tada bi se strasno poljubili, kišobran bi pao a kiša bi pljuštala po nama...
U stanu na suhom bi skinulimokru odjeću sa sebe i vratili se onom dugom poljupcu..... slijedi razgovor....a zatim piše... treba se odvažiti, jel da, evo pokušati ću. Imam neopisivu želju stisnuti te uz sebe i poljubiti... ma ne poljubiti nego ljubiti..Ne želim razmišljati kako bi te bilo ljubiti,želim te ljubiti.
Nadam se da ti moja želja nije odbojna?odgovaram, ne nego nego...
on odgovara: pokušaj se odvažiti....prepusti se...Ja želim To.
Volio bi misliti, nadati se da smo jedno drugom ostvarenje snova, želja, čežnji,...Ja mislim da smo kao dvije polovice iste knjige...nadam se.Već sada si probudila toliko osjećaja u meni.