svjetlost svjetlosti

srijeda, 30.04.2008.

Slijedeći dan

Sinoć je došao točno u pola osam.Od razgovora sam očekivala mnogo. A dobila sam skoro ništa osim tuge,praznine, bolnog srca.Al, držala sam se dostojanstveno i odisala mirnoću unatoč težini situacije. Valjda sam navikla, čega u istinu nisam ni svjesna da se u teškim situacijama moram držati uspravno, bar tako izgleda a u duši i srcu se raspadam i krvarim. Oboje smo veliki gubitnici, gubitnici života koji je tako kratak, mogao bi biti lijep uz malo više pameti i razmišljanja, al za to je potrebno dvoje.Jer jedno upropasti sav trud, zalaganje, njegovanje, nadu, strašno žalosno. A postoji obostrana ljubav, doista žalosno.Danas sam posebno prazna, ni sin mi neće doći a sutra je praznik.bar bi pred njim morala glumiti da sam dobro i uživjeti se u ulogu.S jedne sreane sam i priželjkivala da ne dođe da se mogu dobro nafiksati i pobjeći u zatupljenost. Doista žalosno. Javila sam mu se i rekla da nisam dobro, obećao je doći.Neznam što da mislim, očekujem, činim,dali ga volim ili ne ili se bojim samoće iako sam sama i snjim. Zbrka u mislima s kojom se ne mogu nositi.Nemam s kim razgovarati, žalosno, doista žalosno a i znam da nitko ne može riješiti stanje osim mene i njega i donijeti odluku a ja to nisam u stanju. Najrađe bi nestala s lica Zemlje, otišla u beskraj, otišla Bogu al znam da On ne ispunjava takve želje iako Mu vjerujem i znam da je sve moguće.Molim da usliša i čuje moje molbe,jer doista sam umorna, umorno preumorna.On zna što je najbolje za mene, predajem Mu se u potpunosti i čekam odgovor s dubokom vjerom.

- 14:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 29.04.2008.

Sunčan dan

Unatoč sinoćnoj tami i beznađu, potištenosti i tuzi Krist me je s novim jutrom prosvijetlio, prosvijetlio mi pamet, razum, raspoloženje.Dan sam iskoristila , bar onaj sunčaniji dio, od 11. do 14. sati boraveći na Poloju.A u svemu je bila najvažnija odluka, odlučiti se i krenuti.Uživala sam u promatranju Save, sjedila na splavu stričeka Ivana koji me je ponudio s bocom hladnog piva, a kojeg sam popila s guštom iznenadivši i samu sebe jer pivo nesjećam sa kad sam popila.Čitala sam svoju omiljenu knjigu po tko zna koji puta ,Nitko nije otok i sunčala se.sada imam posljedice, malo crvenu kožu al ništa zato spram opuštajućeg učinka Save koju toliko volim da poželim vječno ostati uz nju i predati joj se. Zaključujem, da se stvari u mojim mislima pomalo stabilizioraju, danas nisam popila normabel što držim za velikim napretkom. Ali sada čekam dotičnog gospodina,da rasčistimo naše nejasnoće.Odlučila sam mu za uvijek reći zbogom.Molila sam Krista da mi bude na pomoći i razbistri mi misli, da mogu racionalno rezonirati i rezimirati kompletan naš odnos u sve četiri i pol godine. I zaključak je da me je doista manipulirao kao malog neanderztalca. Al svjesna sam ja toga bila i odavno, al sam slaba na njega ili usamljena pa sam se hvatala za njega kao utopljenik a on me je još više pritiskao na dno bare , pune žabokrečine, bez zraka i gušio. Žao mi je što nisam odavno povukla crtu i izdigla glavu, jer doista u njemu nema nečeg za što bi se trebalo i žrtvovati osim frustracija koje je stekao kroz život a ja sam mu služila da ih na meni liječi u nadi da će se mijenjati. Moje dobre namjere i tolerancija, slušanje i razumijevanje nije donijelo nikakav plod samo prenijelo njegovu frustraciju na mene i mene dobro kontaminiralo sve ove četiri i pol godine. Evo, čekam ga. rekao je doći između 19. i 19,30 a sada je 19,27 a on još nije došao.Počimam i sumnjati poznavajući ga ,kao veliku kukavicu neodraslo dijete unatoč 54-oj da mi se lako može desiti da i ne dođe, jer treba skupiti hrabrosti i suočiti se, pogledati me u oči, a on je velika kukavica.Al Vidjet ću što će se događati.Molim Krista da bude samnom,majku da me grli i Oca da me štoti,Hvala im ja sam njihova.

- 19:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.04.2008.

Svjetlo u tami noći

Noć se već odavno spustila a tama zauzela mjesto svjetlosti. Tako je i u mom srcu. Kroz prozor gledam nebo, niti jednu zvijezdu ne uočavam.Pogledom tražim i tražim tračak svjetla u nadi da ću ugledati svjetlo nekog zrakoplova koji plovi visoko u noćnim oblacima. Začuh zvona sa obližnje crkve. Veličanstven i zvonki zvuk razbi tamu na trenutak i probudi svjetlo u mom srcu. Razbi samoću i tugu ali nakratko, nekoliko sekunda. I ostadoh u nadi tražeći svjetlo u tami noći.

- 21:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nada svjetlosi

28,04,2008,

I ovaj dan započinjem pišući poruku dotičnom gospodinu, da mi se javi kako bi dogovorili susret i razgovarali na način dostojan čovjeku i zaključili jedno poglavlje naših života koja su bila isprepletena. Poznavajući ga, kada je u stresnoj situaciji privatne naravi, sklon je bježanju od suočenja s činjenicama i istinom. Na žalost, imam debelo iskustvo s njim tako da neznam gdje sam, kada će prihvatiti moj prijedlog a živci su mi prilično tanki. Pitam se, zašto inzistiram na razgovoru? Valjda da bih mu pokazala da sam jaka, iako je to daleko od istine. Jesam jaka zato što nemam izbora. Najrađe bi se uvukla u očev zagrljaj i bila sigurna i zaštićena. Poput djevojčice koju sam jučer u crkvi na misui promatrala.
Ispred mene je u klupi sjedila mlada obitelj.Ljubav na vidjelu.Muž koji je držao djevojčicu s plavom kosom i nježnim uvojcima, poput anđela, a uz njega je sjedila njegova žena u visokom stadiju trudnoće. Božanstveno.Djelotvorna ljubav.Nekoliko puta sam s djevojčicom razmijenila nježni pogled, dala joj svoju ruku mira i zamolila Krista da bude vječno s njima. I sada molim da mene čvrsto prigrli Otac nebeski,da me zaštiti.Kad ovo mogu pisati očito već to Otac i čini i Hvala Mu Hvala.Nadam se Svjetlosti.

- 07:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.04.2008.

Očekujem svjetlost već je pola jedan

23,45 h 01.05.

Danas sam uspjela držati svoje osjećaje i emocije pod nekom kontrolom za razliku od jutros kad sam pukla čekajući da me nazove, a od poziva ništa dok ja nisam poslala jednu poruku,pa opet ništa, zatim uputila poziv na koji nisam dobila odgovor.Onda sam posve pukla napisala poruku teškog sadržaja poslije koje je uslijedio poziv s obrazloženjem. Malo me je umirio al ništa nije riješilo moju neizvijesnost, nemir, gorčinu pa čak i grizodušje,
konfuziju, nego odgodilo do sutra. Obećanje koje sam dobila da sutra u jutro će doći i nastavljamo započeti razgovor,koji ne mogu niti zamislii u kojem će smijeru otići a kamoli završiti, kakav ćemo zključak donijeti, kako dalje. samo želim da definiramo sve nejasnoće,otklonimo nedoumice i nedorečenost, budemo iskreni i jasni pa koliko to možda bude i bolno al ja više nemogu podnosirti taj kaos.Poludjet ćuTo sam mu u današnjem tel. razgovoru dala do znanja i nadam se da je shvatio ozbljnost i da sutra neće izvrgavati.Al ako i bude ja moram biti odrješita i ne dopustitiNema alternative,doista je više nema.Iscrpljena sam do posljednjeg atoma.Funkcioniram uz pomoć sedativa. Milionti puta sam se upitala jel to vrijedno tolikog mog trpljrnja.Na što definitivno dajem negativan odgovor.A onda se pitam što je to, što se samnom događa?samo se nadam i vjerujem da je Krist samnom, da će me izvesti iz pustinje očaja i beznađa tame u svjetlo.

- 20:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svjetlost

27,04,2008,

I ja večeras odlučih pisati svoj blog, neznam kako će mi to ići ali odluku sam donijela i ugledat ću svjetlost samom odlukom.Večeras sam frustrirana i razočaeana u osobu do koje mi je stalo. Ali odluku sam donijela, nadvladat ću frustraciju. Neću dopustiti da mi u srce razara tuga ma koliko sam sada tužna. Neću dopustiti sebi da me razara njegov egoizam. Svoju ljubav koja je bila usmjerena njemu pretvorit ću u ravnodušnost. Svjesna sam, duboko sam svjesna da to neće ići lako, jednim klikom. Al odlučila sam i vjerujem da je Krist samnom, koji me neizmjerno i bezuvjetno ljubi.On će mi pomoći i već mi pomaže, jer ovo pišem i izbacujem iz sebe breme promašene ljubavi. Svjetlo ću ugledati ma koliko večeras bilo mračno i tamno oko meme i u mome srcu. Krist je samnom.

- 20:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>